DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Takovi politički koncesioneri bavili su se preradom i trgovinom
drveta kupujući stanovite sječine, da bi legalnom kupnjom maskirali
možda gros ostalog drveta, koje bi kupovali od bespravnih šumskih šteta,
Moglo bi se reći, da ima i takovih pilana, koje prerade daleko više
bespravno stečenog drveta, nego li drveta kupljenog od šumovlasnika.
I tu je onaj ekonomski momenat, koji smo čas prije razmatrali, došao
do svog punog značenja, jer je siromašni prestupnik našao tržište za
svoje ukradeno drvo il ako stvarno nikad niije dobivao onaj ekvivalenat,
koji bi dobio u legalnoj razmjeni. Konačno, zar može prestupnik tražiti
puni ekvivalenat za svoj rad i trud? on je sretan, da se što prije, bilo uz
koje uvjete, riješi ukradena drveta, a i kupac je napose zadovoljan sa
jeftinom sirovinom. Takovo iskorišćavanje šuma nije imalo onaj pravi
efekat gospodarski, jer je bijeda ostajala bijedom, a šume je pomalo
nestajalo.


Od političkih koncesiönera dolazili su posredno ili neposredno i poticaji
na pustošenja sa praznim parolama, da i sirotinja ima pravo na
život, kao da su baš onil jedini pozvani, da tu opću ljudsku parolu propagiraju
na račun narodne imovine. Kraj toga su i zaštićivali pretjerana
iskorišćavanja šuma i svojim ih uspješnim političkim intervencijama proširivali
do spoznaje, da je takav način iskorišćavanja šuma jedini mogući
način življenja u pojedinim krajevima.


Jedan politički odbor, primjerice, toliko se zaboravio, da je korteširao
za čuvenih petomajskih izbora za svoga kandidata il letačima, u kojima
se iznose njegove uspješne intervencije za opraštanje kazni radi
šumskih prestupaka. Šuma je postala objekt dnevne politike, a štete u
njoj zamijenile su poznate i skupe predizborne paprikaše, koje su ranije
plaćali kandidati svojim glasačima. I što je mogao čovjek šumar učiniti
protiv takovog, recimo, trgovca, politikanta i koncesiönera? Što je u
atmosferi intervencija za šumske štete, u atmosferi amnestija (ne političkih,
nego šumoštetnih) mogao napraviti za obranu povjerenog mu narodnog
dobra? Mogao je pisati! tužbe i žalbe (da mu bude olovka kraća,
kako se to tehnički običavalo reći) da konačno bude prebačen preko
palube, ostane li u svom poslu tvrdokoran.


Na jednoj strani nepozvani politikanti sa svojim neumjesnim intervencijama,
a na drugoj strani politički koncesioneri načinili su podesnu
dispoziciju za nerazumno uništavanje šuma, rješavajući tako na svoj
način ekonomska pitanja pojedinih krajeva, dakako u svoju korist. I
danas, kada nastojimo zapriječiti ovu ekonomsku anomaliju, moramo
šumu osloboditi od dnevne vulgarne politike i onemogućiti kupovanje
il svako trgovanje sa neispravno stečenim drvetom. Kada se govori o
nestajanju šuma, uvijek i uvijek se upire prstom na bijednog prestupnika,
dok bi se pri radikalnom liječenju šumskih šteta trebalo stvarno udariti
po džepu kupce krivo stečenog drveta, jer je korijen svih šteta u činjenici,
da se ono može prodati i unovčiti.


Uzroci političko-demagoški posljedica su bolesnog stanja neke sredine
u jednom višem etičkom smislu i njihovo je uklanjanje u vezi sa
općim društvenim ozdravljenjem i fiksiranjem novih društvenih vrednota.
Jedno je jasno: Šume su opće narodno dobro i nitko nema prava
da se s njima koristi više, nego što dopuštaju interesi cjeline. Ne smije
biti tih usluga ni zasluga bilo za koga, bilo za što, radi kojih bi netko


240