DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 86     <-- 86 -->        PDF

.


je uvek skinuti pluto sve do same zemlje, u protivnom gubi se u kvantitetu
budućeg sekundarnog pluta; osim toga ostavljajući sloj pluta pri
dnu stabla daje se prilika mravima i raznim insektima da u tom pojasu
izgrade svoje hodnike i stvore leglo zaraze, koja će uništiti kasnije
sekundarno pluto.


Co m e s (»Agricoltura meridionale« No. 18) navodi posledice oštećivanja
like i drveta prilikom skidanja pluta:


»Rane nanesene sekiricom, u koliko je stablo zdravo i raste pri
dobrim uslovima, mogu lako zaceliti, međutim slaba stabla radi svoje
smanjene sposobnosti za regeneraciju trpe veliku štetu od ovih rana,
naročito ako su one transverzalne umesto longitudinalne. Na vlažnim
zemljištima, osobito za vreme kišnih godina izlazi iz rana crnkast sok
(usled tanina), u kojem su sadržane u glavnom razne organske materije,
koje bi bile korisne vegetaciji. Tim gubitkom stablo slabi na svojoj vegetativnoj
moći, daje nenormalno malen žir, lišće mu je siromašno, opada
pre vremena, te konačno stvara manju količinu drveta i pluta. Ovako
oštećen plutnjak lakše strada od raznih vanjskih štetnih uticaja. Uticajem
ovih sokova često se stvaraju u obliku bradavica nova tkanja po
površini stabla, ona otežavaju i poskupljuju eksploataciju pluta. Najteže
su rane pri dnu stabla kao i na korenju. S obzirom na veću količinu sokova
u donjim delovima stabla kao i na veću vlažnost vazduha uz tlo,
rane teško zaceljuju i često se pretvaraju u rak. Ove rane, ma gde da
su na stablu, skoro redovito su napadnute od insekata. Koliko su posledice
rana ozbiljne, pokazuje i to što se i stari zakoni o šumama u Italiji
time bave i preporučuju najveću pažnju pri pravljenju rezova (Zakon iz
1826, 1878 god. itd.).«


Kada je pluto skinuto sa stabla, na ogoljenom delu pojačava se
evaporacija, usled čega nastaje izvestan poremećaj u vegetativnim funkcijama.
Ako je skidanje izvršeno na jednom stablu u velikoj površini,
može se desiti da se ravnoteža između ovih funkcija ii potpuno uništi. Pri
skidanju pluta do određene visine stvara se novo zaštitno tkanje, evaporacija
se smanjuje i polako stablo ponovo ulazi u normalan život. Prema
tome vidii se, da svako stablo ima svoju određenu visinu, do koje se
pluto može skinuti. Ova se granica ne sme preći, inače je stablo izloženo
propasti. U glavnom visina skidanja zavisi od uslova, u kojima stablo
živi. U koliko je stablo u boljim vegetativnim uslovima, visina skidanja
može biti veća. Ona je također veća u predelima sa vlažnim nego sa
suhim zemljištima.


Kao indicija o vegetativnim sposobnostima može poslužiti! normalna
granata krošnja dobro obrasla lišćem. Svi plutnjacl sa ovakvom
krošnjom mogu se iskoristiti ne samo skidajući pluto sa debla nego također
i sa grana, u koliko ove imaju obim´od 50 cm. Pluto sa ovakvih
grana često je boljeg kvaliteta, i ako sporije raste.


Po Lamey-u visina skidanja mogla bi se ovako odrediti:


Obim stabala na 1 met. od zemlje Visina skidanja. Met. od zemlje
0,35—0,60 0,80—1,00
0,60—1,00 1,00—1,20
1,00 pa na više 1,20—1,50


140