DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 11     <-- 11 -->        PDF

okolnostima i kao takav nagrađivan posebnim dodacima il prvenstvom
u unapređenju.


Međutim, danas je šumarski rad na kršu potisnut u zadnji rang
medu šumarskim poslovima a kao takav sa strane mjerodavnih faktora
i tretiran, premda bi po svome značenju za opću korist i po svome uzvišenom
cilju trebao biti priznat kao najvažniji, najnaporniji i najodgovorniji,
pa konačno za pravog šumara i najidealniji, jer se u ovom slučaju
ne radi o iskorišćavanju onoga što je priroda dala, nego o pružanju pomoći
prirodi, da se poprave stari grijesi, koje je čovjek prema prirodi
počinio.*


Ovdje treba Istaknuti! mišljenje jednog odlučujućeg predstavnika
šumarske struke, koji je stao na stanovište, da šumar, koji je svršio
fakultet, treba da znade sve i da se prema tome može postaviti na svako
mjesto. Vjerno tome principu, popunjavana su doista skoro sva mjesta
sreskih šumarskih referenata, kojima je po dosadašnjoj organizaciji
struke povjeren rad na pošumljavanju krša, šumarskim pripravnicima.


Mlađi, tek svršeni šumarski inžinjeri, obično istrošeni i zaduženi
školovanjem, dolazili bi na nova mjesta sa manje idealizma i volje za
rad a sa više nade u materijalni oporavak, pa bi nastojali, razočarani u
tom pogledu, da se dočepaju unosnijeg mjesta, što bi jednima i uspjevalo
a drugima nije preostajalo drugo, nego da se pomire sa sudbinom i da
ostanu na kršu. Oni koji bi imali dovoljno energije, volje i strpljivosti
upustili bi se u borbu, počeli radom, često puta uspjeli, ali u glavnom
uvijek samo zahvaljujući radu na vlastitu ruku, po vlastitoj inicijativi.
Na kršu nije do sada bilo jedinstvenog šumarskog duha, ni specijalne
dirigirane šumarske politike, koja bi pokretala nova pitanja i davala
inicijativu za smišljen i dirigiran rad u okviru specijalnih prilika; nije
bilo foruma, koji bi čuvao i dizao ugled i nivo šumarske struke, koja je
općenito, a specijalno na kršu, smatrana prije neprijateljem nego prijateljem
širokih narodnih slojeva. Tako mnogi mladi šumar, radi pomanjkanja
potstreka i stanovite pokretne sile kao i eventualne zaštite sa
strane starijih, nije došao do pravog izražaja a mnogi dobri predloži i
misli ostale su glas vapijućeg u pustinji.


Potrebno iskustvo morao si je sticati svaki sam za sebe tokom
vremena, što je obično dovodilo do suvišnih neuspjeha, a time u vezi
i do suvišnih troškova, nastalih baš uslijed pomanjkanja dovoljnog
iskustva. Tako su dobrim dijelom uštede postignute na personalu paralizirane
većim troškovima za radove bez obzira na to, da je radi neuspjeha
trpio i ugled struke.


Obzirom na sve napred rečeno, mišljenja smo,
da treba rad na ponovnom podizanju šuma na kršu
specijalizirati, t. j. izdvojiti ga od ostalih šumarskih
zvanja, naročito od šumarske policije i nadzora,
i povjeriti ga posebnim ustanovama, koje bi
se isključivo bavile provađanjem tehničkih radova
oko pošumljavanja krša i eventualno oko
u r e d e n j a b u j i c a.


* Članak je pisan u 1939. god. Op. ur.
385