DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 13 <-- 13 --> PDF |
natovari koji brod ili barku, vlasnik ima da plati općini 25 pepera, a svaki od mornara po 2 perpere, ako je sječeno bez dozvole«. U istoj se reformaciji dalje kaže, da trgovcu propada čitav teret, a onaj, koji prijavi, dobije trećinu globe.« O zabrani! sječe govori i odredba »De lignamine non incedendo«,1* kojom je odredbom određeno, da »ako stranac hoće posjeći neko drvo za gradu na otoku, vlada mu ne može dati dozvolu bez odobrenja punog vijeća pod kaznu od 10 perpera za svakog od sudaca (vjećnika); i ako bi bio bio zamjenik, neka padne pod istu kaznu; ako bi pak netko htio kupiti, može vlada zajedno sa vjećniciima, koji će biti u gradu, prodati i dati dozvolu za prodaju; ako bi pak neki tražili drva za gorivo, može vlada dati dozvolu koliko uz plaću (pristojbu) toliko bez plaće (pristojbe); i onaj, koji ima dozvolu, da siječe drva za gorivo, ako bi posjekao velika drva prikladna za građu, da plati bez oprosta (bezuvjetno) 25 perpera, koji denari pripadaju općini, i da gubi! svoj tovar drva.« U daljnjoj jednoj reformacijf7 pod naslovom »Forensium expoliandorum lignamina incidentnim« kaže se, da svaki stanovnik otoka može oduzeti sjekire i pile strancima, koji sijeku drva na otoku bez pečata (žiga) općine. Glede sječe bora i ostalog drveća na otoku govori i reformacija18 pod naslovom »Forenses non possint incidere tedas vel lignamina«. U hrvatskom prijevodu glasi ta odredba: »Isto tako primljeno je, da se nijedan stranac, koji nije stanovnik Korčule, ne usudi sjeći borove ili drveće na otoku uz kaznu od 25 perpera, koji pripadaju po polovini općini. I ako bi koji Korčulanac sjekao sa istima (et si quis Curzulanus inciideret cum ipsis ...) ili bio njihov dionik ili se slagao ili dao pomoć, savjet ili zaštitu, neka plati navedenu kaznu, osim ako posiječe i izveze sa dozvolom vlasti (nisi inciderit et extraxerit cum licentia regiminis ...) ili dacara na propisan način o davanju (doznaki) drveća; izuzet je ipak bor, kojeg ne može nitko uz nikakav uvjet (... excepta tarnen teda, qui! modo aliquo per aliquos extrahi non possit de insula in poena predicta) izvesti sa otoka uz navedenu kaznu.« Kako se vidi, bilo je sasvim zabranjeno izvesti bor sa otoka t. j . niti u slučaju da je za počinjenu štetu odnosno nepovlasnu sječu plaćena određena kazna. Ali se čini, da je sječa borovih stabala preotela mah na otoku, jer u statutu na strani 235 čitamo, da pučko vijeće protestira, što se daje dozvola za sječu bora (in tanta copia, quod consumitur insula cum damno dictae nostre insulae et eius artis de navigiisfabricandis et similiter de carbonibus non extrahendis «) u tolikoj mjeri, da se pustoši otok na štetu njegova obrta i njegove brodogradnje, jednako da se ne izvozi drvni! ugalj. Slične odredbe glede zabrane sječe spominju se i u statutu grada Dubrovnika. U odredbi19 pod naslovom »De hiis qui incidunt arbores« 15 Statute et leges civitatis et insulae Gurzulae (1214—1558) editio Hanel, Zagreb 1879. u Monumenta ´Historico-´Iuridica Slavorum Merid. Vol. I 112. 16 Ibid. 110. 17 Stat. Ourz. Reform. 93. 18 Ibid. Reform. 63. 19 Stat. Rag. VI 11. 211 |