DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Još je jedan slučaj neobično važan, u kome se pokazujemo jako negospodarstvenima i rastrošnima, a to je upotreba otvorenog ognjišta. Otvoreno ognjište znak je kulturne zaostalosti, jer ono kraj nesrazmjerno velikog potroška ogrijeva, daje malen efekat i kod kuhanja il kod zagri jevanja prostorija. Ovo nije samo šumarski problem, nego je i problem narodnog zdravlja i higijene čitavih krajeva, pa bi kod njegovog rješa vanja glavni obol trebao pridonijeti »Odio za narodno zdravlje« bano vine Hrvatske. Uočivši činjenice, da se u građevne i ogrijevne svrhe troši neracionalno mnogo drveta ii da su te činjenice od značenja za postojanje šuma, kako smo to naročito podvukli kod pripremanja šimle, moramo pronaći gospodarske mjere, koje će ograničiti prekomjernu potražnju drveta. Treba stvoriti mogućnosti ljudima ovih krajeva, da grade kuće od kamena ili opeke, a krov od crijepa ili drugog umjetnog pokrivačkog materijala (eternit), a u svojim kućama da otvoreno ognjište zamijene štednjacima i pećima. Troškovi, koje će morati i zajednica podnijeti, da se bijednom dijelu pučanstva omogući izgradnja zdravih i dobrih kuća, ne će samo šumu očuvati od prekomjernog iskorišćavanja, nego će i podići opći kulturni niveau naroda. To će dakle biti kulturni trošak u pravom smislu te riječi. I šumsko gospodarstvo ima svoj kulturni trošak, a to je trošak podizanja šuma i pošumljavanja golijeti i krševa. U te svrhe ima šumsko gospodarstvo posebni fond»F o n d za pošumljavanje«, u koji se uplaćuje 6%-nii prinos od svake šumske prodaje. Novci toga fonda troše se dakako za pošumljavanje nastalih krševa i golijeti. Posao pošumljavanja po dosadašnjim iskustvima vrlo je težak,´ a uspjesi su mu relativni No dok se na jednoj strani provode skupa pošumljavanja, na drugoj strani uslijed neracionalne upotrebe šuma nastaju novi krševi. I tako se napori oko pošumljavanja pričinjaju kao nošenje vode u rešetu. Bilo bi možda bolje, da se i novci toga fonda troše za intenzivaciju čuvanja sadašnjih šuma, a pošumljavanje da odgodimo na ono vrijeme, kada budemo za sadašnje šume sigurni, da neće biti više pustošerie. Ovo mišljenje ne smije se tako shvatiti, kao da ono negira tako značajan posao u šumskom gospodarstvu, kao što je pošumljavanje. Ipak stojimo na stanovištu, da pošumljavanje nema prave svrhe tako dugo, dok postoje pustošenja. Predložio bio, da se iz »Fonda za pošumljavanje« ili iz bilo kakovih drugih kredita nabavi stanovita količina štednjaka i po prihvatljivoj cijeni razdijeli medu narod krajeva, gdje ih nema; da se inicijativom vlasti podignu industrije građevnog materijala u onim krajevima, gdje ih nema, a postoje raspoložive sirovine ili da se kod svake šumske uprave ili kotarske oblasti ili druge javne ustanove osnuju skladišta crijepa i drugih umjetnih pokrivačkih sredstava i da se daju po umjerenoj cijeni. Nemogućnost upotrebe crijepa u ovim krajevima dolazi odtud, što je skup prevoz toga materijala iz udaljenih krajeva, gdje postoje ciglane. Trošak prevoza može se naplatiti iz »Fonda za pošumljavanje«, u koliko ne bi zajednica mogla rizikovati trošak prevoza javnim saobraćajnim sredstvima. Kad bi se osnovali takovi depoti, treba zkonom zabraniti pokrivanje zgrada šimlom i svaka će daljnja njezina produkcija prestati, a po tom i ono ranjavanje i uništavanje čitavih šumskih sastojina. 244 |