DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 14     <-- 14 -->        PDF

se postiže ovako: kada se pomoću pare odvojii ulje, prelije se ostatak
zdrobljenih bobica vrućom vodom; tako dobivena žitka kaša zagreva se
zatim i mesa sve dotle, dok vruća voda ne izvuče iz smrvljenih bobica
sve ono, što se dade u vodi rastvoriti pa se onda procedi; i taj se rastvor
ponovno kuva dok ne dobije konsistenciju ekstrakta. Nemačka farmakopeja
zahteva takvo spravljanje »su ecu s a«, da u njemu ostane bar
neznatni deo eterskog ulja. Smrekov sok ponekad sadrži veliku količinu
šećera i onda se sgusne pri! rashlađivanju u prilično tvrdu masu.


Preradom smrekovih bobica najviše se bave u Madžarskoj i Italiji.


L. Štreker navodi, da je pre rata godišnja produkcija smrekovog ulja iz
bobica iznosila u Madžarskoj oko 30.000 kg, ali po mišljenju Hildemajstera
i Hofmana ova je cifra preterana. Italija je pre rata izvozila godišnje
1000—3000 tona smrekovih bobica no pošto je za vreme svetskog
rata eksport postao nemoguć, pristupilo se preradi bobica u samoj Italiji,
pri čemu se povećao i kapacitet prerade do nekoliko hiljada centi
ulja. Preostali se je šećerasti sok upotrebljavao za proizvodnju alkohola.
Italijansko ulje je bolje od Madžarskog, čiji je kvalitet dosta slab.
Količina ulja u smrekovim bobicama nije uvek i svugde jednaka.
Jedne godine bobice imaju više ulja, druge pako manje. Procenat ulja varira
i po zemljama; tako napr., talijanske bobice daju prosečno 1—1,5%;
francuske i bosansk e 2%; madžarske 0.8 do 1%; poljske, pruske,
tirinške i dr. 0.6 do 1%; švedske samo 0.2 do 0.5%, a ruske još manje.


Specifičha težina ovoga ulja je 0.867—0.882; polarizacioni ugao gotovo
uvek levi il to a\ do —13°; rastvara se u 5 do 10 puta većoj količini
90% alkohola prilično teško. Na vazduhu se i svetlosti brzo pokvari zbog
oksidacije, te ga zato treba čuvati u tamnim, dobro zatvorenim sudovima.
Ulje je bezbojno ili slabo zelene boje; ima veoma jak i trajan miris.
Hemijski je sastav ovoga ulja a-pinen, kamfen, izoborneol, terpineol,
kadinen i dr. Upotrebljava je najviše kod spravljanja raznih rakija i likera,
a nešto i u medicinske svrhe, naročito u veterinarskoj praksi.


c) Ulje od smrekove drvnine (Juniperus c o m m u n i s, L.) ima
u glavnom iste osobine kao i ulje od bobica. Upotrebljava se u veterini,
zatim kao domaće sredstvo za spoljnu upotrebu.


d) Ulje od smrekove kore (Juniperus communis, L.). Kora
daje 0.25—0.50%; specifična težina oko 0.910; aD oko + 2" 05´.


Ulje od sm´rijeka (smrike) — (J u n i p e r u s oxicedra, L).


Ulje od bobica ove vrste ima slab smrekov miris i više potseća na
terpentinsko ulje. Bobice daju 1,3—1,5% ulja; specifična težina 0.839
do 0.854; aD —4" 40´ do —8" 30´; veoma se teško rastvara čak i u mnogo
većoj količini 95% alkohola.


Cetine i grane smrijeka daju sasvim neznatnu količinu ulja, naime
0.01% (po jednom ogledu); pri destilaciji s vodom dobija se više, oko
0.3%. Tako isto mnogo više ulja dobija se i iz drvnine, ako se vrši destilacija
s vodom t. j . 2,5—3%, a pri destilaciji samo s parom: 1,8%; pri
tome se uzimaju vrhovi grana bez kore, ali sa likom i drvnina se dobro
isitni.


H u e r r ovako tumači razliku u količini ulja dobivenog putem
destilacije s vodom i parom i samom parom: para odnosi samo ono ulje,
koje se ispari iz drvnine, međutim, ako isto drvo ostane nekoliko dana


444