DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1940 str. 25 <-- 25 --> PDF |
»1613« Vijest o dolje opisanom nalazu ponukala me je, te sam se dne 2. VII. 1939. uputio u mjesto Janjce, koje leži na državnoj cesti Gospić — Otočac u Lici. Namjera mi je bila, da nalaz ispitam i utvrdim i po mogućnosti fotografiram. To mi je uspjelo a radi se o slijedećem: Ivan Čutić iz Janjca kbr. 57, općine i kotara Perušić, oborio je na svom posjedu nedaleko kuće godine 1932. jedan hrast dosta skromnih razmjera. Njegovi sinovi Joso i Mile prepilivši kasnije trup i cjepajući ga naišli su na doista interesantan nalaz. U unutrašnjosti hrastovoga trupa naišli su na natpis »1613« kao i na analogni otisak drvne mase. Natpis su izrezali u četvornom komadu širokom oko 10 cm i dugačkom 20 cm te oko 10 cm) visokom. Natpis je dakle veličine oko 10 X 20 cm, vrlo je oštar i izrazit i dobro usčuvan. Natpis je na hrast upisan u okomitom stavu. U tom izresku nalazi se i »srce« drveta a isto je od natpisa udaljeno oko 4 cm. Drvni izrezak jako se je sasušio i pocrnio, ali ipak i ako teško, omogućuje brojenje godova. Od bridova zareza, koji je učinjen da se može upisati godina 1613, pa do srca ´made oko 50 ili nešto više godova Prema tome bio je hrastić g. 1613 oko 50 godina star. Tada je imao oko 12 cm promjera. Taj nalaz je to značajniji i vrijedniji, što je uz natpis pronađen i usčuvan otisak s/s toga natpisa. Nažalost ne sav, već samo oko donjega dijela otiska. Naime, iza kako je netko na hrastić g. 1613. tu godinu upisao (u to doba bio je taj kraj pod turskom vlašću!), hrast je dalje rastao a mladi slojevi prekrili su ranu i obrasli ju. Ne samo obrasli, već su u nju i urasli. Otisak se sa natpisom neprijeporno na vlas poklapa Šteta je naravno što se čitav otisak nije sačuvao i što je preko polovice istoga propalo. Ali i ovaj ostatak dokumentaran je. Naime otisak natpisa »1613« u svom donjem dijelu sačuvan je na jednoj cjepanici, koja u svojoj debljini seže sve do kore. Debljina cjepanice od natpisa do kore neprijeporne je starosti, t. j . ona je rasla od g. 1613. do 1932. ili 319 godina. Pribrojivši k tcime onih 50 godina, koje je hrast rastao do g. 1613., dobijemo, da je hrast prigodom obaranja bio star oko 370 godina. Tome treba dodati nekoliko godina, koje je hrast trebao, dok je dorasao do visine natpisa. 359 |