DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Izgleda da je po vremenu prvi nastao i statut otoka Korčule, čiji najstariju dio potječe iz g. 1214. Kako rekosmo, ne uzimamo tu u obzir one pojedinačne norme, koje su već i mnogo ranije donašane i popisivane. Statut grada Splita izrađen je g. 1240. za vrijeme gradskog načelnika Gargana, koji je pozvan iz Ankone u cilju da sredi pravne i finansijske prilike u gradu. Dubrovnik si je dao statut g. 1272., Trogir g. 1322. itd. Pojam statuta obuhvatao je upravo samo konačnu kodifikaciju, a kasnije promjene i dodaci, koji su se vremenom ukazali kao nužni, nosili su općenito ime reformacija, tako da se je pravni život u gradovima upravljao po statutu i kasnijim reformacijama. Ti su statuti bili cijeli mali kodeksi prava, koji su sadržavali na j različiti je pravne materije. U prvom redu nalazimo ustavne norme grada, dakle ona osnovna pravila, koja su određivala, na koji način se gradom vlada i upravlja. Znatan dio otpada na kazneno pravo i kazneni proces, a zatim na građansko pravo i građanski proces, a naročita je pažnja posvećena finansijskoim pravu, dakle pitanju prihoda i rashoda gradskih. U nekim statutima — tako u dubrovačkom — lijepo i razrađeno trgovačko i pomorsko pravo. Nužda i iskustvo naučili su gradove, da se imaju starati i o svojoj ekonomskoj politici, te da — imajući u vidu vlastite interese — moraju primjereno regulisati izvoz i uvoz robe. Osim svega toga, ima još mnoštvo najrazličitijih propisa gospodarske i policijske prirode. Među brigama, koje su imale te općine, bila je jedna od važnijih i briga za očuvanje i iskorišćavanje šuma, jer je drvo bilo s obzirom na razvijeno brodarstvo od velike važnosti. U slijedećem prikazati ćemo, koje i kakove mjere su te općine poduzimale u tom predmetu i kako su normirale gospodarenje sa šumom, kakovu su vodile izvoznu politiku glede te važne sirovine i kako su morale često voditi tešku borbu protiv onih,-, koji su ne misleći na buduća pokoljenja željeli da zadovolje svoje momentane potrebe. Zanimljiva je odredba u statutu Splita o čuvanju Marjana,7 u kojoj se kaže: »Quod nullus debeat seccare ligna in monte Serande...« t. j . da nitko nesmije sjeći drva u planini Serande (Marjan), te koji drugačije uradi, ima da plati kaznu od četiri libre, od čega pripada polovina općini, a druga tužitelju. I kapetani kurije, koji su postavljeni od mjeseca do mjeseca za čuvanje grada, dužni su da šalju svaki dan dva čovjeka od gradske straže da čuvaju spomenuti Marjan. Isto je zabranjena tu i paša. Dalje se kaže u jednoj reformaciji,8 da se imaju izabrati dva plemića, koji će paziti da na Marjanu ne pase stoka i da se ne siječe drvo. Plaća je ovim izabranim plemićima bila 22 libre na godinu, a kazna za slučaj da prekršitelja ne prijave bila je za svaki pojedini slučaj 25 libra. Ali odmah u članu 46 dozvoljava se paša goveda, konja i magaraca i to od dana Svih svetih do dana sv. Jurja. U statutu grada Trogira9 određuju se kazne za sječu drva na gori Perokov. U toj se odredbi kaže: »Jubemus, quod nullas audeat nec pre 7 »Statuta ct Leges Civitatis Spalati«, editio Hanel. Mon. historico iuridlca Sla vorum meridionaliurn. Vol. . 1878 i IV pag. 175. 8 Ibid. Reform, čl. 45 pag. 276. 9 Stat. Trag. II 32. 209 |