DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1940 str. 25 <-- 25 --> PDF |
»1613« Vijest o dolje opisanom nalazu ponukala me je, te sam se dne 2. VII. 1939. uputio u mjesto Janjce, koje leži na državnoj cesti Gospić — Otočac u Lici. Namjera mi je bila, da nalaz ispitam i utvrdim i po mogućnosti fotografiram. To mi je uspjelo a radi se o slijedećem: Ivan Čutić iz Janjca kbr. 57, općine i kotara Perušić, oborio je na svom posjedu nedaleko kuće godine 1932. jedan hrast dosta skromnih razmjera. Njegovi sinovi Joso i Mile prepilivši kasnije trup i cjepajući ga naišli su na doista interesantan nalaz. U unutrašnjosti hrastovoga trupa naišli su na natpis »1613« kao i na analogni otisak drvne mase. Natpis su izrezali u četvornom komadu širokom oko 10 cm i dugačkom 20 cm te oko 10 cm) visokom. Natpis je dakle veličine oko 10 X 20 cm, vrlo je oštar i izrazit i dobro usčuvan. Natpis je na hrast upisan u okomitom stavu. U tom izresku nalazi se i »srce« drveta a isto je od natpisa udaljeno oko 4 cm. Drvni izrezak jako se je sasušio i pocrnio, ali ipak i ako teško, omogućuje brojenje godova. Od bridova zareza, koji je učinjen da se može upisati godina 1613, pa do srca ´made oko 50 ili nešto više godova Prema tome bio je hrastić g. 1613 oko 50 godina star. Tada je imao oko 12 cm promjera. Taj nalaz je to značajniji i vrijedniji, što je uz natpis pronađen i usčuvan otisak s/s toga natpisa. Nažalost ne sav, već samo oko donjega dijela otiska. Naime, iza kako je netko na hrastić g. 1613. tu godinu upisao (u to doba bio je taj kraj pod turskom vlašću!), hrast je dalje rastao a mladi slojevi prekrili su ranu i obrasli ju. Ne samo obrasli, već su u nju i urasli. Otisak se sa natpisom neprijeporno na vlas poklapa Šteta je naravno što se čitav otisak nije sačuvao i što je preko polovice istoga propalo. Ali i ovaj ostatak dokumentaran je. Naime otisak natpisa »1613« u svom donjem dijelu sačuvan je na jednoj cjepanici, koja u svojoj debljini seže sve do kore. Debljina cjepanice od natpisa do kore neprijeporne je starosti, t. j . ona je rasla od g. 1613. do 1932. ili 319 godina. Pribrojivši k tcime onih 50 godina, koje je hrast rastao do g. 1613., dobijemo, da je hrast prigodom obaranja bio star oko 370 godina. Tome treba dodati nekoliko godina, koje je hrast trebao, dok je dorasao do visine natpisa. 359 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1940 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Priljubivši natpis uz njegov otisak u ovim nalazima dobije se, kako je već gore istaknuto, drvna masa, koja sadrži i srce i koru dotičnoga hrasta. Dobije sa dakle polumjer. Taj iznaša na jednoj strani cjepanice 21 cm, a na drugoj strani cjepanice 24 cm. Radi se dakle o drvetu, koje je imalo u visini natpisa u g. 1932. promjer od nekih, 45 om. U kojoj se je visini natpis na hrastu nalazio nisam mogao utvrditi, te je to ostalo nepoznato. Iz kritičkih razloga posvetio sam daljnju pažnju panju dotičnoga hrasta. On se nalazi nekih 100 m udaljen od kuće Cutićeve, u jednoj dolinici usred gustog grmlja. Trulež ga je počela hvatati, kora mu je već otpala, a lišće i ostalo smeće prekrilo ga je tako, da sam ga jedva pročistio i prokrčio, koliko je trebalo za mjerenje i fotografiranje. Tom prilikom sam ustanovio, da je sa panja hrast otpilan u visini od oko pola metra. U toj visini promjer debla iznosi 48 cm, a drugi, tome okomiti promjer iznosi 44 cm. Srednji promjer iznosi dakle 46 cm. Taj je promjer za 1 cm veći od onoga u visini natpisa te je vjerojatno, da je natpis svakako ležao u prsnoj visini čovjeka odnosno nešto više od mjesta pilanja. Nalazi kao i panj isključuju mistifikaciju. Prema tome je Čutićev hrast u svojoj starosti od 370 godina sudeći po promjeru od 46 om vrlo slabo prirašćivao, te je i on uz ostalo bilje u tom kraju dokaz, kako je teško živjeti u tom našem lijepom doduše ali pasivnom kraju, koji ima mršavu zemlju krša i oporu visinsku klimu. Jer tamošnja zemlja i klima biti će bez sumnje uzročnici, što taj hrast ima kraj velike starosti razmjerno tako malu debljinu. Natpis kao i cjepanica sa dijelom otiska natpisa nalaze se u pohrani kod vlasnika Čutića dosta loše spremljeni. Trebalo bi ih spasiti jer bi bilo šteta, da ovako rijetki dokuimenat propadne ili da dođe u nepozvane ruke.* Ing. agr. Fran Salaj * Opaska uredništva: Uipozorujemo na gornje Gospodarstveni ured otočke imovne općine, koji bi mogao nalaz makar i uz neku malu otštetu od Ivana Čutića kbr. 57 iz Janjca otkupiti i pokloniti Šumarskom muzeju, da se tako ovaj svjedok davnih vremena sačuva potomstvu. 360 |