DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Napose bilo je zabranjeno loženje vatre u blizini maslina, te u statutu
grada Budve28 nailazimo na slijedeću odredbu: »Tko zapali vatru
izvan maslina, a vatra zahvati masline, mora da zove pomoć. Ako to
ne učini, plaća kaznu od 2 dinara«.


U istom statutu20 pod naslovom »De tagliar arbori« određeno je,
da onaj tko posječe maslinu tuđu ili je zapali, plaća perpera 50 il otštetu.
Polovica kazne pripada sudu, a druga polovica općini.


Kada smo već spomenuli odredbu glede čuvanja uljika, moramo
istaknuti, da u našim statutima imamo odredbe i glede uzgoja uljika. U
statutu grada Splita30 kaže se: »Dva službenika imaju prijaviti one, koji
ne bi obrađivali ulji´ke, il to barem šest četvornih stopa maslinika na
svako vreteno (vreteno je mjera za površinu) i tko tu količinu ne bi uzgojio,
plaća 40 soldina za svaki vreten i ipak ima da uzgaja«.


Glede krčenja šume odnosno pretvorbe šume u drugu vrst kulture
imamo u statutima nekoliko odredaba. Navlastito u statutu grada Korčule31
spomenuto je pod naslovom »De locis, ubi fieri non potest las, nee
ignis ponil«. Ovom se odredbom određuju granice, gdje se ne dopušta
krčiti i paliti šuma, a označena je i granica tog teritorija i to počev od
»punte Razan do Gherdam lucam, kotara Blato i od Strethia luča do
Privale«. (Razan, danas rt pod nazivom Ražnić na otoku Korčuli, a
Strethia luča, neka luka na Korčuli danas se ime izgubilo).


U drugoj jednoj reformaciji32 istog statuta čitamo opet pod naslovom
»Non faciendi passicam in Priuala,« da je zabranjeno sjeći gaj čineći
krčevinu na Privali pod globom od 25 perpera. Dalje u narednoj reformaciji33
pod naslovom »Passicarum in Scoleo magno« govori se i naređuje
slijedeće: »Isto tako neka budu krčevine na Velikom Školju po
uviđavnosti vlade« ili drugim riječima, samo dozvolom vlasti može se
šuma na Velikom Školju krčiti.


Ali u jednoj reformaciji34 vidimo, da je bilo dozvoljeno krčenje,
ako su krč&vine pretvorene u oranice, te se u toj reformaciji među inim
kaže: »... da nitko ne može sjeći šumu, da se učini od nje oranica na
nekom zemljištu unutar otoka Korčule, ne bude li dao najmanje peti dio
vlasniku zemlje, uz kaznu od 50 perpera po polovini općini i tužitelju.«


Poljički statut35 iz godine 1444. ima u članku 56 ustanovu pod naslovom
»Od gaev i kotarev«, iz koje se vidi, da su Poljičanil čuvali svoje
gajeve i to ne samo od svojih susjeda već i! samih vlasnika šuma. U
članku 56 c rečenog statuta određeno je, da je nove gajeve zabranjeno
podići. I kaže se: »Nitko i nijedno selo ne može uzgojiti! novu šumu niti:


28 Stat. Buduae 182.


29 Ibid. Cap. 33.


30 Stat. Spai Stat. Nova Cap. 2 str. 324.


31 Stat. Curz. Reform. 178.


32 Stat. Curz. Reform. 65.


33 Ibid. Reform. 66.


34 Ibid. Reform. 55.


36 »Statut Polpeki« uredio V. Jagić Mon. Hist. lurid. Slav. Merid. Svez. IV


Zagreb 1890.


213


;