DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Korčule živil najveći dio siromašnih ljudi. U originalu glasi! ova molba:
»Item, perche de trar legni et ligname de isola Curzula ne vive grandissima
parte de poveri homenil de quello luogo ...«


O zabrani izvoza bora nailazimo u statutu istoga grada odredbu iz
godine 1492.,40 u kojoj se kaže medu ostalim ».. .bor koji raste na ovom
otoku, iz kojeg se dobiva smola, a od ovog smolarenja žive i uzdržavaju
se gotovo svi stanovnici ovog otoka, a donosi korist svima osobito onima,
koji grade brodove, a također od gradnje brodova mnogi žive il uzdržavaju
se; izvaža se na stranu, prodaje strancima i trgovcima i izvozi! u
strane zemlje; također i došljaci! i tudinci sijeku tu borovinu i izvažaju
van otoka, što je očevidno zabranjeno po prejasnom duždevskom gospodstvu
mletačkom i po zakonima kao i po riješenjima.«


U ovoj se kneževoj odluci naređuje dalje, da došljaci i stranci! uopće
nesmilju izvoziti bor i! da istima domaći ljudi u tu svrhu nesmiju dati
pomoć. Dalje se određuje, da dok postoji pristojba za sječu borovine,
može se sječa vršiti kao do sada, a od 10. siječnja 1494., kada odredba


o plaćanju daće (pristojbe) gubi snagu, zabranjuje se građanima kao i
stanovnicima Korčule svaka sječa bora.
U jednoj odredbi iz godine 1512.41 ponovno se zabranjuje iizvoz drva
sa Korčule.


O zabrani izvoza drva i uglja na tržište čitamo u jednoj odluci42
slijedeće: »Knez korčulanski čuvši molbu plemenitih i svih građana i pučana,
da se ne bi dopuštao izvoz borovine i drugog drveća kao i paljenje
uglja, kao i da se zabrani na otoku paliti šuma (ne metter fuoco per la
insula per esboscar per causa de minima utilita de semenasion, perche
tutte queste cose seranno concesse et tolerade, ormai li poveri homeni
cittadini et populari non poteranno piu viver ne essercitar l´arte sua) da
se ne podmeće vatra u svrhu krčenja šume s razloga vrlo male koristi
sjetve, jer sve ove stvari! bile su dopuštene, alil sada siromašni ljudi, građani!
i pučani neće moći živjeti i vršiti svoj zanat. Zato nijedan građanin
ili stanovnik predgrađa ne smije sjeći! borovinu pod kaznu od 25 perpera.
Ali stanovnici otoka mogu sjeći za osvjetljenje barka« (misli se na ribarenje
pomoću luči.)


U reformaciji! pod naslovom »Lignamina opta pro aedfficiis extrahi
possint soluto datio««43 određuje se, da je slobodno prema snazi ove reformacije
svakom strancu, koji hoće da uzme drva koju god hoće količinu
u Babinoj i svagdje po otoku, bez kazne i globe u koliko plati dacarima
(solvent datiariis), koji budu za to vrijeme i to za svaku barku
nosivosti od sto sektara ili! modia soli jedan dukat... to se razumijeva i
za drvo, koje je prikladno za građu i koje se izvozi izvan otoka. Na
drvo pak suho, koje ne vrijedi nego za ogrijev, izuzev bor, koji; uopće
ne potpada pod ovu daću, treba platiti, ako se doprema prodaje radi! na


Ibid. Litterae. 60 str. 213.
Stat. Curz. 78. str. 237.
Ibid. Litt. 91. str. 252.
Stat. Curz. 199. str. 129.


215