DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1940 str. 37 <-- 37 --> PDF |
revirnog sistema izvršni organi su razmjerno dobro obrazovani, imaju nižu ili srednju šumarsku školu, dok naši čuvari šuma imaju obično samo nepotpunu osnovnu školu. Prema tome nije pitanje u tome, da li imaju šefovi šumskih uprava fakultetsku spremu već je glavno pitanje u tome, da li postoji realna mogućnost, da oni svoje visoko stručno znanje na djelu primjenjuju. To je kriterij za raspoznavanje nadšumarskog i revirnog sistema. Nadalje je u Marinovićevoj knjizi naročito opširno obrađen problem »unifikacije« i »bifurkacije« državne šumarske službe. Država ima u pogledu šumarstva dvije glavne dužnosti: upravlja svojim šumama a osim toga država kao nosioc vlasti, kao imperij, nadzire šumsko gospodarstvo u svim šumama u državi. Sporno je pitanje u tome, da li upravitelji državnih šuma trebaju da budu ujedno nadzornici nad svim šumama svog područja, u kom slučaju govorimo o unifikaciji šumarske službe ili pak treba funkcije nadzora odijeliti od funkcija uprave te nadzor povjeriti posebnim organima — to je bifurkacija državne šumarske službe. Ovaj potonji sistem zaveden je i u našoj državi te je dioba nadzora i uprave provedena kroz sve instancije. Autor nam se predstavlja kao odlučan protivnik bifurkacije u državnoj šumarskoj službi. Glavni razlozi, koji autora navode, da se protivi razdvajanju državne šumarske službe u dvije posve razdijeljene grane, mogu se — slobodnim načinom — opisati ovako: Mi smo šumari po svojoj spremi pozvani, da aktivno rukovodimo prirodnim snagama, da gospodarimo u šumi u cilju produkcije što većih vrijednosti. Naš poziv je aktivni rad. Ako se šumarska služba organizira na načelima razdvajanja gospodarskih i nadzornih funkcija, onda znatan dio šumarskih stručnjaka ne dolazi do toga, da svoje radne sposobnosti aktivno manifestira. Organima državnog šumarskog nadzora stavlja se u dužnost, da vode nadzor nad izvršivanjem zakona o šumama i ostalih državnih šumarskih propisa. Ovaj položaj sam po sebi diktira neki pasivni stav, nadzorni organi .. sudjeluju aktivno u šumskoj privredi već slično kao´ suci ili policija promatraju, da li je negdje prekršen zakon kako bi primenili zakonske sankcije. Šumarski nadzorni organi često puta su osuđeni da pasivno promatraju, kako se ogrješuje o osnovne prirodne zakone, skrštenih ruku moraju promatrati, kako se uništavaju šume ili se pak S njima tako postupa, kao da je glavni cilj da se poluči što manj e prihode od šuma. Šumarski stručnjak kao organ državne vlasti zbog svog položaja ne smije i ne može da upotrebi svoje znanje po svojoj volji, ne smije da uspostavi prirodni poredak u šumi, već mora pasivno promatrati nerazumno gospodarenje sve dok isto nije prekoračilo pozitivne zakone, sve dok šumoposjsdnik ili koje drugo lice nije učinilo prekršaj u smislu zakona. Pa i onda kada je prekršen zakon, šumarski stručnjak u ogromnoj većini slučajeva ne bude pozivan, da ispravi počinjene grješke već je njegova dužnost samo u tome, da izazove kaznene sankcije, da kazni prekršitelja. U mnogim slučajevima ovi prekršitelji ni nisu subjektivno krivi. Oni gospodare kako znadu i mogu na osnovu svoje manjkave spreme dok onaj, koji bolje razumije taj posao mora pasivno promatrati, kako nestručnjak pada iz jedne pogrješke u drugu. Ovakav pasivni položaj u kome se nalaze nadzorni organi, može se opravdano kritikovati sa dviju gledišta. U prvom redu ovakav položaj ne odgovara psihološkoj (predispoziciji šumarskog stručnjaka, jer si je on izabrao zvanje tehničara i ekonomista. Sa druge se strane ovakav položaj mora kritikovati i sa stanovišta državnog. Dioba šumarskih stručnih organa na upravne i nadzorne ima za posljedicu, da je velik dio šumarskih stručnjaka izbačen iz radnih formacija, što znači, da ti organi samo u manjoj mj´eri mogu manifestirati svoje stručno znanje i radne sposobnosti. 371 |