DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 88 <-- 88 --> PDF |
Evropi. U Norveškoj stere se sve do polarnih krajeva. Sremza raste u Njemačkoj u vlažnim lisnatim šumama. Nije osjetljiva na poplave; pripada evropsko-sibirskim ele mentima; rasprostranjena je od Škotske i Zapadne Francuske preko Sibirije do Sahalina i Kamčatke. Naraste do 15 m visine. Divlja trešnja stere se od Atlanskog oceana do Zapadne Sibirije i od Mediterana do Srednje Švedske. Njen areal leži znatno južnije od areala sremze. U Njemačkoj se uspinje do 100 m, a u Alpama i do 1500 m. Rašeljka se uspješno uzgaja u područjuElsassa, Gornjeg Badena, Pfalza, te u dolini Dunava. Pripada zadruzi hrastove šume. Jarebika je eurosibirski elemenat. Ona je rasprostranjena od Nordkapa do Juž. Italije, te od Islanda i Britanskog otočja do Zapadnog Sibira i Male Azije. U njemačkom gorju uspinje se do 1500 m, a u Bavarskim Alpama do I860 m. Sorbus suecica je vrlo značajna za bukove šume u Sjevernoj Njemačkoj, gdje naraste 10—17 m visoko. Česta je u Švedskoj, te uopće u području obala Istočnog mora. Tisa je danas ograničena uglavnom na Srednju i Južnu Njemačku. Ubraja se u drveće koje izumire. Još u prethistorijsko doba iskorišćavano je njeno drvo za pravljenje lukova, a sve do konca srednjeg vijeka rabljeno je ono za prsne oklope. Od grmlja koje se najobičnije susreće u bukovim šumama ističu se: lijeska (u njemačkom gorju penje se do 1200 m, u Tatrama do 1250 u Centralnim Alpama do 1800 m), likovac (eurosibirski elemenat; u njemačkom gorju raste do 800 m, a u Bavarskim Alpama do 1900 m), svib, crvena bazga (nordijski elemenat, koji se danas stere od Zapadne Evrope preko Sibirije do Japana i Sahalina; u njemačkoj uglavnom izvan oblasti butove), kurika, bršljan (atlansko-rnediteranski elemenat). Od Lonicera rastu u Njemačkoj: L. xylosteum (euroazijski elemenat), L. nigra (u montanskoj bukovoj i smrekovoj šumi), L. alpigena (raste samo u najjužnijem dijelu Njemačke), L. coerulea (u Alpama), L. caprifolium i L. periclyimenum. Prizemno bilje razvija se u bukovoj šumi uglavnom u rano proljeće, tj. prije listanja bukve. Predproljetnice su većinom geofiti. Trajni njihovi organi nalaze se u zemlji u obliku gomolja i lukovica. Od predproljetnica najčešće su u bukovim šumama: Galantus nivalis, Leucojum vernum, Corydalis cava i C. solida, Allium ursinum, Anemone neimorosa, Hepatica triloba, Helleborus niger, Arum maculatum, Pulmonaria officinalis, Asarum europaeum, Vinca minor, Primula acaulis i dr. U doba listanja bukve nalaze se u bukovoj šumi: Oxalis acetosella, Asperula odorata, Convalaria majalis, Polygonatum multiflorum, Paris quadrifolia, Lathyrus vernus, Dentaria bulbifera, Cephalantera alba, Plantantera bifolia, Neottia nidus avis, Mercurilis perennis i dr. Među najvažnije ljetno i jesenje bilje u bukovoj šumi spadaju: Circaea lut.> Stachys silv., Aegopodium podagraria, Impatiens noli tangere, I. parviflora, Geranium silvaticum, G. phaeum, Valeriana officinalis, Lilium martagon, Digitalis ambigua, D. lutea, Sanicula europaea, Phyteuina spicatum, Pirola minor, P. rotundifolia, Nephrodium filix mas, Athyrium filix femina, Scolopendrium vulgare itd. Hrastove šume. Ovdje su opisane glavne karakteristike hrastovih šuma u sjeverozapadnoj njemačkoj nizini, hrastovih šuma u Schlesswig-Hollsteinu, nizinskih šuma na aluvijskom nanosu, hrastovih šuma u Zapadnoj i Južnoj Njemačkoj, te hrastovih šuma u Spessartu. U Spessartu je ostavljena u Geiersbergu hrastova sastojina velika 10,5 ha kao rezervat. Nalazi se na visini od 500 m. U njoj imade .... 500 hrastova starih 200—600 godina. Prosječno stablo debelo je 70 cm i sadrži 5,9 m3 drva. Najjači hrast sadrži oko 22 ms, a debeo je 1,4 m. Ondje je ostavljen i još jedam rezervat velik 8,3 ha, u kom su stabla stara 400—500 godina. U području hrastovih šuma najčešći su u Njemačkoj lužnjak i kitnjak. Lužnjak je atlansko i kontinentalno drvo, a kitnjak (i bukva) atlansko drvo. Lužnjak raste u 286 |