DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 6 <-- 6 --> PDF |
uprave Šipada a kasnije i za predsjednika kao i za predsjednika Fabrike Celuloze u Drvaru, s kojim se je ustanovama raskrstio, čim su gospoda u Ministarstvu počela mimo njega i bez njegova sudjelovanja izdavati odredbe, s kojima on nije bio sporazuman. Kosovićev rad kretao se ponajviše na praktičnoj, pravnoj ili pravno- historijskoj podlozi. Već kao vježbenik uočio je, da činovnici dnevice dovlače bezbroj tzv. Amtsschimmcla iz registrature i prema njima rješavaju spise. On je te Amtsschimmele povadio il složio u jednu bilježnicu, koja je kasnije činovnicima šum. odsjeka postala dragocjenim pomagalom. U Gospiću je osnovao lijepo, tri jutra veliko šumsko razsadište i dao ga prozvati po prijatelju ličkih šuma »Kasumovićevim biljev i š t e m«.* Ondje je iz tzv. indikacionih skica kr. financijalnog ravnateljstva sastavio pregledni nacrt svih šuma i pašnjaka za ličku vrištinu, pržinu il bujična područja te sastavio generalnu gojidbenu osnovu, na temelju koje se je u kratko vrijeme zazelenilo na vrištim! oko 35 borovih plantaža. 0 svima gojidbenim radnjama vođena je valjana evidencija i statistika i time je dobivena podloga za sastav godišnjih gojidbenih predloga. Kosović je pronašao i pravno dokazao, da si je država neispravno prisvojila oko 25.000 jutara pašnjaka z. z. Lukovo-Šugarje, Cesarica i Sv. Juraj i tražio je, da se ta zemljišta vrate pravim vlasnicima, koji su nota bene od vajkada plaćali za ta zemljišta porez i ine daće. On je pronašao i pravno dokazao, da je općini Gospić protuzakonito propisano, da za zaštitni okoliš svoga vodovoda plaća državi godišnju odštetu i tražio je, da se to podavanje obustavi a uplaćene svote povrate. Sa pravnog i historijskog gledišta je dokazao, da je skroz protuzakonito dnevno podavanje patrolaca državnom lugarskom osoblju, odnosno odkupljivanje te rabote, pa je ona bila ukinuta. Državno šumarsko osoblje je stajalo na stanovištu, da je za državu određeni dio još nerazdiljeljenih državnih šuma njezino neograničeno vlasništvo, pa je Ličane radi kvara u tom dijelu tužilvalo radi krađe. Kosović je dokazao, da se takove šumske štete mogu po zakonu kvalificirati samo kao prekršaji i kao takovi da se ne mogu presuđivati! po sudovima kao krađe, već samo po političkim oblastima kao prekršaji, što je po nadležnim vlastima bilo kao ispravno i usvojeno. Za kraško senjsko nadzorništvo dokazao je Kosović, da bi ono sa pravnog gledišta imalo podpadati pod hrvatskog bana a ne pod madžarsko ministarstvo a isto tako, da bi se enclave u Lici, za koje su Ličani prevarnim načinom namamljeni, da za njih eraru plaćaju zakupninu, da bi im se na temelju odkaza zakupnog ugovora mogle oduzeti, morale dati natrag bivšim posjednicima. Za buduću Ličku imovnu općinu dokazao je Kosović, da bi ona prema carskim obećanjima i ispravnom diobnom ključu imala dobiti skoro sve ličke šume osim možda nekog neznatnog dijela. Na temelju te konstatacije izišao je pokojni ubijeni narodni poslanik Brkljačić pred diobno povjerenstvo sa parolom: Mi bi se dijelili, aii1 nemamo što da dijelimo i prema tome nemožemo primiti za naše potrebe nedovoljnu količinu šuma! * Kasuimovićev grob je drugi dan poslije njegova pokopa, jer je zatro u Lici koze, osvanuo okićen kozjim rogovima, a narod mu je još za života pjevao: Da zna* majko, kako sudi Marko, osam dana za naramak grana. 380 |