DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 54 <-- 54 --> PDF |
6.2 Vrijeme parenja i loženja kod divljači i zvjeradi. Neke svoje opaske na to spomenuo sam već kod poglavlja »Prirodoslovlje divljači i zvjeradi«. 7. Kako dugo žive životinje. Za medvjeda piše autor po vrelima, koja je upotrijebio, da može živjeti 30 godina. Da se za stvar potanje zanimao mogao je lako doznati, da medvjed živi 40—50 godina. Kad je već naveo galeba i divlju gusku nerazumljivo je, zašto nije naveden i veliki tetrijeb? Navešću stoga ja, da tetrijeb može doživjeti relativno visoku starost od 18—20 godina. 8. Bolesti divljači. Jer nisam stručnjak za veterinarsku medicinu ne mogu ovdje ništa ocjenjivati. 9. Tragovi divljači. U ovom poglavlju mogao je autor uza otiske stopala u koraku, trku i tako dalje, prema slikama, koje je uzeo od različitih autora, navesti nešto općenito o kretanju i traganju divljači, što je za lovce praktičare od velike važnosti. N. pr. traganje kune u jednoj noći. 10. Uzgoj iazana umjetnim načinom. Autor opisuje uzgoj fazana u volijerama na engleski, njemački i domaći način. 11. Solista. Između mnogih vrsta i načina postavljanja solista ovdje su nekoja opisana. 12. Zasjedi i busije. Autor piše: »Među takova pomagala spadaju visoki zasjedi i busije. Niti u književnom niti u narodnom govoru do sada nisam čuo riječ: zasjed, već naš narod kaže zasjeda. Čuo sam za avion jednosjed, dvosjed, trosjed i t. d. ali za zasjed nisam čuo. A busija, to je turska riječ i do danas je ne ouh u lovačkom govoru. Zašto dakle ne bi visoka zasjeda bila: višnjak, čekalica, stalafc. Zašto »viseći prenosni zasjed«, ikad sam za to predlagao: visoko sjedalo, čemu smo onda uopće pisali o lovačkoj terminologiji, kad svaki lovac odnosno pisac na novo izmišlja nove nazive i prevađa ih sa stranog jezika na svoj način. Zar ne bi bilo bolje mjesto: »stalna busija na zemlji« stalan zaklon? 13. Vabljenje i vabila. čitajući ovaj otsjek čovjek se ne može oteti dojmu, da ga je pisac prema stranim autorima obradio čisto teoretski. Tu nema niti trunka prakse, niti jedne praktičke upute ni savjeta. Ta nije sve samo u oponašanju glasova, ima kod toga načina lova još mnogo stvari, koje i te kako odlučuju o uspjehu. 14. Lov na divlje patke. A zašto ne bi bio lov na velikog tetrijeba ili lov na medvjeda ili lov na lisice ili koju drugu divljač? Zašto je baš lov na divlje patke zaslužio posebno poglavlje? 15. Lov na kuniće vretnom. To je čisto njemački lov, koji se kod nas ne njeguje i teško će kojem našem lovcu poslužiti. 16. Postupak s ubijenom divljači i njena otprema. Toliko je slika u ovoj knjizi, pa .baš ovdje nema niti jedne, gdje bi i te kako dobro poslužila radi prakse, 17. Trofeje. Ne znam po kojem je autoru ili po čijoj praksi obradio g. Čeović ovo poglavlje. Lovci, koji budu radili po ovome naputku, pokvariće potpuno svoje trofeje. Tako autor upućuje, da otpiljenu srneću čelenku, sa koje je prethodno skinuta koža, mozak i oči i dobro je izaprana od krvi, kuhamo oko jedan sat, a jelensku znatno dulje. To nikome ne preporučam, jer takova trofeja neće se obkuhati, već će se posve ras- Tek. broj 6. dolazi po dva puta u »Sadržaju«, pa sam tako i ja ostavio. 428 |