DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 47 <-- 47 --> PDF |
A. Šumsko-politički odnosi. 1) Prikazujući konkretno stanje našega šumskoga gospodarstvašumske uprave, podsjetio sam u prvom redu na naše šumsko-posjedovne odnose. U našoj je agrarnoj zemlji osnovka naše šumarske politike ta, da bez šteta za ostale kulture zemljišta svaki naseljeni kraj ima toliko šuma, koliko će dostajati za pokriće potreba šumskim proizvodima toga kraja, zatim čitave državne zajednice, kako ta zajednica ne bi zavisila od inostranstva, odnosno naša je dužnost izgraditi kulturu šuma tako, da se što bolje i pravilnije reguliše opskrba stanovništva šumskim produktima, u prvom redu zemljoradnika, zatim obrta, industrije i trgovine, a suvišak izvozi iz zemlje. Drugim riječima, srediti agrarno-političke i agrarno-pravne odnose u državi, jer je to predradnja za izgradnju normalne šumske privrede u rečenom zadatku. Težeći tom cilju treba odredbe sadanjega zakona o šumama (§§ 92 do 105), po kojima će se u roku od 50 godina pošumiti sva nepošumljena apsolutna šumska zemljišta, čije pošumljavanje traži opći interes, proširiti i! na ostala zemljišta u državi i rajonirati ih prema mogućnosti! podizanja kulture šuma na njima, a općim planom predvidjeti približno vrijeme, u kojem se ima to izvršiti. 2) Seljaku i stočaru mora se osigurati trajno podmirenje stvarnih i opravdanih potreba na ogrijevu i gradi, paši i žiropaši, šušnju (nastoru, stelji, suhom lišću) u svim šumama bez obzira na vrst vlasništva. Samo u krajnjoj nuždi mogu se žrtvovati šume na relativnom šumskom zemljištu za potrebe seljaka na obradivom zemljištu, kako bi se spriječilo daljnje atomiziranje seljačkoga posjeda i s tim u vezi širenje seljačkoga proletarijata. 3) Sadanje narodno, većinom seljačko šumsko gospodarstvo, koje se odnosi na komunalne šume (općinske, selske, plemenske, šume krajiških imovnih općina, zemljišnih zajednica, šume koje su povodom likvidacije agrarne reforme izdvojene za zemljoradnike) treba, podvrći temeljitoj reorganizaciji. Ta se reorganizacija može provesti na dva načina. Prvi je način, da se navedeni oblici narodnoga šumarstva uzadružuju na gospodarskoj podlozi, a u cilju zaštite i unapređenja međusobnih šumsko- i pašnjačko-gospodarskih interesa, zatim; u daljnjem razvoju, da se stapaju ili u jedno veće privredno tijelo prema gospodarskom obilježju stanovitoga većega područja ili, gdje i ukoliko to nije provedivo, treba sve te sadanje narodne ustanove postepeno vraćati starim našim slavenskim oblicima, općini i selu, da se izgrade općinske i selske šume, kojima će se neposredno koristiti! seljaci. Kao jedan od pripremnih radova na putu, koji tome cilju vodi, jest taj, da se odmah barem na jednoj privrednoj, a po mogućnosti ii političkoj cjelini postigne saradnja između sadanjih raznih narodnih seljačkih, šumskih i pašnjačkih ustanova, u kojima su uživaoci ista lica (n. pr. krajiške zemljijšne zajednice i krajiške imovne općine sa jedne, zatim ekspropriisane ili agrarne šume i šume zemljišnih zajednica s druge strane). Drugi je način radikalniji, ali i svrsishodniji. Zbog jakog nataliteta i migracija, koje će u pojačanoj mjeri slijediti iz planinskih u nizinske krajeve, može se odnos ratara, obrtnika i industrijalca prema šumi regulisati trajno i na bolje samo na taj način, da sve šume na jednom gospodarskom području dođu pod jednu imovin 101 |