DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 11 <-- 11 --> PDF |
okolnostima i kao takav nagrađivan posebnim dodacima il prvenstvom u unapređenju. Međutim, danas je šumarski rad na kršu potisnut u zadnji rang medu šumarskim poslovima a kao takav sa strane mjerodavnih faktora i tretiran, premda bi po svome značenju za opću korist i po svome uzvišenom cilju trebao biti priznat kao najvažniji, najnaporniji i najodgovorniji, pa konačno za pravog šumara i najidealniji, jer se u ovom slučaju ne radi o iskorišćavanju onoga što je priroda dala, nego o pružanju pomoći prirodi, da se poprave stari grijesi, koje je čovjek prema prirodi počinio.* Ovdje treba Istaknuti! mišljenje jednog odlučujućeg predstavnika šumarske struke, koji je stao na stanovište, da šumar, koji je svršio fakultet, treba da znade sve i da se prema tome može postaviti na svako mjesto. Vjerno tome principu, popunjavana su doista skoro sva mjesta sreskih šumarskih referenata, kojima je po dosadašnjoj organizaciji struke povjeren rad na pošumljavanju krša, šumarskim pripravnicima. Mlađi, tek svršeni šumarski inžinjeri, obično istrošeni i zaduženi školovanjem, dolazili bi na nova mjesta sa manje idealizma i volje za rad a sa više nade u materijalni oporavak, pa bi nastojali, razočarani u tom pogledu, da se dočepaju unosnijeg mjesta, što bi jednima i uspjevalo a drugima nije preostajalo drugo, nego da se pomire sa sudbinom i da ostanu na kršu. Oni koji bi imali dovoljno energije, volje i strpljivosti upustili bi se u borbu, počeli radom, često puta uspjeli, ali u glavnom uvijek samo zahvaljujući radu na vlastitu ruku, po vlastitoj inicijativi. Na kršu nije do sada bilo jedinstvenog šumarskog duha, ni specijalne dirigirane šumarske politike, koja bi pokretala nova pitanja i davala inicijativu za smišljen i dirigiran rad u okviru specijalnih prilika; nije bilo foruma, koji bi čuvao i dizao ugled i nivo šumarske struke, koja je općenito, a specijalno na kršu, smatrana prije neprijateljem nego prijateljem širokih narodnih slojeva. Tako mnogi mladi šumar, radi pomanjkanja potstreka i stanovite pokretne sile kao i eventualne zaštite sa strane starijih, nije došao do pravog izražaja a mnogi dobri predloži i misli ostale su glas vapijućeg u pustinji. Potrebno iskustvo morao si je sticati svaki sam za sebe tokom vremena, što je obično dovodilo do suvišnih neuspjeha, a time u vezi i do suvišnih troškova, nastalih baš uslijed pomanjkanja dovoljnog iskustva. Tako su dobrim dijelom uštede postignute na personalu paralizirane većim troškovima za radove bez obzira na to, da je radi neuspjeha trpio i ugled struke. Obzirom na sve napred rečeno, mišljenja smo, da treba rad na ponovnom podizanju šuma na kršu specijalizirati, t. j. izdvojiti ga od ostalih šumarskih zvanja, naročito od šumarske policije i nadzora, i povjeriti ga posebnim ustanovama, koje bi se isključivo bavile provađanjem tehničkih radova oko pošumljavanja krša i eventualno oko u r e d e n j a b u j i c a. * Članak je pisan u 1939. god. Op. ur. 385 |