DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1940 str. 40     <-- 40 -->        PDF

tim o svim tim pitanjima mogu postojati i razna druga mišljenja. Poželjno bi bilo da se,
povodom nove knjige o upravi šuma, razvije stručna anketa po tim pitanjima. Marinovićeva
knjiga je vanredno podesna, da bude osnovica za takovu raspravu, a sva ta
pitanja postaju ponovno aktuelna povodom unutarnjeg preuređenja države.


Jedna od glavnih odlika Marinovićeve knjige sastoji se i u tome, što je autor
dao prikaz o organizaciji i historijskom razvitku uprave šumama u gotovo svim europskim
državama, kao i u najvažnijim vancuroipskim zemljama. Na taj način ova knjiga
postaje priručnikom, kojim će se šumarski stručnjaci moći često puta poslužiti. Tak )
nam je omogućeno, da se svaki čas možemo osvjedočiti, kako su pojedina upravna p´tanja
riješena u raznim zemljama.


Organizacija uprave šumama je u najužoj vezi sa općim šumarsko političkim
tendencijama. Uprava je neposredni instrumenat za izvršivanje prihvaćenih šumarsko
političkih načela i ciljeva. Ako poznajemo način organizacije uprave u nekoj držav´,
možemo indirektno zaključivati o njezinim općim, šumarsko-političk´m tendencijama.
Stoga nam i Marinovićeva knjiga daje opći pregled o ciljevima šumarske politike u
Europi kao i u važnijim vaneuropskim državama. Baš na osnovu podataka iz ove
knjige vidimo, kako su različiti zadaci šumarske politike kod raznih naroda. Istina je,
da svi narodi nastoje, kako bi što intenzivnije iskoristili prirodnu produkciju dobara,
koja se zbiva u šumama, ali za postignuće ovog ogćeg cilja gotovo svaki narod izabire
svoje posebne metode, kako bi što bolje vodio računa o datim prilikama.


Upravni sistemi su samo sredstvo za postignuće šumarsko-političkih ciljeva. U
svakoj pojedinoj zemlji je taj upravni sistem rezultanta općih ciljeva i specijalnih nacionalnih
prilika. Autor nam je na taj način prikazao najrazličitije upravne sisteme,
na koje nailazimo u Europi. Ako te sisteme analiziramo, dolazimo do zaključka, da bi
i nama bile potrebne mnoge od upravnih reforma, koje su u pojedinim državama već
provedene. Kada budemo rješavali pojedina pitanja mnogo će nam koristiti, ako budemo
znali, kako su ih rješili u raznim državama pa ćemo za sebe izabrati onaj način, koji
nama i našim prilikama najbolje odgovara. Međutim smatram, da bi bila vrlo velika
pogrješka, kada bi pokušavali, da tuđe upravne sisteme kao cjeline presađujemo^ na
naše domaće tlo. Nije naša zadaća, da kopiramo tuđe sisteme već nam je dužnost, da
i za sebe stvorimo takav sistem uprave, koji će u najvećoj mogućoj mjeri voditi računa


o našim konkretnim prilikama. Još je jedan upravno tehnički problem, koji mi se čini
naročito važan za naše prilike. Pitanje je, kako organizovati suradnju između šumarskih
stručnjaka i lajika u goslovima oko uprave šumama. Iz Marinovićeve knjige razabiremo
da mnoge države imaju posebne institucije, gdje dolazi do suradnje između šumarskih
stručnjaka i pretstavn´.ka interesenata, lajika, koji su u većini slučajeva manji posjednici
šuma ili su ovlaštenici u zajedničkim šumama. Njemačka ima svoj I^eichsnähramt, gdje
do takove suradnje dolazi na bazi autoritativnog režima. U Finskoj imademo okružne
šumarske odbore, koji se sastoje od 3—4 člana, izabrana po demokratskim načelima.
Ti odbori imaju i svoje stručno osoblje. Naročito interesantne su institucije ove vrsti u
Švedskoj. Okružni šumarski odbori organizovani su na demokratskoj bazi i nose naziv
»Skogswardstvrelsen«.
Šumarstvo u našoj državi najviše pati od toga, što šumarski stručnjaci ne nailaze
na dovoljno razumjevanja ni kod naroda ni kod vlasti. Nama se sa svih strana predbacuje,
da nema dovoljno shvaćanja za narodne potrebe, da smo ekskluzivni u svoj´m
zahtjevima. Ovi nedostaci sa jedne i druge strane svakako bi se ublažili, kada bi postojali
neki forumi, gdje bi se sastajali stručnjaci i pretstavnici interesenata, te bi se
sporazumno cdređivale glavne smjernice gospodarstva. Za uspješan napredak našeg
šumarstva potreban je što uži kontakt između stručnjaka i lajika. Naša šumarska
administracija je danas tako organizovana, da šumari vvrše i mnoge funkcije, za koje
baš nije potrebna šumarska stručna sprema pa bi u tim poslovima bez opasnosti mogli


374