DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1940 str. 39     <-- 39 -->        PDF

stvima državne vlasti ili barem ne više, nego ´interese ostalih privrednika, pa je šumski
erar pozvan, da svoje interese ostvaruje ekonomskim sredstvima.


Autor nam je prikazao pozitivne kao i negativne strane sistema unifikacije i bifurkacije.
Na taj način pružena nam je realna podloga za objektivno rješenje aktuelnih
pitanja. Na strani 159 ističe pisac, da se šumarski stručnjaci nisu zalagali za unifikaciju
iz želje, da se spoje nadzorne i upravne funkcije u istom nadleštvu ili organu, već je
osnovna težnja šumarske struke bila, da se emancipira od utjecaja, koji koče ili onemogućavaju
pravilni razvoj i napredak.


U sporu: unifikacija — bifurkacija, dolaze do izražaja dvije osnovne i opće
tendencije:
Prvo se traži, da pojedine grane opće uprave međusobno harmoniraju, jer sve
imaju zajednički cilj i svrhu da služe dobru države i naroda.
Druga je težnja svake upravne i ekonomske djelatnosti, da se svaka grana posebice
razvije kolikogod je to moguće i da se uklone razlozi koji koče napredak.


Svaka od ovih tendencija je ispravna i umjesna ali one si moraju međusobno
podržavati ravnotežu. Svako poremećenie ravnoteža ne škodi samo dotičnoj struci,
koja je potištena, već škodi posredno ili neposredno i čitavoj zajednici. Cjepanjem šumarske
struke na upravni i nadzorni dio smanjene su njezine otporne snage pa se
suviše jako pojavljuju utjecaji, koji koče razvoj. Potrebno je stoga naći neku drugu
upravnu formu, da se ove štetne posljedice sadanjeg upravnog oblika eliminiraju.


Neka mi bude dozvoljeno da u tom «pogledu iznesem i ovo svoje lično mišljenje:


Šumarski stručnjaci su u prvom redu pozvani da neposredno na terenu rukovode
šumsko gospodarstvo, da rukovode sa prirodnim silama. Ova djelatnost je čisto ekonomske
prirode pa zato nije potrebno niti je umjesno, da organi na terenu budu ujedno
i organi državne vlasti. I naš zakon o šumama predviđa tu mogućnost. Prema tome bi
»prva linija šumarskih stručnjaka« imala čisto ekonomske zadatke. Državni šumski
erar bi namještao svoje ekonomske upravitelje, šefove šumskih uprava a ostali posjednici
šuma opet svoje, bilo svaki za sebe ili bi se udruživali u tu svrhu. I jedni i
drugi bili bi jednakopravni, to jest ne bi imali nikakovih prerogativa državne vlasti.
Zbog toga ne bi postojale «principijelne zapreke da upravitelji državnih šuma vrše ekonomske
poslove i u susjednim nedržavnim šumama, u koliko bi se na taj način postiglo
opće pojeftinjenje upravnih troškova, jer bi posao na jednom i drugom području bio
posve iste prirode.


Nadzor nad radom ovih šumarskih stručnjaka imao bi se vršiti u dva pravca:
a) u pogledu ekonomske svrsishodnosti rada; b) u pogledu zakonitosti tog rada. Nadzor
u prvospomenutom pravcu vršile bi ekonomske jedinice višeg reda, dakle direkcije
šuma, a nadzor u pogledu zakonitosti šumarskog rada spada u djelokrug opće državne
vlasti, kojoj su u jednakoj mjeri podvrgnute direkcije šuma državne kao i nedržavne,
te podređene im šumske uprave. Ovaj nadzorni rad mogao bi vršiti malen broj specijalnih
organa, iskusnih starijih činovnika, koji bi bili organi vlasti srednje i najviše
instancije. Ovi organi nadzirali bi i upućivali šefove šumskih uprava a ne bi se morali
baviti čisto policijskim zadacima, da traže krivce, koji su se ogrješili o zakon o šumama.
Šumarski stručnjaci, koji se nalaze na terenu, neće biti organi vlasti, ali će tražiti
intervenciju i pomoć vlasti, u koliko budu to smatrali potrebnim, da se usčuvaju važni
javni interesi. Vlasti, a naročito nadzorne šumarske vlasti, će ocjenjivati opravdanost
takovih zahtjeva ili prijava, pa će donašati svoje odluke, jer će organi šumskog gospodarstva
imati pred vlastima samo položaj stranke.


Držim da bi se ovakovom reformom uklonili najvažniji nedostaci koje opažamo
u sadanje doba, gdje je dioba uprave i nadzora provedena kroz sve instancije. Ovakovom
reformom oslobodio bi se za aktivni šumarski privredni rad i veći broj šumarskih
stručnjaka, koji su sada vezani za hipertrofički razvijenu nadzornu službu. Medu


373