DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 89     <-- 89 -->        PDF

Srednjoj Evropi; njegov areal obuhvata Sjevernu Španjolsku, Englesku, Istočnu i Južnu
Skandinaviju, te Rusiju istočno odatle do Urala. On raste u Maloj Aziji, odakle se
prostire do Kaspijskog Jezera. U Harzu raste lužnjak do 490 m, u Sudetima do 600 m,
u Schwarzwaldu do 700 m.


Kitnjak se uspinje u Schwarzwaldu do 975 m, a u Južnom Tirolu do 1100 m.
U području hrastovih šuma rastu primješano breza, brijest, grab, joha, te rjeđe
lipa. Od grmlja tu rastu: lijeska, trušljika, svib, kurika, trepetljika, hudika i dr.


Prvi vijesnici proljeća u hrastovim šumama jesu: Leucojum vernum i Galantus
nivalis. U nizinskim hrastovim šumama česte su: Circaea lutetiana, Listera ovata, Alliaria
officinalis, Galium aparine, Cuscuta eur., Potentilla alba, Melampyrum nemorosum,
Geranium Robertianum i dr.


Borove šume.


Bor zaprema u Njemačkoj skoro polovicu (45%) šumske površine. Glavno rasprostranjene
nalazi mu se u Sjeveroistočnoj Njemačkoj. Važniji tipovi borovih šuma
jesu: Cladonia tip, Calluna tip, Vaccinium tip, Myrtillus tip, Anthoxantum tip i Oxalis
tip. Najlošije borove šume nalaze se u šumama Cladonia-tipa. Tu bor raste sporo i ne
daje građevnog drva. Taj tip nalazi se na suhim diluvijalnim tlima Sjev. Njemačke, te
pjeskuljama. Tlo je siromašno. Ono je pokrito debljim slojem lišaja. Od prizemnog bilja
tu rastu: Festuca ovina i F. rubra, Weingaertneria canescens, Arctostaphylos uva ursi,
Dianthus arenarius i Cladonia-vrste.


Calluna tip razvija se na oskudnom tlu, ali u kraju sa više vlage. Za njegov
razvitak potrebna je minimalna vlaga od 600 mm godišnje. Ovdje bor uspijeva nešto
bolje nego u prvom slučaju (Gladonia tip). Stabla izrastu do 16 tn visine. Potstojnog
grmlja nema. Calluna čini kolonije; ona je do 40 cm visoka. Osim, nje tu rastu: Melampyrum
pratense, Lycopodium clavatum, Solidago virgaurea, te brojni lišaji i mahovi
(Cladonia, Dicranum, Hypnum).


Na Vaccinium — tipu bor brže raste i proizvodi više drvne mase. Tu je borovica
česta kaoi grm, a osim nje rastu u većoj mjeri: Calluna i Vaccinium vitis ideae. Lišaja
ima manje, a mahovi su češći.


Myrtilus tip odlikuje se malim brojem vrsta. Borova stabla u ovom tipu izrastu
vrlo1 visoko (preko 40 m). Stabla su pravna, a krošnje počinju tek u gornjoj trećini
debla. Tu se javlja bukva i hrast, a od grmlja rastu ovdje: Juniperus, Rosa sp., Crataegus
sp., Lonicera xylosteum i dr. Od niskog rašća česti su: Linnaea borealis, Pirola
minor i P. cloranta, Ramischia secunda, Monotropa hypopytis, Lycopodim anotinum,
Melampyrum pratense, Majanthemum bifolium, Pteridium aqu., Luzula pilosa, Aira
flexuosa, Cladonia sp. i dr.


U Antoxanthum-tipu bor odlično uspijeva. Tu nema sirovog humusa. Osim bora
ovdje raste bukva, hrast, breza i grab, a potstojno borovica. Od niskog rašća najčešći
su: Lathyrus mont, Potentilla alba, Linaria vulg., Euphorbia ciparissias, Hypericum
perforatum, Peucedanum orcoselinum i dr. U najbolje tipove spada i Oxalis tip.


Obični bor se stere u Evropi do 70° s. š. Značajno je da na sjevernoj svojoj
granici u Skandinaviji i Finskoj nije kržljav, nego da tvori stabla, oko 15 m visine i do
70 cm debljine. Potiskuje se više na sjever od smreke. Najistočnije nalazište bora jest
južna padina Verhojangs-gorja u Istočnoj Sibiriji (150° i. d.). Južna granica njegovog
areala teče južnim Uralom, izostavlja stepsku rusku zonu, obuhvata Karpate, te prolazi
nestalnom linijom kroz Hrvatsku, Ligurske Apenine, alpska jezera, Cevennes i Istočne
Pirineje. U Španiji mu je jugozapadna granica, i to u Siera Nevadi, na 37°. Izolirano
raste na Krimu i u Maloj Aziji.


U Harzu se uspinje obični bor do 550 m, u Juri do 700 m, u Schwarzwaldu do
1000 m, u Bavarskim Alpama do 1600 m, u Wallisu do 2000 m a u Puschlavu do 2200 m.
Na Kavkazu ga ima i do 2740 m.


287