DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 5 <-- 5 --> PDF |
zločin na narodu, bio je još isti dan premješten kr. žup. oblasti u Ogulin, gdje ga je zatekao svršetak rata. Po svršetku svjetskog rata bilo je B. K. po tadanjem odjelnom Povjereniku Narodnog Vijeća Dru. Petričilću u studenom 1918. određen da u hrvatske ruke preuzme do tada u madžarskoj upravi stojeću šumsku Direkciju u Sušaku. U Sušaku je u ono doba u svakom pogledu vladao pravi darmar. Kojekakova soldateska raznih nacija muvala se je po Rijeci i Sušaku, dok napokon nije došao i D´ Annunzio sa svojim arditima 1 dao se po talijanskim regularnim trupama u Rijeku zatvoriti kao njezin tobožnji osvojitelj! Madžari su šumari ili otilšlil ili se spremali na odlazak. Pošta je i stizala i nije već prema tome, kako se je to Talijanima prohtjelo, a po njihovoj volji mogli su i činovnici! odlaziti sa Sušaka ili se u njega vraćati tako, da je Direkcija bila izgubila svaku redovitu vezu sa svojim službenim područjem. Najgore je bilo činovnicima za hranu, dok se konačno nekolicina nije smirila u jednoj gostionici, u koju je dolazio i svaki ološ, a naročito kojekakovi šverceri. Takovom jednom prilikom došao je u tu gostionicu i švercer neki Stevo Radić, bivši birtaš iz Bačke i pripovijedao, na koji način on za svoju švercovanu robu dobiva od talijanskih oficira propusnice, kako ga talijanski soldati, kad mu roba stigne izvikuju na bakarskoj stanici sa signjor Radić, a oficiri! da mu makar i! u ponoći podpisuju propusnice itd. Kad je političar Stjepan Radić bio optužen radi svoga šurovanja sa talijanskim oficirima, našao je na svoje čudo u optužnici njemu u grijeh upisano sve, što je onaj švercer Stevan Radić o svom saobraćaju sa talijanskim oficirima govorio. G. Kosovi´ć se je stoga obratio na zagrebački sudbeni stol, koji je imao Stjepanu Radiću za njegovo šurovanje sa Talijanima suditi pa je svoga dobrog znanca predstojnika toga sudbenog stola Vaića upozorio na neispravnost optužnice, nakon česa je Stjepan Radić bio na glavnoj raspravi od svake krivnje riješen. Tadanja Pribićevićeva era nije mu mogla to njegovo upozorenje oprostiti. Bio je degradiran iz IV. natrag u V. činovnil razred, oduzeta mu uprava sušačke Direkcije šuma, bio je dodijeljen pod mlađega u šumarski odsjek u Zagreb i tamo g. 1923. brzojavno penzioniran. Proti cijelom tom postupku se je žalio ali uzalud, za njega nisu vri jedili zakonski propisi, ostao je degradiran i protiv jasnog slova zakona penzionisan. Istom kad je došla Pašić-Radićeva era bio je vraćen u službu u svojstvu Pomoćnika Ministra Šuma i Ruda, ali već nakon jedne godine u g. 1926., nakon preokreta politike, ponovno penzionisan. Prilike su ipak bile druge, jer je novo odmjerenom mirovinom bio materijalno obez bijeden. Pohvale je vrijedno, i vrijedno je spomenuti, da su mu već nakon prvog penzionisanja, kad je po starim propusima bio dobio mizernu pen ziju, bili skočili u pomoć svi znanci i šumarski drugovi, te mu dali toliko zarade, da je skucao za njegove čedne prilike priličnu svoticu, te je već mogao pomišljati, kako da za sebe i! svoju staricu majku podigne krov nad glavom. . Svima tima izriče on i ovog puta toplu i iskrenu hvalu. Poslije nje govog drugog penzionisanja bio je po Ministarstvu postavljen za člana 379 |