DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Srednjoj Evropi; njegov areal obuhvata Sjevernu Španjolsku, Englesku, Istočnu i Južnu Skandinaviju, te Rusiju istočno odatle do Urala. On raste u Maloj Aziji, odakle se prostire do Kaspijskog Jezera. U Harzu raste lužnjak do 490 m, u Sudetima do 600 m, u Schwarzwaldu do 700 m. Kitnjak se uspinje u Schwarzwaldu do 975 m, a u Južnom Tirolu do 1100 m. U području hrastovih šuma rastu primješano breza, brijest, grab, joha, te rjeđe lipa. Od grmlja tu rastu: lijeska, trušljika, svib, kurika, trepetljika, hudika i dr. Prvi vijesnici proljeća u hrastovim šumama jesu: Leucojum vernum i Galantus nivalis. U nizinskim hrastovim šumama česte su: Circaea lutetiana, Listera ovata, Alliaria officinalis, Galium aparine, Cuscuta eur., Potentilla alba, Melampyrum nemorosum, Geranium Robertianum i dr. Borove šume. Bor zaprema u Njemačkoj skoro polovicu (45%) šumske površine. Glavno rasprostranjene nalazi mu se u Sjeveroistočnoj Njemačkoj. Važniji tipovi borovih šuma jesu: Cladonia tip, Calluna tip, Vaccinium tip, Myrtillus tip, Anthoxantum tip i Oxalis tip. Najlošije borove šume nalaze se u šumama Cladonia-tipa. Tu bor raste sporo i ne daje građevnog drva. Taj tip nalazi se na suhim diluvijalnim tlima Sjev. Njemačke, te pjeskuljama. Tlo je siromašno. Ono je pokrito debljim slojem lišaja. Od prizemnog bilja tu rastu: Festuca ovina i F. rubra, Weingaertneria canescens, Arctostaphylos uva ursi, Dianthus arenarius i Cladonia-vrste. Calluna tip razvija se na oskudnom tlu, ali u kraju sa više vlage. Za njegov razvitak potrebna je minimalna vlaga od 600 mm godišnje. Ovdje bor uspijeva nešto bolje nego u prvom slučaju (Gladonia tip). Stabla izrastu do 16 tn visine. Potstojnog grmlja nema. Calluna čini kolonije; ona je do 40 cm visoka. Osim, nje tu rastu: Melampyrum pratense, Lycopodium clavatum, Solidago virgaurea, te brojni lišaji i mahovi (Cladonia, Dicranum, Hypnum). Na Vaccinium — tipu bor brže raste i proizvodi više drvne mase. Tu je borovica česta kaoi grm, a osim nje rastu u većoj mjeri: Calluna i Vaccinium vitis ideae. Lišaja ima manje, a mahovi su češći. Myrtilus tip odlikuje se malim brojem vrsta. Borova stabla u ovom tipu izrastu vrlo1 visoko (preko 40 m). Stabla su pravna, a krošnje počinju tek u gornjoj trećini debla. Tu se javlja bukva i hrast, a od grmlja rastu ovdje: Juniperus, Rosa sp., Crataegus sp., Lonicera xylosteum i dr. Od niskog rašća česti su: Linnaea borealis, Pirola minor i P. cloranta, Ramischia secunda, Monotropa hypopytis, Lycopodim anotinum, Melampyrum pratense, Majanthemum bifolium, Pteridium aqu., Luzula pilosa, Aira flexuosa, Cladonia sp. i dr. U Antoxanthum-tipu bor odlično uspijeva. Tu nema sirovog humusa. Osim bora ovdje raste bukva, hrast, breza i grab, a potstojno borovica. Od niskog rašća najčešći su: Lathyrus mont, Potentilla alba, Linaria vulg., Euphorbia ciparissias, Hypericum perforatum, Peucedanum orcoselinum i dr. U najbolje tipove spada i Oxalis tip. Obični bor se stere u Evropi do 70° s. š. Značajno je da na sjevernoj svojoj granici u Skandinaviji i Finskoj nije kržljav, nego da tvori stabla, oko 15 m visine i do 70 cm debljine. Potiskuje se više na sjever od smreke. Najistočnije nalazište bora jest južna padina Verhojangs-gorja u Istočnoj Sibiriji (150° i. d.). Južna granica njegovog areala teče južnim Uralom, izostavlja stepsku rusku zonu, obuhvata Karpate, te prolazi nestalnom linijom kroz Hrvatsku, Ligurske Apenine, alpska jezera, Cevennes i Istočne Pirineje. U Španiji mu je jugozapadna granica, i to u Siera Nevadi, na 37°. Izolirano raste na Krimu i u Maloj Aziji. U Harzu se uspinje obični bor do 550 m, u Juri do 700 m, u Schwarzwaldu do 1000 m, u Bavarskim Alpama do 1600 m, u Wallisu do 2000 m a u Puschlavu do 2200 m. Na Kavkazu ga ima i do 2740 m. 287 |