DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 15 <-- 15 --> PDF |
čestice tla manje od 0.002 mm označimo koloidima, manje od 0.02 mm prahom, manje od 0,2 finim pijeskom, a one od 0.2 do 2 mm krupnijim pijeskom, onda je za vegetaciju po Ramann-u sastav tla najpovoljniji tada, kada su u njemu koloidi zastupani! sa 10 do 20% ü kada su čestice različite veličine međusobno pomješane tako, da tvore mrvičastu strukturu a ne strukturu, kod koje su pojedine kategorije čestica uslojene. Što se tiče š u p 1 j i k a v o s t i tla, to su za vegetaciju u tom pogledu najpovoljnije srednje prilike. Ni! odveć zbijeno, ni odveć rahlo tlo ne valja, koliko sa gledišta najpovoljnijih fizikalnih svojstava, toliko i sa gledišta mehaničkog otpora protiv prodiranja sitnih vlakanaca među pojedne čestice tla. Po Attlerbergu je za korijen od trave najpovoljnija šupljikavost ona koja odgovara veličini čestica tla od 0.05 do 0.02 mm. Vezanos t tl a t. j . koheziona sila, koja pojedine čestice međusobno veže, ovisi o veličini površine pojedinih čestica tla, biva o veličini čestica, jer što su manje čestice, to je veća njihova ukupna površina i tim je veća vezanost tla. Ona raste sa sadržajem vode do stanovite mjere preko koje počne da pada; isto tako pada i sa dodavanjem vapna u tlo. Nadalje utječe veličina čestica tla i na brzinu dizanja k a pilari e vod e na taj način, što ista raste sa finoćom čestica do optimuma, koji se po Attlerbergu nalazi kod veličine čestica od 0.05 do 0.02 mm; dočim visina dizanja kapilarne vode konstantno raste sa finoćom čestica. Krupno-zrnata, šupljikava, uskopana, sa kamenjem pomješana tla slabo vode kapilarnu vodu, jer velike šupljine kao ni kamen ne djeluju kapilarno, nego prekidaju kapilarnu sposobnost tla. Kod tla nejednolike strukture kapilarna voda može da prelazi od krupnije zrnatih slojeva na sitnije zrnata, a obratno samo u vrlo malim količinama. Kapacitet tla za vodu ovisi: o količini šupljina sa kapilarnim djelovanjem u tlu. Prema tome sitnozrnata tla imaju veći kapacitet nego krupnozrnata, stoga se razrahljivanjem tla umanjuje, a zbijanjem i valjanjem tla povećava kapacitet, ali i to samo do stanovite mjere, do optimuma, koji se nalazi kod srednje stisnutog tla. Promjena volumena tla odnosno bujanje i stezanje tla uslijed promjene sadržaja vode ovisi o sadržaju praha i koloida u tlu; što je više u tlu sasvim sitnih čestica, to jače tlo radi, biva naraste kada se nakvasii, a raspuca se i skupi, kada se osuši. Pjeskovita tla uo.pće ne povećavaju volumena kada se nakvase, dok glinena povećavaju volumen čak do 20%. — I stvaranje je kore na površini tla (fini kapilarni sistem, koji djeluje kao sisaljka za kapilarnu vodu u tlu) u vezi sa obiljem koloidnih i sitnih čestica na površini tla, jer voda iste iz tla ispire, u udubine naplavljuje i tamo taloži. Propusnost tla za vodu je to veća, što su veće šupljine među pojedinim česticama, drugim riječima, što su veća zrnca to su veće i šupljine pa i propusnost za vodu. Prema tome propusnost pada sa finoćom zrnaca, dok kod koloidnih zrnaca skoro sasvim prestane. Jako suha tla odupiru se jače upijanju vode pa stoga slabije piju vodu nego vlažna tla. Intenzitet ishlapljivanjavode iz tla zavisi o mnogim okolnostima tako pored ostalih o temperaturi, zračnoj vlazi i vjetrovima, o mehaničkom sastavu tla, o ekspoziciju terena i o pokrivaču tla. Nas naročito interesira utjecaj vjetrova, mehaničkog sastava tla i po 389 |