DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 9 <-- 9 --> PDF |
slilje 12 odnosno 17 godina, ali nije izvršena u potpunosti i jedinstveno, već tu i tamo i nepravilno, a da ni danas poslije 4 odnosno 7 godina, otkako je izvršena, agrarni interesenti nisu došli u posjed za njih eksproprisanih šuma (osim u nekoliko slučajeva), već sa svim objektima upravlja u potpunosti privremeno država. Zbog svega toga nije posve bez osnova nezadovoljstvo naroda s takvim stanjem. Ni šumarski ni politički krugovi nisu zadovoljni. Državni! šumski posjed u Hrvatskoj ostao je pošteđen, jer se imovnim općinama nije pomoglo dodjelom stanovitih državnih šumskih površina. Naprotiv, država je izvršila eksproprijaciju 3.500 kat. jutara privremeno poljoprivrednoga, inače stalno šumskog zemljišta Petrovaradinske imovne općine i! šuma (iako neznatne površine) Brodske imovne općine. Naši državni šumarski stručnjaci nisu bili za reviziju segregacije šumskih služnosti u državnim šumama, gledajući na to traženje isključivo pravno-formalistički, kao ranije Mađari. Jedino je u srezu virovitičkom izvršena eksproprijacija 2500 kat. jutara državnih šuma u korist doseljenih kolonista. U Bosni je odnos seljaka prema šumi sličan odnosu, kakav je bio u Hrvatskoj za vrijeme Vojne Krajine, a u Srbiji pred ograničavanjem državnih šuma. U prijašnjoj se državi započelo s unutrašnjom kolonizacijom (u državnim šumama) siromašnih domaćih zemljoradnika (a to je ogromna većina stanovništva). Kolonizacija je započeta 1880. god. (odmah po okupaciji) naseljavanjem stranaca, a 1892. dodjeljivanjem uzurpiranoga državnoga šumskoga zemljišta (uzurpacija) siromašnim domaćim zemljoradnicima u 10-godišnji zakup. Dakle agrarna reforma. Tu reformu danas provodi Ministarstvo šuma i rudnika po naročitim komisijama za unutrašnju kolonizaciju. Finansijskim zakonom za 1933/34. god. odobreno je ponovno davanje u zakup uzurpiranoga državnoga šumskoga zemljišta, a 1936. god. donesena je Uredba o dodjeljivanju toga zemljišta. Međutim, u većini agrarnu reformu stvarno provodi sam narod. Postojeće uzurpacije proširuje, jer ne može sačekati, da postane zemljišni vlasnik dodijeljenoga zemljišta. Nastaju i nove uzurpacije, uzima se gdje se stigne: i daleko od naselja i na izrazitom apsolutnom (čak, vidio sam) i na šumskom zemljištu zaštitnoga karaktera. To samovlasno uzimanje državne, svejedno, ako hoćete i »opće narodne« imovine (što treba još tačno da se utvrdi), istovremeno satiranje šuma u ogromnim dimenzijama »sankcionišu« te državne komisije. Kao da smo u vanrednom stanju, kad prestaju i funkcije i snaga državnih vlasti. To je revolucionarno stanje, mučan testamenat bivše turske i austro-ugarske carevine. Državnoga šumskoga zemljišta ima posvuda, i usred gradova i sela i izmješanoga sa poljoprivrednim privatnim zemljištem i relativnoga i apsolutnoga. Bosanci su većinom stočari, u poljoprivredi zaostali, plodni, namnožili se, i čekajuć uzalud decenijama na »zemlju«, sami rješavaju agrarno pitanje, a sadanje su naše vlasti nemoćne da silom zakona spriječe taj jednostavan »nepravilan« i »protuzakonit « rad, jer vlast (zapravo interesovana stranka: državni šumski erar) ne može da stigne provesti tu unutrašnju kolonizaciju. Izgleda, da iza vlasti stoje stanoviti neodgovorni faktori, koji indirektno rade na tome, da agrarni interesenti dođu što prije i do što više zemlje, pa ma na koji to način bilo. Samo ti faktori mogu tražiti od vlasti, da se respektuju važeći propisi i onim časom zaveo bi se red i stvari pošle svojim redovnim tokom. 63 |