DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 12 <-- 12 --> PDF |
sumat incidere nec rumpere ligna sen fraschas in montanea Perocharem versus Tragurium...« U hrvatskom prijevodu glasi ova odredba: »Zapovijedamo, da se nitko ne usudi niti pomisliti da siječe ili uništava drveće ili grane na gori Perokov nasuprot Trogira, kako se pruža čitava planina Krban iznad mlina. I tko protivno uradi, ima da plati za kaznu za svaki prestupak pet malih libra, od kojih polovina pripada općini, a druga polovina prijavitelju, ako će se po njegovoj prijavi saznati istina.« U istom statutu10 nailazimo i na odredbu glede zabrane sječe drva na otoku Čiovo, u kojoj se kaže: »ako se nađe drva ili granja u kojoj barci, ima se ona sažgati. Nose li se drva ili granja na kojoj tovarnoj životinji, ima se ta zaplijeniti u korist općine, a pored toga ima prekršitelj da plati kaznu od 25 libra. Dopušteno je ipak sjeći trnje i brnistru i granje za popravak solana. A zakupnik mlinskih prihoda može da dade sjeći drvo potrebno za mlinsko kolo. Isto nije dopušteno sabirati travu na tom otoku za hranu konjima i magarcima«. U istoj se odredbi dalje kaže: »tko nosi sa otoka suho drvo, ima se to drvo spaliti.« Vrlo je stroga odredba,11 koja govori »De pena illorum, qui vineas vel arbores succiderint...« t. j . o kazni za one, koji posijeku vinograd ili drveće. Odredba glasi: »Naređujemo, ako koji slobodan čovjek posiječe lozu ili tuđe drvo, da plati za kaznu općini 20 malih libra svaki put i za svako drvo i voćku posječenu ili iščupanu. Vlasniku dotičnog drveta ima štetočinac platiti 40 malih soldi; a u koliko osuđeni ne plati navedenu kaznu, da se šiba po gradu od jednih vrata do drugih i da stalno bude beščastan. Ako je štetočinac rob, da ga se šiba i žigoše, a ako ga njegov gospodar ne bi htio dati na šibanje i žigosanje, ima da sam nadoknadi štetu i da plati kaznu općini. U koliko se slobodnjak ili rob po drugi put zateče u sličnom prestupku i ne bi platio kaznu po ovom statutu općini odnosno onom koji je pretrpio štetu, ima da mu se odsiječe ruka«. Sličnu kaznu određuje i statut grada Skradina12 i to za štetu učinjenu sječom drveća i loze. Prekršitelj imao je platiti kaznu od 20 libra, od kojih polovina pripada knezu, a druga polovina općini, a osim toga ima štetočinac nadoknaditi štetu; ako nema odakle platiti, ruka će mu se odsjeci (.. .et si non habet unde solvere, manus ei truncabitur). U jednoj reformaciji trogirskog statuta13 govori se ii o štetama učinjenim po životinjama (»De animalibus damnificamtibus«) i određuju se kazne za štete, koje počine popašom životinje. U drugoj jednoj reformaciji istog statuta14 i to pod naslovom »Que animalia pasculare possint in insula Bue« zabranjuje se načelno paša na otoku Čiovo sa motivacijom, da je otok koristan Trogiru za izvjesne slučajeve. (Misli se očito na sukobe i ratne zaplete.) Znatan broj odredaba glede zabrane sječe nailazimo u statutu grada Korčule. U odredbi pod naslovom »De furantibus lignamen« odlučeno je: »Ako tko posiječe neko drvo prikladno za građu ili sitno drvo (gorivo) i: 10 Ibid. Reform. I 86. 11 Stat. Trag. II 31. 12 Stat. Seard. I 27. 13 Stat. Trag. Reform. I 88. 14 Ibid. Reform. II 48. 210 |