DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 25 <-- 25 --> PDF |
zakone. I njima se je svako pokoravao ne samo zato, što postoji jaka svijest svih udioničara o plemenskom osjećanju i poštovanju plemenskih ugovora no il zbog toga, što je svako znao, da su odredbe plemenskih ugovora punovažne i obavezne isto kao i naređenja državnih vlasti. Dr. R. V. Vešović5 navodi da su plemenske skupštine, ugovori i odluke na skupovima bile od opšteg značaja, jer je glavni organ plemena i izraz želja, potreba i stvarnoga raspoloženja sviju njegovih članova morala biti plemenska skupština. Ti ugovori pisani ili nepisani imali su silu zakona. Njihova je sadržina u odlukama različna, već prema tome, u koju je svrhu sazvat plemenski zbor (skupština). U pitanjima planinskih i drugih zemljišnih posjeda, u odlukama o pravima u planini, u odlukama o susjednim odnosima s drugim okolnim plemenima, o katunima il komunima, pasištima i utrinama, o napojištima, o vremenu planinovanja, o zdigu i izdigu, o jesenjim povracima u planinu, o pripuštanju novih uđionika, o međusobnoj diobi planina, o utvrđivanju spornih granica medu planinama, o kaznama za pohare komuna, o nedozvoljenoj sječi gore (šume) i t. d. — ti il takvi ugovori il odluke plemenskog zbora bili su jedini zakoni do donošenja Opšteg imovinskog zakona, u koliko nije b´lo specijalnih naredaba za pojedina istaknuta pitanja. Ti ugovori i te odluke činile su osnov za takva pitanja tretirana u tome zakoniku. Stoga oni i danas imaju zakonsku snagu, naravno u koliko ne bi bili! u suprotnosti bilo sa O. i. z., Uredbom M. S. br. 1000/37, Zakonom o šumama, Zakonom o banskoj upravi ili! bilo s kojim drugim pozitivnim zakonom. To im pravo nije ukinuo nijedan zakon, pa ni današnji Zakon o šumama ni Uredba M. S. br. 1000/37. Prije smo naglasili, da je u § 182 Zakona o šumama propisano, da će se za plemenske šume u Crnoj Gori (a i seoske i bratstveničke kako smo vidjeli) imovinski odnosi il prava udioničara i dalje regulisati i raspravljati po zakonima, koji! za njih važe do donošenja novog specijalnog zakona, koji zakon još nije donesen. Istina, u čl. 56 Uredbe M. S. br. 1000/37 određeno je, da svi pravilnici pojedinih zajednica prestaju važiti danom njenog obnarodovanja ali je po čl. 2 iste Uredbe svaka zajednica ovlašćena, da može u svome pravilniku propisati u smislu propisa ove Uredbe i čl. 711 O. i. z. pravila o upravi i uživanju svojih dobara. Kako se vidi, donošenje pravilnika zajednica nije obavezno već fakultativno, jer svaka zajednica može ali ne mora donijeti ovakav pravilnik. Pitanje donošenja takvih pravilnika za ove zajednice pokrenulo je Ministarstvo šuma i rudnika već prije nekoliko godina ali se to pravilno nastojanje nije još ostvarilo. Banskoj upravi su dostavljena upustva da izradi ovakve pravilnike analogno onima kod Zemljišnih zajednica, prilagodivši ih naravno imovinskopravnim odnosima, koji ovdje važe po O. i. z. odnosno sada i po Uredbi M. S. br. 1000/37, jer su ovi odnosi! mnogo različni, o čemu ćemo govoriti u sledećem dijelu. Po stupanju na snagu Uredbe M. S. br. 1000/37, nastalo je međutim mišljenje, da je donošenje ovakvih pravilnika bespredmetno. Ne možemo se složiti s ovakvim mišljenjem, jer smatramo, da bi pravilno donošenje ovakvih pravilnika samo moglo koristiti, a Uredba M. S. br. 1000/37 je 5 Dr. R. V. V e š o v i ć, op. cit. str. 325. 399 |