DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1940 str. 27 <-- 27 --> PDF |
PROPAGANDA ŠUMARSTVA PASTIRSKI ŽIVOT NA PLANINAMA.* Ogromni planinski pašnjaci kršne Hercegovine i ponosne Bosne, junačke Crne !Gore i slavne Južne Srbije su zanimljivi krajevi po svojoj divljoj prirodi, po velikoj prostranosti i plastici, po različitosti i bogatstvu geoloških formacija i po svome životinjskom i biljnom carstvu. Na tim pašnjacima naši pastiri kao vječni putnici svakog ljeta sa svojom stokom preživljuju život na prost, nepokvaren, prirodan i interesantan način. Ti su krajevi puni divlje romantike i lijepih kontrasta između bujnog zelenila i mirisnog šarenila sa jedne te golog sivog krša i kamenja sa druge strane; krajevi prostog i zdravog pastirskog života sa svojom slikovitom nošnjom i interesantnim običajima. Promatrati taj priprosti način života znači slijediti i ići putem vječne prirode, znači uživati na svježem (planinskom zraku i tu oplemeniti dušu, srce i misao. Pastirski život :na planinama ostao je u glavnom onaki, kakav je bio u najstarija vremena. Takav je način života bio vjerojatno još u doba starih Grka i Rimljana, Kelta, Ilira i starih Slavena, koji su narodi nekada nastavali balkanski poluotok a čiji potomci djelomično još i danas tamo živu. O tome nam svjedoče mnoga groblja, steeci i ozidine koliba, staja, čatrnja i bunareva na tim planinama. Na vrhovima naših planina pokopani su naši stari, koji su izginuli ili od nepogoda vremena — oluje i sniježne mećave — ili su pomrli od kake pošasti — kuge i kolere —; ili su se iskrvili u međusobnoj borbi radi bolje paše. Radi važnosti našeg stočarstva kao jedne od glavnih privrednih grana našeg naroda i radi upoznavanja produkcije mliječnih proizvoda na tim planinama neće nam biti na odmet, ako se upoiznamo sa patrijarhalnim pastirskim životom na visokim pašnjacima, suvatima i katunima. Na taj je život civilizacija malo utjecala i nije se promijenio nego je ostao onaki, kakav je bio prije tisuću godina. On je šarolik i idiličan, priprost i prirodan te vrlo konservativan pa puno sliči nomadskom životu. Kada se u rano proljeće počinje buditi priroda iz svoga zimskog sna, kada počinje nanovo da buja sav životinjski i biljni život, tada se počinju spremati pastiri za izlazak na planine i već početkom mjeseca juna kreće sei na taj daleki i naporni put. Obično se putuje 3 do 5 dana, a ima planinskih krajeva u Crnoj Gori i Južnoj Srbiji, gdje pastiri putuju i po mjesec dana, napasajući usput stoku po seoskim ispasištima, utrinama, zabranama, zabelima i strništima. Govorićemo o životu pastira sa neobrojenim stadima ovaca i koza i mnogim čoporima goveda, koja se stoka u proljeće izgoni iz južnih, nižih i toplijih krajeva naše Hercegovine, Crne Gore i Južne Srbije (Maćedonije) u više, hladnije i za ishranu stoke povoljnije krajeve naših planina. Tu će pastiri planinštari prerađivati mlijeko u sir, kajmak i maslo, da bi prodajom tih mlječnih produkata nabavili hrane za sebe i stoku, kada se povrate svojim domovina. Na tim će planinama oštrici vunu sa ovaca, da je opredu i da otkaju topla odijela a ostalo da unovče. Evo Vam tih planina Bosne i Hercegovine, koje u ljetno vrijeme ožive pastirskim životom: Bjelašnica, Treskavica, Prenj, Visočica, Velež, Crvanj, Morinje, Čabulja, Muharnica, Čvrsnica, Zec planina, Vran planina, Vranića, Bitovija, Zelen Gora, Konjuh i Somine. U Crnoj Gori nalaze se ove planine sa prostranim pašnjacima: Sinjajevina, koja se pruža ispred Maglica i Volujka sve tamo do Lima i Drima sa Jablanovim vrhom, Pećanoom, Gradištem i Starcem kao najvišim vrhom. Na tim crnogorskim * Predavanje čitano na beogradskom radiju u svrhu propagande šumarstva. 361 |