DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 35 <-- 35 --> PDF |
U bosanskoj šumi treba riješiti problem t. zv. mera i baltalika. Mi bismo to radije nazvali riješenjem drvarenja iipašarenja bosansko-hercegovačkog seljaka u državnim šumama, jer prvi nas naziv veže s prošlošću, a taj će se problem valjano riješiti ne na osnovu historijskih prava nego na osnovu potreba današnjice. Što znači riješiti taj problem? Znači izdvojiti od »državnih« šuma šume potrebne za drvarenje (i pašarenje) domaćeg življa. Kako? Na koji način? Što će posluje biti? pitaju se mnogi. Zemljišne zajednice u Hrvatskoj, općinske šume u Srbiji ulijevaju malo nade, da će biti bolje nego danas, govore skeptici. Ali zar da ne izvučemo pouku iz dosadanjih primjera (iz velike ovlasti ovlaštenika zem. zajednica, iz pomanjkanja propisa za izdvojenje općinskih šuma Srbiji) i ne pokušamo ići novim putem? Zar se neodlučnošću štogod stvara? Tapkanjem na mjestu ne ide se naprijed, a željeni cilj je sve dalje il dalje, jer svaki tapaj zadaje izvjestan umor i neraspoloženje za dalji rad. Taj korak naprijed jest izdvajanje površina za domaće potrebe i; ograničavanje državnog slobodnog posjeda s vidnim znacima. Današnje je korišćenje državnih šuma u Bosni i Hercegovini oštećivanje drugih građana, jer dok prvi crpu samo koristi, drugi snose troškove bez ikakve naknade. Podmirenje »stvarnih potreba« prema ševalskom zakonu o pravu drvarenja" u stvari je preferiranje ekonomski! jačih, jer ovi imaju mogućnosti da podižu više građevina nego ekonomski slabiji. I s tim treba prestati kao i s trgovanjem sa uzurpiranim zemljištima (naravski bez gruntovnice), bez obzira da li se time izbijaju lične koristi ili politički kapitali. Dakle, u pravilu individualna dioba. Individualna dioba prema kućnom broju, broju obitelji, kako je navedeno u ranijoj raspravi, bez obzira na posjed vlastitog zemljišta i to prosječno 5 ha uračunavši i sve uzurpacije. Možda bi to gdjegod moglo ostati i kolektivnim vlasništvom, ali tada ga treba osposobiti za život pomoću valjanog zakona, kako sam to ii ranije naveo.5 Koje koristi donosi izdvajanje? 1) Likvidaciju unutarnje kolonizacije po Uredbi MS br. 472/36. (Uredba sa zakonskom snagom o dodeljivanju državnog šumskog zemljišta i likvidaciji uzurpacija u ranijoj Bosni! i Hercegovini« — «Službene novine« br. 147. od 30. VI. 1936. god.) zajedno sal svim ili barem velikom većinom uzurpacija. U odstupljenom dijelu treba ostaviti nadijeljeniku slobodu, da sposobna zemljišta upotrijebi za poljoprivredu ili voćarstvo, dok preostali dio, kako to u spomenutoj raspravi navodi i Ing. Špana v i ć, treba da privede šumskoj kulturi. Seljak će od golijeti podići šikaru, a od šikare šumu (vidi si. 2). Stoji i to, da bi mnoga šuma postala golijet, ali ako se onemogući prodaja drvcta iz nadijeljenih šuma, potreba donošenja uredbe, koja tri omogućila individualnu diobu šikara seljacima u cilju gajenja šuma za opskrbu seljaka/ drvom. Dakle jedan javni glas, doduše ne za potpuno riješenje problema, ali kojim bi se barem mnoge hiljade ha šikara aktivirale t. j . privele prdoukciji ogrijevnog i sitnog građevnog drveta, dobro upotrebivog u s elj ačkom go sp odarstvu. 4 Već navedeni´ »Šumarski list« str. 400. 5 Navedeni »Šumarski list« str. 409. 233 |