DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 57     <-- 57 -->        PDF

Ing, JOSIP RADIŠ1Ć (Banju Luko):


QUERCUS SUBER L.


(CHENE-LIEGE)


1) Istorijski podaci.


Širim slojevima slabo je poznato poreklo pluta, Većinom je pluto
smatrano industrijskim produktom, malo njih zna, da je to mrtva kora
hrasta plutnjaka, zapreminski daleko veća nego kod bilo koje druge
vrste drveta, a stvorena naročitim biohemijskim procesom.


U staroj Grčkoj hrast plutnjak je smatran svetim drvetom, simbolom
slobode i časti. Bez dozvole nekog sveštenika nije bilo dozvoljeno
poseći ovo stablo. Plinije navodi, da je u Vatikanu postojao nekada
hiljadugodišnji hrast plutnjak, na kojemu su bili urezani od starih naroda
naročiti znakovi i natpisi, iz kojih se jasno vidi, šta je ovaj hrast u to
doba značilo u verskom pogledu. U ovom smislu postoji velik broj interesantnih
anegdota. Legenda kaže, da su Amadriade verovale, da im od
ovog stabla, kojega su one posvetile Zeusu, zavisi život. I stvarno su one
živele pod senkama plutnjaka slušajući proročanstva hrastovog lišća u
Dodonskoj šumi u Epiru. Sveto pismo također spominje ovaj hrast. Kaže
se naime, da se je sin Davidov Apsolon, trčeći pred progoniteljima,
zapleo svojom kosom medu grane jednog hrasta plutnjaka, posle čega
je bio ubijen.


Međutim poznavanje plutnjaka nije bazirano samo na legendama.
Teofrast u svojoj »Historia plantarem« kaže, da je hrast plutnjak bio
poznat 4 veka pre Hrista, a da početak proizvodnje čepova datira iz
trećeg veka pre Hrista. Također navodi, da je ovaj hrast listopadno drvo
i da osobito dolazi u Indigeriji, Galiji, Aquitaniji, te u raznim krajevima
sadanje Italije. Pri nedavnim iskopavanjima u Pompejima nađene su neke
amfore zatvorene plutom. Armenski pisac Moises Kohorene kaže, da
su Armenci upotrebljavali pluto za čamce i ribarski alat, a Arapi za
ukrasni nameštaj i umetničke vaze. Arheološki nalazi u najnovije vreme
kod velikog nuraga (kameni toranj iz mlađeg kamenog doba) Losa di
Abbasanta i onog sv. Antine od Torralba pokazuju poznavanje i raznovrsnu
upotrebu pluta na Sardiniji. Prema istorijskim podacima i Kinezi
su bili! upoznati sa koristima pluta i upotrebljavali su ga već pre 3000
godina, u glavnom za potrebe ribolova i za pravljenje pojaseva za spašavanje.


U srednjem veku kao i za vreme renesanse nesumnjiva je upotreba
pluta, što dokazuju i preostali ornamenti, na pr. prozori Hristovog samostana
u Tomaru. Po navodima Game Parrosa 1438 god. burgundski vojvoda
odobrio je Portugalcima, koji! su živeli u Flandriji, da mogu uvoziti
pluto. Portugalci su u to doba, tražeći ovu dozvolu, tvrdili, da je izvoz
pluta iz Portugala u Flandriju toliko starog datuma, da se ne može reći
vreme njegovog početka. God. 1456 Don Alfonso V napravio je sa Martinom
Leme-om, Portugalcem nastanjenim u Brugesu, ugovor o monopolu
za izvoz pluta dajući time naročitu privilegiju Portugalcima. Međutim
u periodu od 1459 do 1498 god. narod se u više mahova bunio protiv


111