DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1940 str. 38     <-- 38 -->        PDF

Pristaše sistema bifurkacije ističu, da šumarski nadzorni organi vrše velik i
važan rad na polju propagande šumarstva, oni daju savjete i upute posjednicima šuma
pa tako i aktivno sudjeluju kod uprave i gospodarenja sa šumama. Tome nasuprot ističe
Dr. Marinović one momente, koji otežavaju ovaj propagandistički i savjetodavni rad
šumarskih nadzornih organa. U prvom redu ističe, da su nadzorni organi ujedno i
organi šumske policije. Dužnost im je da prijave sve prekršaje zakonskih odredaba,
kako bi se primjenile kaznene sankcije protiv krivaca. Posjednik šuma osjeća se nekako
ugrožen, čim stupa u kontakt sa nadzornim organom. Zbog toga se ne može pojaviti
ono intimno povjerenje, koje treba da vlada n. pr. između liječnika i bolesnika ili
između praktičnog gospodara i njegovog gospodarskog savjetnika. Ako bolesnik ne
kaže liječniku svu istinu, uzalud će se ovaj mučiti, da otkrije pravi korjen zla.


Kao daljnju zapreku uspješnom propagandističkom radu nadzornih organa treba
spomenuti i okolnost, da su ti organi prezaposleni običnim i redovnim administrativnim
radom u uredima a naročito im zadaje puno posla prikupljanje statističkih podataka.
Statistiku je šumarskoj privredi razmjerno lako voditi, ako imademo posla sa
šumskim gospodarstvima, koja su u svakom pogledu uređena. Ovdje se iz knjiga izvade
potrebni podaci. Ako pak gospodarstvo nije urođeno, ako se ne vode gospodarske
knjige, onda je vanredno teško prikupiti te podatke; često puta treba izravno u statističke
svrhe obavljati razne procjene, što svakako nije racijonalno.


Konačno treba spomenuti još jedan razlog koji umanjuje efikasnost propaganđist;
čkog rada nadzornih organa. Pitanje je naime u tome, da li je propaganda sama
po sebi dovoljno i primjereno sredstvo, da se osigura pravilno gospodarenje u šumi?
Kada se radi n. pr. o njezi šuma, da li šumarski stručnjak uopće može da svoje znanje
iz tog područja prenese na treća lica i da ih teoretski, sa predavanjima,
uputi u zadaće i metode njege šuma? Mišljenja sam, da je to nemoguće.
Mišljenja sam također, da je glavna zadaća šumarske propagande u širim
krugovima pobuditi zanimanje za šumarske probleme, da se na taj način otvore nova
područja, gdje će posjednici šuma sami tražiti, da šumarski stručnjaci preuzmu u
svoje ruke stručno tehničke radove. Praktična su upustva, koja kod propagande možemo
davati nestručnjacima, u stvari neke sheme, neke šablone, koje važe za sasma
određene prilike a ako se primjene na nepravem mjestu, mogu izazvati samo štetne
posledice. Stoga nije čudo. da velik dio šumara nije zadovoljan sadanjim načinom uređenja
uprave šumama, nije zadovoljan sa sistemom bifurkacije. Međutim i ako smo
protivnici bifurkacije to ovo ne znači, da moramo biti pristaše unifikacije. Protiv unifikacije
naročito istupaju pravnički krugovi, prije svega naš najvidniji pretstavnik upravnog
prava Prof. Dr. Ivo Krbek, na kojeg se autor više puta poziva.


Razlozi zbog kojih se pravnici protive sistemu unifikacije su mnogo dublji nego
što šumari obično priznavaju. Ne samo u šumarstvu, već i u drugim privrednim granama,
pojavljuje se država u dvima funkcijama: kao privrednik i kao nosioc vlasti.
Osnovno je pravno načelo, da te funkcije treba oštro razlikovati, jer se na taj način
zaštićuju građanska prava privatnih privrednika. Država, kao privrednik, ima u građanskom
društvu samo ona i onakova prava kako ih imaju i svi ostali privrednici, bar
tako dugo dok dotična privredna djelatnost nije proglašena kao državni monopol. Treba
si zamisliti kakova bi nastala situacija, kada bi državna nemonopolska preduzeća bila
ujedno i nosioci državne vlasti. U ekonomskoj utakmici jednakopravnih takmičara
mogla bi se služiti neekonomskim sredstvima, državnom vlašću, čim bi se država prihvatila,
da u nekoj privrednoj grani istupi kao privrednik, time bi eo ipso ta privredna
grana postala državni monopol. Na taj način bile bi ugrožene same osnove građanskog
društva. I u šumskoj privredi možemo si zamisliti slučajeve, da državni šumski erar
ima interese protivne ostalim posjednicima šuma. Međutim ti ekonomski interesi šumskog
erara nisu identični sa općim državnim interesima, ne treba ih zaštićivati sred


372