DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1940 str. 28 <-- 28 --> PDF |
brdima a prema albanskoj granici prostiru ss bujni pašnjaci čuvenih plemena Mijata sa planinama: Kočerinom, Korabom, Bistricom i Stogovom. Prema bugarskoj, albanskoj i grčkoj granici prostiru se suvati čuvene Šar planine, Peristera, Kožulja i Ljubotena. Već početkom mjeseca juna kreću se na te planine, stada bijelih ovaca u raznim pravcima i na izvjesnim ostojanjima, ostavljajući na vrućem ljetnom danu iza sebe oblake prašine i ispunjajući zamornu ljetnu tišinu zaglušnim bk´janjem ovaca i janjadi i tkanjem goveda. Za stadom polako i oprezno idu veliki ovčarski psi, ti vjerni i stalni č´jvari naših pastira i njihovih stada. Na planinama u proljeće najprije zazelene niži dijelovi planine oko šuma, a zatim sve više i više. U maju i junu planine sasma zazelene i pune su bujnog zelenila sa mirisnim cvijećem i hranjivim travama: Tu su Vam goroevjeti, planinske ljubice, noćnici, kaćuni i imatepke. Trave su vrlo sočne i hranljive kao: djetelina, moravka, gumbelj, krtelj, ćerani, spanać, koprive, rezike, čemeri, vlasenike, lopuhovi i mnoge druge, od kojih se stada vrlo brzo oporave, dok ne nastanu suše i trava ne izgori ili je do temelja ne unište skakavci. Stada trpe u vrućem i sušnom ljetu od slabe prehrane i oskudice vode. Tada napadnu u nebrojenim jatima skakavci, koji za nekoliko dana obrste svu travu i ogole pašnjake tako, da izgledaju kao sprženi. Dapače u oskudici napadnu i na stada ovaca i počnu jes´.i vunu na ovcama. Pastiri su tada u velikoj brizi, pa tjeraju stada prema šumi, koprivištima, čemerištima i trništima tražeći usput kaki potok ili vrelo. Tako zamaraju svoja stada samo da bi ih spasili i održali u životu. Često taki naporni putovi traju po više sati na ljetnoj žegi i u bezvodnim krajevima. Tek kasno u jesen padnu obilne i blagotvorne kiše, koje obično stoci slabo koriste, jer je ona prinuždena, da se radi nepovoljnog vremena i čestih stihija vrati u svoja zimovišta. Planine tada ponovo zazelene i biljke ponovo procvjetaju, te taj izgled traje do u duboku jesen. Inače na ovim planinama radi svoje velike nadmorske visine i promjenljivih atmosferskih i klimatskih prilika nastaju vrlo rano hladni dani sa maglom, kišom, susnježicom, olujom, mećavom i snijegom pa nije rijedak slučaj, da mećave, pojačane gustom maglom zametu sve puteve i staze te čitava stada ovaca sa svojim čobanima nađu tu sigurnu smrt. O tom nam svjedoče veće grupe grobova po planinskim visoravnima. I same neiskusne i prigodne prolaznike preko tih planina snađe često ista sudbina, o čemu nam svjedoče naziv: »Svatovsko« ili »Djevojačko groblje« na tim planinama. Svaka je planina omeđena sa starcima — kamenjem od suhozida — koji su podignuti po vrhovima planina, da se vide iz velike daljine. Planine su naime razdijeljene na »Države« ili »Mahale« gdje su na tako zvanim »Bačilima« grupisane kolibe i staje. Svaka »država« ili »mahala« ijna svoga glavara, kojem se svatko bezuslovno pokorava i koji se brine za svoju »državu« ili »mahalu«. Na podnožju planina nižu se: njive, livade, voćnjaci, vinogradi i hrastovi šumarci. Tu su poredana sela do visine od oko 900 metara. Od te visine pa do 1600 m nastaje planinska šumska zona, a od 1600 metara pa na više zona planinskih pašnjaka. Pastiri pasu svoje stado i u šumskoj planinskoj zoni, gdje su nekad drveće uništili sami pastiri, da bi dobili što više prostora za pašu. Većina je našeg stanovništva na Jugu države do 19. stoljeća živila od stočarstva. Tako su nastala na crnogorskim brdima naselja čuvenog pastirskog plemena Mijata i maloazijskog plemena Juruka, koji su sa Mijacima vodili ogorčene borbe za pravo paše na planinama. Mnoga sela su za vrijeme otomanske vladavine po naročitim sultanovim fermanima dobivala pravo paše na izvjesnim planinama, koje im pravo nije smio nitko 362 |