DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 6     <-- 6 -->        PDF

uprave Šipada a kasnije i za predsjednika kao i za predsjednika Fabrike
Celuloze u Drvaru, s kojim se je ustanovama raskrstio, čim su gospoda
u Ministarstvu počela mimo njega i bez njegova sudjelovanja izdavati
odredbe, s kojima on nije bio sporazuman.


Kosovićev rad kretao se ponajviše na praktičnoj, pravnoj ili pravno-
historijskoj podlozi. Već kao vježbenik uočio je, da činovnici dnevice
dovlače bezbroj tzv. Amtsschimmcla iz registrature i prema njima rješavaju
spise. On je te Amtsschimmele povadio il složio u jednu bilježnicu,
koja je kasnije činovnicima šum. odsjeka postala dragocjenim pomagalom.
U Gospiću je osnovao lijepo, tri jutra veliko šumsko razsadište i
dao ga prozvati po prijatelju ličkih šuma »Kasumovićevim biljev
i š t e m«.* Ondje je iz tzv. indikacionih skica kr. financijalnog ravnateljstva
sastavio pregledni nacrt svih šuma i pašnjaka za ličku vrištinu,
pržinu il bujična područja te sastavio generalnu gojidbenu osnovu, na
temelju koje se je u kratko vrijeme zazelenilo na vrištim! oko 35 borovih
plantaža. 0 svima gojidbenim radnjama vođena je valjana evidencija i
statistika i time je dobivena podloga za sastav godišnjih gojidbenih
predloga.


Kosović je pronašao i pravno dokazao, da si je država neispravno
prisvojila oko 25.000 jutara pašnjaka z. z. Lukovo-Šugarje, Cesarica i Sv.
Juraj i tražio je, da se ta zemljišta vrate pravim vlasnicima, koji su nota
bene od vajkada plaćali za ta zemljišta porez i ine daće. On je pronašao
i pravno dokazao, da je općini Gospić protuzakonito propisano, da za
zaštitni okoliš svoga vodovoda plaća državi godišnju odštetu i tražio je,
da se to podavanje obustavi a uplaćene svote povrate. Sa pravnog i
historijskog gledišta je dokazao, da je skroz protuzakonito dnevno podavanje
patrolaca državnom lugarskom osoblju, odnosno odkupljivanje te
rabote, pa je ona bila ukinuta. Državno šumarsko osoblje je stajalo na
stanovištu, da je za državu određeni dio još nerazdiljeljenih državnih šuma
njezino neograničeno vlasništvo, pa je Ličane radi kvara u tom dijelu
tužilvalo radi krađe. Kosović je dokazao, da se takove šumske štete mogu
po zakonu kvalificirati samo kao prekršaji i kao takovi da se ne mogu
presuđivati! po sudovima kao krađe, već samo po političkim oblastima
kao prekršaji, što je po nadležnim vlastima bilo kao ispravno i usvojeno.


Za kraško senjsko nadzorništvo dokazao je Kosović, da bi ono sa
pravnog gledišta imalo podpadati pod hrvatskog bana a ne pod madžarsko
ministarstvo a isto tako, da bi se enclave u Lici, za koje su Ličani
prevarnim načinom namamljeni, da za njih eraru plaćaju zakupninu, da
bi im se na temelju odkaza zakupnog ugovora mogle oduzeti, morale dati
natrag bivšim posjednicima. Za buduću Ličku imovnu općinu dokazao
je Kosović, da bi ona prema carskim obećanjima i ispravnom diobnom
ključu imala dobiti skoro sve ličke šume osim možda nekog neznatnog
dijela. Na temelju te konstatacije izišao je pokojni ubijeni narodni poslanik
Brkljačić pred diobno povjerenstvo sa parolom: Mi bi se dijelili, aii1
nemamo što da dijelimo i prema tome nemožemo primiti za naše potrebe
nedovoljnu količinu šuma!


* Kasuimovićev grob je drugi dan poslije njegova pokopa, jer je zatro u Lici
koze, osvanuo okićen kozjim rogovima, a narod mu je još za života pjevao: Da zna*
majko, kako sudi Marko, osam dana za naramak grana.
380