DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Ing. MARIJAN MATIJAŠEVIĆ (Kosinj): GOSPODARSKO-POLITIČKE MJERE ZA OBRANU ŠUMA (PROTECTION DES FORETS DU POINT DE VUE POLITICO-ECONOMIQUE) Najbolnije putanje našeg šumskog gospodarstva jesu pustošenja šuma koja su posljednjih godina zauzela zastrašujuće dimenzije. Zahvaljujući samo žalosnoj činjenici, da nemamo statistike, pa prema tome nii približan uvid u opadanje šumovitosti i porast golijeti ii. besplodnih krševa, postoji još relativno optimističko uvjerenje, da smo zemlja vrlo šumovita. Kada bismo bili u stanju, da odredimo sve one površine, preko kojih je prešlo pustošenje, kada bismo mogli brojkama utvrditi porast krčevina i izračunati sve gubitke narodnog gospodarstva, koji! su odatle nastali, dakle kada bismo imali kakovu takovu (ali ipak točnu) statistiku, vidjeli bismo, kuda vodi nemar za naše najveće narodno dobro. U posljednje vrijeme javljaju se glasovi i u dnevnoj štampi, da su šume u opasnosti i da ih treba spašavati. Osnivaju se društva i odbori; za pošumljavanja, izdaju se propagandni letači, ali sve je to još samo djelomična akcija, više osjećajna nego planska i zato ne očekujmo mnogo od nje. Kod rješavanja problema obrane šuma od pustošenja (devastacije) logično se namiču pitanja, koji su mu uzroci, koje su to ekonomske i društvene komponente, koje dovode neku širu ili užu zajednicu do toga, da sama uniištuje svoje dobro. Ne ulazeći u analizu tih osnovnih komponenata, možemo sprečavati i u nekom vremenskom odsjeku možda sasvim spriječiti pustošenje i šumske štete uopće strogom primjenom šumsko-redarstvenih propisa i izvršenjem njihovih kaznenih sankcija predviđenih u zakonu o šumama, ali tim nije i! neće biti otklonjena trajno opasnost od pustošenja. Jer čim popusti stroga primjena šumsko-redarstvenih propisa, pritisak žiteljstva na šumu pojavit će se u povećanom opsegu, iz čega se može zaključiti, da se je ono odricalo pojedinih svojih potreba i njihovo neudovoljenje samo kumuliralo. Šumsko-redarstveni propisi i njihove kaznene sankcije određuju pojedine ljudske čine kao šumske prestupe i dakako kaznu za njih ne ispitujući im uzroke, a problematika je gospodarsko-političke obrane u pronalaženju svrsishodnih mjera, koje bi onemogućile i samu intervenciju prestupa. Dok su dakle šumsko-redarstvenil propisi! pravo, koje hoće da sa svojim kaznenim sankcijama usmjeri ljudske čine u određenom pravcu, dotle gospodarsko-političke mjere treba da stvore objektivnu mogućnost za njihovo izvođenje; one treba da stvore stanje, u kojemu neće biti ni moguć ni nuždan prestupak. Da bi! se mogle pronaći takove mjere za obranu šuma, moramo biti na čistu sa uzrocima, radi kojih nastaju pustošenja. Te uzroke možemo svrstati u tri grupe: a) ekonomska, b) politička i političko-demagoška, c) kulturno-socijalna. 237 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Ekonomska grupa uzroka. Uzroci ove grupe najdalekosežniji su i najkomplikovaniji, jer njihovo odstranjenje predstavlja dugi put, preko kojeg mora prijeći neka zajednica, da izmijeni svoju društvenu i ekonomsku strukturu; oni su posljedica opće ekonomske nesređenosti i postojat će tako dugo, dok se ne izmijene ekonomski odnosi. Baš zato, još dugo nećemo moći sa zadovoljstvom konstatirati, da nam šume nijesu u opasnosti od pustošenja. Pišući već jednom zgodom o potrebi industrijalizacije (Vidi: Šumarski List br. 3-1939: O potrebi industrijalizacije i mentalitetnim predispozicijama za industrijalizaciju) pokazao sam brojčano ekonomsku strukturu naše zemlje, koja je hilperagrarna, što će reći, da je previše pučanstva zaposleno u agraru i da je sama zemlja kao objekat rada preopterećena ljudstvom. Struktura pak naše poljoprivrede maloposjednička je i radi toga nije u mogućnosti ni da prehrani same zemljoradnike, a kamo li da uspješno konkurira poljoprivredi kapitalističkog oblika (Kanada), koja je jeftinija i produktivnija. Cijene svjetskog tržišta ne mogu osigurati rentabilitet našoj poljoprivredi, a slaba urbanizacija i! industrijalizacija ne pogoduju razvoju drugih zanimanja, koja bi je odteretila od suviška poljoprivrednika. Radi prezasićenosti poljoprivrede radnom snagom kod nas postoji akutna nezaposlenost (jer je rad neproduktivan) i ako ona prividno ne daje tako strašnu sliku kao nezaposlenost u industrijskim zemljama. To dolazi otuda, što se nezaposleni iz svih zanimanja spašavaju u selu — otuda su i došli — i u njemu više vegetiraju nego žive. Stanovnici šumskih (u sinonimu: pasivnih) krajeva, gdje se pustošenja u glavnom i dešavaju, siromašni su poljoprivrednici i stočari sa relativno visokom populacionom stopom. Poljoprivreda i stočarstvo ne mogu uzdržavati tolik broj ljudi, kolik u njima traži životno uzdržavanje, makar da je njihov životni standard minimalan. Kraj nemogućnosti uzdržavanja golog života, ipak i ti stanovnici moraju podmirivati svoje državljanske dužnosti (plaćati poreze, uzdržavati škole, popravljati putove itd.) i svoje kulturne potrebe, koje su premašile mogućnost kućnog zadovoljenja (recimo: građansko odijelo), a za njihovo namirenje potreban je novac. Novac ne mogu naći u stočarstvu iz više razloga (radi ekstenzivnosti stočarstva, slabe organizacije potrošnje, niske cijene stočarskih produkata i t. d.), a poljoprivrednih produkata u ovita krajevima ni nema za prodaju. Posljednja ekonomska kriza (koja još nije prošla) lišila je rada i zarade i naše radnike, koji su — iseljeni u industrijske zemlje — predstavljali jak izvor novčanih dohodaka baš u ovim krajevima. Unutarnja sezonska migracija za zaradom ne može podmiriti novčanu potrebu i tako je taj naš svijet, pritišnjen bijedom i svojim potrebama, morao — htio ne htio — udarati na šumu, da nade u njoj ono, što nije našao nigdje drugdje, a to je novac. Prirodno je, da svaka razumna jedinica nastoji zadovoljiti svoje potrebe u što potpunijem obimu, tim više, ako su one egzistencione. Što u takovom slučaju vrijede šumsko-redarstveni propisi i njihove kaznene sankcije, kad je njihovo izvršenje moguće u glavnom samo nad osobom prestupnika i to zatvorom, jer mu je imovina u većini slučajeva vanredno 238 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 41 <-- 41 --> PDF |
malena. Da takove kazne ne mogu postići svoje svrhe, to je izvan svake diskusije. Problematika obrane šuma od pustošenja, koje nastaje po sili! ekonomskih uzroka, sastoji se u tom, da se paralizuje konstantni pritisak pučanstva na šumu. Mogućnost paralizovanja naći ćemo u nekim gospodarskim i gospodarsko-političkim mjerama, koje može provesti samo zajednica odnosno banovina, a te su: 1. provesti kolonizaciju pučanstva pasivnih krajeva u druge krajeve, gdje postoje uvjetil za trajno naseljenje; 2. voditi smišljeno i planski industrijsku politiku i provoditi i n du s t r i j al iz a c i ju, kako bi se poljoprivreda općenito odteretila od suviška pučanstva, a napose ona u pasivnim krajevima i kako bi se što prije izmijenila gospodarska i društvena struktura banovine; 3. in tezi vi rat i ekstenzivnu poljoprivredu računajući s time, da se i u njoj samoj može stvoriti relativna raznolikost zanimanja, a da ni ne govorimo o uraznoličavanju kultura; 4. intenzivirati stočarstvo uvođenjem plemenite stoke, melioracijom pašnjaka i suvata, te racionalizirat i ga podizanjem mljekara i klaonica il t. d. Ekonomski uzroci neće se moćil tako jednostavno ukloniti, ali treba nastojati, da se što prije i pravilnije uklone. Politička i političko-dernagoška grupa uzroka. Ovaj kompleks uzroka pustošenju šuma podijeljen je u dvije podgrupe, od kojih svaka ima svoje posebno značenje. U političke uzroke pustošenja (obešumljenja) dolaze sve one mjere, koje neka zajednica odnosno vlast njezina poduzima, da bil pustošenjem ili devastacijom* pojedinih svojih teritorijalnih dijelova proizvela drugu važniju društvenu svrhu. Može se desiti, da se neki šumski kompleksi posijeku radi stabilizacije same vlasti u početku njezina nastajanja (vlasti, koje nastaju iza revolucija) ili da se šumski kapital transformira u drugu vrstu kapitala (industrijalizacija kapitalno siromašnih zemalja) ili da se uravnoteži državni budget i t. d. Sve su to djela, koja preduzima sama vlast u općenite svrhe i taj kompleks uzroka ulazi u okvir državne ekonomske politike. Pa ipak i u takovim slučajevima treba jako oprezno postupati, jer se greške počinjene nad šumom teško ispravljaju. Političko-demagoški uzroci ne idu za općim svrhama društvenim, već naprotiv služe pojedincima ili klikama za njihove vlastite interese. Primitivni ljudi i nestručnjaci! smatraju šumu nečim, što se ne da potrošiti!, izmjeriti ii nadzirati. I što prema tome znači! za samu šumu, ako netko u njoj posiječe više, nego što treba ili ako se iz tih ogromnih rezervi nekome naplate njegove zasluge? Možda je iz takovog shvaćanja il nastalo ono političko koncesionilranje pojedinih partijskih ljudi, koji su po tom istom shvaćanju i tražili! koncesije baš u šumi. Jer kad nestane šume, sagnjilii panjevi slabi su svjedoci o ispravnosti ili neispravnosti postupka s njome. * Pustošenje ili devastacija upotrebljava se u ovom članku kao terminus technfccus za svako prekomjerno iskorišćavanje šuma, koje može (posredno ili neposredno da dovede do obešumljenja (deboissement). 239 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Takovi politički koncesioneri bavili su se preradom i trgovinom drveta kupujući stanovite sječine, da bi legalnom kupnjom maskirali možda gros ostalog drveta, koje bi kupovali od bespravnih šumskih šteta, Moglo bi se reći, da ima i takovih pilana, koje prerade daleko više bespravno stečenog drveta, nego li drveta kupljenog od šumovlasnika. I tu je onaj ekonomski momenat, koji smo čas prije razmatrali, došao do svog punog značenja, jer je siromašni prestupnik našao tržište za svoje ukradeno drvo il ako stvarno nikad niije dobivao onaj ekvivalenat, koji bi dobio u legalnoj razmjeni. Konačno, zar može prestupnik tražiti puni ekvivalenat za svoj rad i trud? on je sretan, da se što prije, bilo uz koje uvjete, riješi ukradena drveta, a i kupac je napose zadovoljan sa jeftinom sirovinom. Takovo iskorišćavanje šuma nije imalo onaj pravi efekat gospodarski, jer je bijeda ostajala bijedom, a šume je pomalo nestajalo. Od političkih koncesiönera dolazili su posredno ili neposredno i poticaji na pustošenja sa praznim parolama, da i sirotinja ima pravo na život, kao da su baš onil jedini pozvani, da tu opću ljudsku parolu propagiraju na račun narodne imovine. Kraj toga su i zaštićivali pretjerana iskorišćavanja šuma i svojim ih uspješnim političkim intervencijama proširivali do spoznaje, da je takav način iskorišćavanja šuma jedini mogući način življenja u pojedinim krajevima. Jedan politički odbor, primjerice, toliko se zaboravio, da je korteširao za čuvenih petomajskih izbora za svoga kandidata il letačima, u kojima se iznose njegove uspješne intervencije za opraštanje kazni radi šumskih prestupaka. Šuma je postala objekt dnevne politike, a štete u njoj zamijenile su poznate i skupe predizborne paprikaše, koje su ranije plaćali kandidati svojim glasačima. I što je mogao čovjek šumar učiniti protiv takovog, recimo, trgovca, politikanta i koncesiönera? Što je u atmosferi intervencija za šumske štete, u atmosferi amnestija (ne političkih, nego šumoštetnih) mogao napraviti za obranu povjerenog mu narodnog dobra? Mogao je pisati! tužbe i žalbe (da mu bude olovka kraća, kako se to tehnički običavalo reći) da konačno bude prebačen preko palube, ostane li u svom poslu tvrdokoran. Na jednoj strani nepozvani politikanti sa svojim neumjesnim intervencijama, a na drugoj strani politički koncesioneri načinili su podesnu dispoziciju za nerazumno uništavanje šuma, rješavajući tako na svoj način ekonomska pitanja pojedinih krajeva, dakako u svoju korist. I danas, kada nastojimo zapriječiti ovu ekonomsku anomaliju, moramo šumu osloboditi od dnevne vulgarne politike i onemogućiti kupovanje il svako trgovanje sa neispravno stečenim drvetom. Kada se govori o nestajanju šuma, uvijek i uvijek se upire prstom na bijednog prestupnika, dok bi se pri radikalnom liječenju šumskih šteta trebalo stvarno udariti po džepu kupce krivo stečenog drveta, jer je korijen svih šteta u činjenici, da se ono može prodati i unovčiti. Uzroci političko-demagoški posljedica su bolesnog stanja neke sredine u jednom višem etičkom smislu i njihovo je uklanjanje u vezi sa općim društvenim ozdravljenjem i fiksiranjem novih društvenih vrednota. Jedno je jasno: Šume su opće narodno dobro i nitko nema prava da se s njima koristi više, nego što dopuštaju interesi cjeline. Ne smije biti tih usluga ni zasluga bilo za koga, bilo za što, radi kojih bi netko 240 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 43 <-- 43 --> PDF |
imao pravo da se narodnom imovinom bogatu. Dosadašnje političke koncesije rezultat su krivog poimanja o vrijednosti i društvene funkcije neke jedinice. Jer kad čovjek nešto istinsku stvara Mil radi za društvo, on to radi na liniji svoje unutarnje stvaralačke potrebe i sva su velika ljudska djela stvorena zato, što su morala biti stvorena, a ne zato, što su autori njihovi! očekivali društvene beneficije. I političke panike, koje nastaju na prelomima društvenih sistema ili u vrijeme ratova, od velikog su značenja za devastaciju šuma. To su abnormalna masovna raspoloženja, kada masa izgubi orijentaciju o svom daljnjem opstanku u vremenu i prostoru i kada mahnitajući razara sve, što joj stoji na raspoloženju. I ako se rijetko dešavaju, spominjem ih radi potpunosti i radi činjenice, da su i njihovom postanku krivi neodgovorni elementi. Kulturno-socijalna grupa uzroka proističe ne samo iz ekonomskih podataka nekih društvenih cjelina ilil krajeva, nego također ii iz kulturnih i društvenih odnošaja, a iz njih ponajviše. Pa i ako su ovi uzroci u krajnjoj konzekvenciji povukli svoje korijenje iz ekonomskih podataka, nisu isključivo samo njihova posljedica i rješavanje njihovo nije ovisno o općoj ekonomskoj stabilizaciji cijele države. Oni! su više manje posljedica mentalitetnih osebina, općeg stupnja kulture i obrazovanosti kao i običaja i! navika ii društvene konzervativnosti. Oni dakle nisu posljedica momentanih ili sadašnjih ekonomskih i društvenih odnosa, nego su uvjetovani i povjesnim udesom pojedinih krajeva. Kulturni! il ekonomski razvoj sredine ovisan je u historijskom svom nastajanju o lokalitetu krajeva t. j . o njihovoj konfiguraciji, prohodnosti, prirodnoj zatvorenosti, o komunikacijama, pitomosti ili! surovosti! prirode kao i o načinu i mogućnosti zadovoljavanja životnih potreba. Sve su to činioci, koji mogu negativno utjecati na društveni razvoj sredina i formi-´ rati mentalitet, ako ne negativan, ali! često inertan. Kulturno-socijalni uzroci pustošenja šuma nesumnjivo su produkt neobrazovanosti i primitivizma i njihovo odstranjenje predstavlja ujedno i kulturno pridizanje pojedinih dijelova našeg naroda. Slaba obrazovanost dolazi od slabih prosvjetnih prilika ili nedostatka škola, a javlja se u društvenom pogledu kao nedostatak svijesti o zajedničkim dobrima i potrebama. Otuda i neshvaćanje vrijednosti i potrebe čuvanja općih dobara, kao što su šume. Nema ni onog idealnog poimanja o sudioništvovanju u zajedničkim dobrima, ni brige za unapređenje i čuvanje istih, kao da društvo ne nadživljava pojedince. Neobrazovanost u društvenom smislu javlja se dakle kao nehaj za sve, što nije direktno u individualno-interesnoj sferi primitivnog pojedinca. Pa i neobrazovani pojedinac predstavlja uvijek opasnost za šumu, jednostavno zato, što u šumi; ili u stablu ne gleda životnu organizaciju ili živi organizam, koji također postavlja zahtjeve za svoju egzistenciju. Lako je zaključiti, kako neobrazovan čovjek, neimajući dovoljno jasne predodžbe o drvetu i šumi! i! o njihovim životnim zahtjevima i vrijednostima, može naškoditi pojedinim stablima (kresanjem, nasijecanjem, köranjem il t. d.) ili cijelim sastojinama (požar, sakupljanje lilstinca) ni ne sluteći, da svojim radom zaista pravi štetu. 241 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Zato je neophodno potrebno podizati škole il širiitil prosvjetu, jer neobrazovanost ne samo da je narodna šteta, nego i narodna sramota. Ne treba napose naglašavati potrebu prosvjećivanja, ali se mora upozoriti s time u vezi, da će uz prosvjećivanje trebatil povesti zgodnu i smišljenu propagandu, ne samo plakatima nego il knjigama i živom riječju. Korisno bi možda bilo, kad bi Banska vlast ili Šumarsko Udruženje (ako ima novaca) raspisalo natječaj za lako i lijepo beletristilčko štivo, koje bi u formi zabavnoj tretiralo stanovite šumarske probleme. Ovakav način poučavanja je neposredniji i lakši. Takove »beletrističko-šumarske« knjige trebalo bi onda na banovinski teret štampati i rasturiti ih medu narod. Da se kome ne bi činilo ovo smiješnim, upozorujem na činjenicu, da su i druge države mnoge svoje probleme rješavale uz traženu saradnju književnika, koji su svojim djelima popularizirali pojedina nastojanja svojih vlada. I kod nas bi trebala postojati uža saradnja književnika sa općim nastojanjem oko podiizanja našeg naroda i rješavanja tolikih važnih problema naše banovine Hrvatske, pa dakle i problema očuvanja šuma. Treba nastojati, da se i u školske udžbenike unese što više gradiva iz oblasti šumarstva na zgodan način, da se ne proširi samo spoznaja o vrijednosti šume, nego da se čovjek oplemeni i u odnosu spram nje. Primitivizam neke sredine ocrtava se također i u načinu zadovoljavanja najnužnijih potreba (stanovanja i ishrane) i u ekonomisanju sa dobrima. Ima cijelih krajeva naše banovine, gdje su kućice izgrađene iz drveta od temelja do krova, u čemu se vidi! il negospodarstvenost i primitivizam zadovoljenja ljudske potrebe u pogledu odmora i udobnosti. Kraj obilja (na žalost) kamena graditi kuće od drveta znači prilično skupi luksuz, jer se kamen ne da unovčiti, dok je drvo velika vrijednost. Nesumnjivo je, da je kamen bolji građevni materijal za te svrhe, jer drvo relativno brzo propada u otvorenom dodiru sa izmjenom vlage zraka, ako nije naročito konzervirano. Za konzerviranje pak treba novaca I stručnog znanja, što naš siromašni seljak nema. Radi toga drvene kućice brzo propadaju, a radi! svojstava drveta, da se uteže, vitla i puca, one ne služe u punom smislu svrsi, kojoj su namijenjene, to jest da pruže topao i siguran zaklon svojim stanovnicima. Daleko više građevnog drveta potroši se u građevne svrhe radi toga, što se kuće i pokrivaju drvetorn, tako zvanom krovnom daskom ilJ sindrom (šimlom). Krov od krovnih dasaka nije dugotrajan i lako jje upaljiv, a ipak je nevjerojatno skup.** ** Napravimo li uporedbu troškova pokrivanja krova crijepom i pokrivanja sa šimlom prema shemi »Građevnog .. is to j b em i k a« i aiz pretpostavku, da je cijena crijepa 30 para na gradilištu, to dobivamo slijedeću sliku računa po četvornom metru: 242 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Skupoća šimle očituje se u tome, što je za njezinu izradbu potrebno zdravo i cjepivo drvo boljih dimenzija, pravno i bez kvrga, dakle baš ono, koje je tehnički najbolje. Kako se pak u šumi! ne može po vanjskim znacima sa sigurnošću utvrditi, koje je stablo cjepivo, a koje nije, to je potrebno takovo stablo pronaći nasijecanjem ili špananjem stabala. Baš u tom ranjavanju šume predstavlja šimla i njezina izrada jedno teško pitanje i skupo podmirivanje građevnih potreba. Jer dok je na jednoj strani ta šimla kratkotrajna, na drugoj strani ona predstavlja stanoviti kvantum upropaštenih stabala, pa i cijelih sastojina. Ima ljudi, koji se bave isključivo izradom i prodajom šimle, bilo da zakonskim ili nezakonskim putem dolaze do stabala (šimlari). I jedan i drugi put je štetan. Razumljivo je samo po sebi, da će šimlar za svoj posao (pogotovo ako je nezakonit) tražiti baš ono stablo, koje će datil najveći efekat, dakle on će nemilosrdnim nasijecanjem morati ozlijediti stanoviti broj stabala, da dođe do cjepivog. Ranjena stabla propadaju ii u tome treba također tražiti uzrok nestajanju šuma. Razumije se, da će šumovlasnik nastojati da što prije iskoristi ozlijeđena stabla (dok se trulež ne proširi cijelim stablom) i tako će posjeći više nego mu dopuštaju šumskouzgojni obziri. Tako onda nastaju prorijeđene sastojine, u kojima elementarne nepogode mogu uništiti i uslove za daljnje opstojanje šume. No i kod zakonskog sticanja stabala za šimlu nije ništa bolje jer i ono ima samo prividan oblik zakonitosti. Šimlar, koji. je nakanio kupiti stabla za cijepanje, prošeće se prethodno po šumi i nasijecanjem ustanovi ona, koja će mu najbolje odgovarati. Poslije stanovitog vremena, kada rana malo zastari, kupuje ih kod šumarskih ureda kao propadajuća. Ta žalosna činjenica, da za jedno cjepivo stablo treba ozlijediti i uništiti nekoliko elitnih, prisiljava šumsko-gospodarsku politiku na efikasne mjere. Ne znam ´kako savjesno čuvanje šume i najstroži postupak protiv takovog vandalizma gotovo je bez svake svrhe. Moramo imati još na umu, da radi raspadanja kućnih zadruga potreba za drvom u ove svrhe konstantno raste. Broj seoskih kućanstava stalno raste, a ova imaju potrebu za građevnim materijalom za izgradnju novih kuća i gospodarskih zgrada. Za dvostruko pokrivanje krova sa 1 m. Za dvostruko pokrivanje orijepom na suho dugom, 10—13 cm. širokom šimlom sa položenim potrebno je: presegom od 20 cm. potrebno je: zidara 0,05 ä 50 Din = 2,50 Din. tesara 0,7 ä 50 Din . . . = 3,50 Din. kravara 0,04 ä 50 » = 2,00 » šimle kom. 22 ä 5,50 Dim . = 11,00 » težaka 0,07 ä 30 » = 2,10 » čavala , 0,75 » crijepa 36 ä 0,30 i» = 2,10 » 15,25 Din. 17.40 Din. U računu razumijeva se cijena šimle na gradilištu sa troškom izrade, podvoza i šumske takse. Iz uporedbe izlazi, da je crijepni krov malo ili nimalo skuplji od drvenog. Uzme li se, da crijepni krov traje dvostruko više od drvenog, to je otplatna renta investicije za crijepni krov dvaputa manja ili izlazi, da je drveni krov dvaputa skuplji od crijepnog. 243 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Još je jedan slučaj neobično važan, u kome se pokazujemo jako negospodarstvenima i rastrošnima, a to je upotreba otvorenog ognjišta. Otvoreno ognjište znak je kulturne zaostalosti, jer ono kraj nesrazmjerno velikog potroška ogrijeva, daje malen efekat i kod kuhanja il kod zagri jevanja prostorija. Ovo nije samo šumarski problem, nego je i problem narodnog zdravlja i higijene čitavih krajeva, pa bi kod njegovog rješa vanja glavni obol trebao pridonijeti »Odio za narodno zdravlje« bano vine Hrvatske. Uočivši činjenice, da se u građevne i ogrijevne svrhe troši neracionalno mnogo drveta ii da su te činjenice od značenja za postojanje šuma, kako smo to naročito podvukli kod pripremanja šimle, moramo pronaći gospodarske mjere, koje će ograničiti prekomjernu potražnju drveta. Treba stvoriti mogućnosti ljudima ovih krajeva, da grade kuće od kamena ili opeke, a krov od crijepa ili drugog umjetnog pokrivačkog materijala (eternit), a u svojim kućama da otvoreno ognjište zamijene štednjacima i pećima. Troškovi, koje će morati i zajednica podnijeti, da se bijednom dijelu pučanstva omogući izgradnja zdravih i dobrih kuća, ne će samo šumu očuvati od prekomjernog iskorišćavanja, nego će i podići opći kulturni niveau naroda. To će dakle biti kulturni trošak u pravom smislu te riječi. I šumsko gospodarstvo ima svoj kulturni trošak, a to je trošak podizanja šuma i pošumljavanja golijeti i krševa. U te svrhe ima šumsko gospodarstvo posebni fond»F o n d za pošumljavanje«, u koji se uplaćuje 6%-nii prinos od svake šumske prodaje. Novci toga fonda troše se dakako za pošumljavanje nastalih krševa i golijeti. Posao pošumljavanja po dosadašnjim iskustvima vrlo je težak,´ a uspjesi su mu relativni No dok se na jednoj strani provode skupa pošumljavanja, na drugoj strani uslijed neracionalne upotrebe šuma nastaju novi krševi. I tako se napori oko pošumljavanja pričinjaju kao nošenje vode u rešetu. Bilo bi možda bolje, da se i novci toga fonda troše za intenzivaciju čuvanja sadašnjih šuma, a pošumljavanje da odgodimo na ono vrijeme, kada budemo za sadašnje šume sigurni, da neće biti više pustošerie. Ovo mišljenje ne smije se tako shvatiti, kao da ono negira tako značajan posao u šumskom gospodarstvu, kao što je pošumljavanje. Ipak stojimo na stanovištu, da pošumljavanje nema prave svrhe tako dugo, dok postoje pustošenja. Predložio bio, da se iz »Fonda za pošumljavanje« ili iz bilo kakovih drugih kredita nabavi stanovita količina štednjaka i po prihvatljivoj cijeni razdijeli medu narod krajeva, gdje ih nema; da se inicijativom vlasti podignu industrije građevnog materijala u onim krajevima, gdje ih nema, a postoje raspoložive sirovine ili da se kod svake šumske uprave ili kotarske oblasti ili druge javne ustanove osnuju skladišta crijepa i drugih umjetnih pokrivačkih sredstava i da se daju po umjerenoj cijeni. Nemogućnost upotrebe crijepa u ovim krajevima dolazi odtud, što je skup prevoz toga materijala iz udaljenih krajeva, gdje postoje ciglane. Trošak prevoza može se naplatiti iz »Fonda za pošumljavanje«, u koliko ne bi zajednica mogla rizikovati trošak prevoza javnim saobraćajnim sredstvima. Kad bi se osnovali takovi depoti, treba zkonom zabraniti pokrivanje zgrada šimlom i svaka će daljnja njezina produkcija prestati, a po tom i ono ranjavanje i uništavanje čitavih šumskih sastojina. 244 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Ovi preventivni troškovi za čuvanje postojećih šuma bit će daleko manji od troškova podizanja i uzgajanja novih, a oni ujedno daju garanciju za normalni! kontinuitet šumskog gospodarstva. Jer renesansu šumarstva mali narodu slabih kapitala ne mogu stvoriti Posebno je potrebno istaknuti, da grupa kulturno-socijalnih uzroka stoji gotovo samostalno i neovisno o drugim grupama, koje su manje više općeg karaktera, te se baš u njenoj domeni može najviše učiniti na očuvanju šuma. Tu je moguć onaj sitan rad svakog pojedinca. Pridizati malog čovjeka zadaća je svakog intelektualca, a šumara napose, jer je on s njim u stalnoj i tijesnoj vezi, a pridižući ga najbolje će poslužiti i svome narodu i struci, kojoj je posvetio sav svoj život. Završavajući! razmatranja o gospodarsko-političkim mjerama za očuvanje šuma moram naglasiti, da ona nisu obuhvatila sve uzroke pustošenja u detalje kao ni sve gospodarske mjere za obranu. Uzroci pustošenja grupirani su radi lakšeg pregleda i specijalizacije mjera za svaku grupu posebno. Konačno ni intencija ovih razmatranja nije ta, da pruže zaokruženu i definitivnu formulu za rješavanje jednog tako važnog problema, kao što je čuvanje šuma, nego da se on stavi na tapet javnih razgovora i da se pokaže put, kako bi se od propagandnih plakata došlo jednom i do d j e 1 a čuvanja. RfiSUMĆ L´auteur expose ses vues d´apres lesquelles la protection la plus efficace de nos forets ne consJste pas dans les mesures de defense et des sanctions mais plutot dans ... reforme de nos systemes economiques. Ing. JOVAN DRAKULIĆ (Zagreb): ŽIVOT ŠUMSKIH RADNIKA U HRASTOVIM ŠUMSKIM MANIPULACIJAMA (LA VIE DES OUVR1ERS FORESTIERS) Drvo je sirovina koja ima raznoliku il važnu ulogu u materijalnom životu. Prema svrsi kojoj je drvo namenjeno, ono mora da pretrpi niz promena, bilo fizičke, bilo hemiske prirode. Da se od iskonskog stabla u šumi! dobije građevni materijal, pokućstvo, hartija, svilene čarape, ili bilo koja druga drvena roba, mora se utrošiti mnogo rada. Na strugarama i drugim postrojenjima za preradu drveta mašine su odnele već davno pobedu nad radnom snagom čovekovom. Međutim, za radove u šumi snaga čovekovih mišića ostala je i dalje kao glavna pokretačka sila. Još za dugo će ručna pila il sikira biti! glavna oruđa za obaranje drveća i preradu u šumii. Hrast se seče u pravilu zimi. Nastankom jeseni dovode se radnici u šumu, da svojom snagom obore stabla i tako učine prvi il najteži korak na putu, kojim prolazi drvo do konačne upotrebe. O samom radu šumskih radnika bulo je dosta reci i! zato ću se ovde ograničiti na prikaz životnih uslova pod kojima se radi. 245 |