DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Ekonomska grupa uzroka. Uzroci ove grupe najdalekosežniji su i najkomplikovaniji, jer njihovo odstranjenje predstavlja dugi put, preko kojeg mora prijeći neka zajednica, da izmijeni svoju društvenu i ekonomsku strukturu; oni su posljedica opće ekonomske nesređenosti i postojat će tako dugo, dok se ne izmijene ekonomski odnosi. Baš zato, još dugo nećemo moći sa zadovoljstvom konstatirati, da nam šume nijesu u opasnosti od pustošenja. Pišući već jednom zgodom o potrebi industrijalizacije (Vidi: Šumarski List br. 3-1939: O potrebi industrijalizacije i mentalitetnim predispozicijama za industrijalizaciju) pokazao sam brojčano ekonomsku strukturu naše zemlje, koja je hilperagrarna, što će reći, da je previše pučanstva zaposleno u agraru i da je sama zemlja kao objekat rada preopterećena ljudstvom. Struktura pak naše poljoprivrede maloposjednička je i radi toga nije u mogućnosti ni da prehrani same zemljoradnike, a kamo li da uspješno konkurira poljoprivredi kapitalističkog oblika (Kanada), koja je jeftinija i produktivnija. Cijene svjetskog tržišta ne mogu osigurati rentabilitet našoj poljoprivredi, a slaba urbanizacija i! industrijalizacija ne pogoduju razvoju drugih zanimanja, koja bi je odteretila od suviška poljoprivrednika. Radi prezasićenosti poljoprivrede radnom snagom kod nas postoji akutna nezaposlenost (jer je rad neproduktivan) i ako ona prividno ne daje tako strašnu sliku kao nezaposlenost u industrijskim zemljama. To dolazi otuda, što se nezaposleni iz svih zanimanja spašavaju u selu — otuda su i došli — i u njemu više vegetiraju nego žive. Stanovnici šumskih (u sinonimu: pasivnih) krajeva, gdje se pustošenja u glavnom i dešavaju, siromašni su poljoprivrednici i stočari sa relativno visokom populacionom stopom. Poljoprivreda i stočarstvo ne mogu uzdržavati tolik broj ljudi, kolik u njima traži životno uzdržavanje, makar da je njihov životni standard minimalan. Kraj nemogućnosti uzdržavanja golog života, ipak i ti stanovnici moraju podmirivati svoje državljanske dužnosti (plaćati poreze, uzdržavati škole, popravljati putove itd.) i svoje kulturne potrebe, koje su premašile mogućnost kućnog zadovoljenja (recimo: građansko odijelo), a za njihovo namirenje potreban je novac. Novac ne mogu naći u stočarstvu iz više razloga (radi ekstenzivnosti stočarstva, slabe organizacije potrošnje, niske cijene stočarskih produkata i t. d.), a poljoprivrednih produkata u ovita krajevima ni nema za prodaju. Posljednja ekonomska kriza (koja još nije prošla) lišila je rada i zarade i naše radnike, koji su — iseljeni u industrijske zemlje — predstavljali jak izvor novčanih dohodaka baš u ovim krajevima. Unutarnja sezonska migracija za zaradom ne može podmiriti novčanu potrebu i tako je taj naš svijet, pritišnjen bijedom i svojim potrebama, morao — htio ne htio — udarati na šumu, da nade u njoj ono, što nije našao nigdje drugdje, a to je novac. Prirodno je, da svaka razumna jedinica nastoji zadovoljiti svoje potrebe u što potpunijem obimu, tim više, ako su one egzistencione. Što u takovom slučaju vrijede šumsko-redarstveni propisi i njihove kaznene sankcije, kad je njihovo izvršenje moguće u glavnom samo nad osobom prestupnika i to zatvorom, jer mu je imovina u većini slučajeva vanredno 238 |