DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 10 <-- 10 --> PDF |
U takvim okolnostima i iz tih elemenata obrazovao se jedan poseban tip gradske autonomije i gradske uprave, koji se je i po postanku i po sadržaju donekle odvajao od tipova gradova u drugim zemljama. Gradovi su, dakako, nastojali da te svoje slobode i pravno utvrde i da im budu one u običajnom obliku zajamčene. Tako su Trogirani već g. 1107. uspjeli da od kralja Kolomana dobiju privilegij, koji je doista postao prototip i magna Charta za slobode svih dalmatinskih gradova. Privilegij isto u glavnom sadržaja postizavali bi onda i drugi gradovi, a potvrđivali bi ih i poslije kraljevi do u kasni srednji vijek. Ta privilegija zajamčivala su gradovima njihovu punu autonomiju, t. j . pravo da si sami stvaraju norme, po kojima će živjeti, zatim samoupravu i na kraju autodokiju t. j . pravo da sami postavljaju sebi suce, koji će im suditi. Osim toga im je bila dana i velika sloboda u crkvenom pogledu, jer je svaki grad ilmao svoga biskupa, koga su građani sebi birali. Prema tome su ti gradovi imali maksimum prava, sto si ga možemo zamisliti. Podložnost prema kralju ocrtavala se u tome, što je on imao dobivati jednu trećinu prihoda, što ga je odbacivala gradska luka. Te široke slobode dalmatinskih gradova gledala su dakako da u vlastitu korist prikrate okolišna gospoda i knezovi, ali im je bila ogorčena protivnica i Venecija, koja ih je ubrzo dokidala, kad je koji od tih gradova došao u njenu vlast. Tako možemo tim širokim slobodama po tipu trogirskom suprotstaviti slobode gradske po običaju mletačkom, a koje su bile daleko, uže i beznačajnije. Među tim tradicionalnim slobodama stoji dakako na prvom mjestu pravo da si grad sam za cijelu svoju oblast donosi norme svake ruke, kojima se ima svaki, koji tu živi, pokoravati. Onu dakle vlast, koju mi danas u državi zovemo zakonodavnom i koja je najviši izraz državnog suvereniteta, tu je vlast tada imao dalmatinski grad. U ranom srednjem vijeku ne možemo dakako očekivati kakvu življu djelatnost u pogledu donošenja pravnih norma u gradovima. Ne smijemo zaboraviti, da 7. i 8. stoljeće predstavljaju doba, kad je duhovna kultura u Evropi dostigla svoju najnižu razvojnu točku, tako da je tada i pismenost na jadnom stepenu. U to vrijeme nije bilo ni pisanih zakonika niti su se nove norme bilo kako popisivale. Živjelo se po običajnom pravu i očito po rimskom vulgarnom pravu. Ali kad se je na Zapadu inicijativom Karla Velikog kultura opet počela da budi na novi život, nije to moglo na dugo da ostane bez posljedica i u ovim krajevima. Drugom polovicom IX. stoljeća nalazimo ovdje već pisanih pravnih dokumenata, ali je još dosta vremena prošlo, dok su se pravna pravila počela sistematski popisivati. Pojedinačnih zapisa norma, koji su se i do današnjeg dana sačuvali, imamo doduše već rano, ali redovnom popisivanju prava i stvorenih pravila pristupalo se kod nas u dalmatinskim gradovima ne prije XIII. i u tom pravcu su se oni ugledali u susjednu Italiju, gdje je u tom vrijeme popisivanje gradskih prava bilo u punom jeku. Svaki grad želio je da ima propisana svoja prava, koja vrijede za sam grad i njegov distrikt, pa bi u tu svrhu dozivao i strane stručnjake da mu taj posao što valjanije svrše. Kao kopneni tako bi postupali i otočki gradovi i onda je takov statut vrijedio za sam grad i za cijeli teritorij otoka. 208 |