DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 8     <-- 8 -->        PDF

ratnom arhivu u Beču. U Šum. Listu je objelodanjena i njegova rasprava


o kršu i o pošumljavanju
krša.
Kosović je bio od g. 1912. do g. 1916. i urednikom Šum. Lista, te je
u njem objelodanio njemačke izraze, za koje bi trebali gg. šumari da
nadu čisto hrvatske nazive. Na žalost u tome poslu nije našao među drugovima
odziva, i sada se pod stare dane još uvijek bavi marljivo sa
sastavljanjem hrvatske šumarske terminologije.
On je prekopao sav armV bivše krajiške General-Comande u Zagrebu
i Investitionalne zaklade, izregi´strirao iz njih dragocjene podatke
za historiju šumarstva počam od g. 1700. ovamo i brine se, kome da taj
posao predade, da ga nastavi i dovrši. Nakon svršetka svjetskog rata
pobrinuo se je Kosović, da se arhiv Generalcomande iz Zagreba i onaj
na Slavoniju odpadajući dio iz Temišvara preda u sadanji drž. arhiv u
Zagrebu. Tamo on i sada u njemu pretražuje spise o segregaciji šuma
između države i imovnih općina i dr. samo žali, da za ovako lijep i zanimiv
posao neima pomagača. Koliko bi moglo biti veselje za kojeg mlađeg
nadobudnog šumara, kad bi mogao proučavati sve zakone i naredbe
bivše Krajine i Primorskih hrvatskih gradova, što ih je marna ruka toga
našeg valjda najstarijeg radnika na šumarskom polju skupila. Mnogi bi
naši šumari i pravnici! trebali da znadu, kako je nastala Investicionalna
zaklada, koja je dala bivšoj Krajini tolike kulturne ustanove, a koja bi
ih bila dala još jedamput toliko, kad bii u nju bili uvršteni još mnogi zakonom
propisani prihodi, koji u nju nisu bili uvršteni.
Kosović je bio prvii od hrvatskih šumara, koji je na temelju vlastitog
opažanja i prema prastaroj knjizi otca šumarstva Hansa Carla v. Carlowitza
iz g. 1712. utvrdio, da uzrok sušenju naših hrastika nije sama medljika,
nego da su tome krive i gusjenice.
Svoje živuće mlađe drugove zadužio je g. B. K. time, što je kao
pomoćnik ministra poticajem mladog a na žalost sad već pokojnog druga
Borošića priveo u život ideju načelnika u min. šuma g. V. Čmelika, te je
dao prema nacrtu prof. ing. Schöna u Zagrebu sagraditi! veliku stanbenu
zgradu za šumare.
Kosović je po svojoj naravi bio uvijek opozicionalac. Već smo spomenuli,
da je u Varaždinu kod gradskih izbora glasovao za opozicionalnu
listinu Dra. Pere Magdića i bio radi toga brzojavno na samu Novu godinu
premješten. U Gospiću je na županijskoj skupštini glasovao za predlog
Marka Došena, da se Madžarima otkaže nagodba. Mislilo se, da će radi
toga nastradati! ali je inače kao madžaron razvikani a u istinu pošteni!
Hrvatina podžupan I. pl. Vučetić tu aferu zataškao. Za tzv. zajednički
državni! proračun tražio je, da se iz hrvatskog doprinosa briše doprinos
za beriva svih državnih šumara tuđinaca, jer je svaka zemlja po principima
ispravne politike dužna sama svoje sinove hraniti.
U vrijeme, kad je počeo lom između madžarona i Madžara i kad su
jedni drugima počeli dokazivati nepravilnosti u političkom postupku,
izradio je Kosović na poziv podbana Chavraka opširan memorandum, u
kom je istakao mnogobrojne nepravilnosti u šumarskim odnosima između
Hrvatske i Madžarske.
Za jur spomenuto priopćenje kr. sudbenom stolu u Zagrebu, da
Stjepan Radić političar nije šurovao sa talijanskim oficirima već švercer
Stevo Radić, dobio je Kosović priznanje na taj način, što mu je Dr. Per


382