DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Bez obzira na to, kako će se slabe biljke razvijati u daljnjim godinama njihova života, već nam ovaj prikaz skreće pažnju na činjenicu, da slabe biljke ne upotrebljavamo u svrhu pošumljivanja. Nikako ih ne smijemo upotrebiti za pošumljenje površina, gdje nam je stalo, da se — radi zaštite tla — sadnice što prije sklope, kao što su to površine krša, pjeskulja i! si. ZUSAMMENFASSUNG. In diesem Artikel wird das weitere Wachstum und die Entwicklung der sortierten (sehr gut, gut und schwach entwickelten) und übersetzten 5-jährigen Fichtenpflanzen besprochen und dargestellt. Ing. AL. POSTNIKOV (Kladanj): ETERIČNA ULJA ČETINARA (HUILES ETHERIQUES DES CONIFERES) Izdvajanje otseka za iskorišćavanje sporednih šumskih produkata u Ministarstvu šuma i rudnika kao i pokrenuta akcija za osnivanje Instituta za praktična šumarska istraživanja uveliko će doprineti racionalnijem gazdovanju sa šumama. A bilo je već i krajnje vreme. Mi znamo naime, kako sporo raste šuma; kako se mora čekati deceniljama, dok iz semena izraste moćno stablo, pogodno za eksploataciju. Jasno je, prema tome, sa koliko se pažnje i razumevanja moraju voditi eksploatacione radnje, pa da se iz šume izvuče maksimum prihoda, kojii ona može da da. Svako drugo postupanje je nerazumno rasipanje teško stečenog bogatstva, što će se pre ili kasnije bezuslovno ljuto osvetiti. U mnogim zemljama gornje saznanje nateralo je stručnjake, da svim silama rade na što potpunijem korišćenju šumskih blaga, a u glavnom na izvlačenju što večeg postotka korisnog drveta. Poboljšanjem uzgojnih mera, mehaniziranjem šumskih radova, usavršavanjem mašina za preradu drveta i t. d. to se je donekle i postiglo, ali radi potpunijeg i efikasnijeg uspeha gleda se, da se i sve ono, što se je još do juče ubrajalo u otpatke, iskoristi u koje bilo svrhe i da se time poveća rentabilnost šumskog gazdinstva. Zaista, koliko ogromno blago ostaje u šumi potpuno neiskorišćeno! Od 100 m3 dubećeg četinastog drveća, nakon seče, ostanu u šumi kao otpatci u vidu panjeva, granja, kore, terminalnih vrhova i škarta oko 40%, t. j . samo 60 m3 izvuče se iz šume radi dalje prerade. Vele, da se time zemljištu vraća ono, što je stablo iz njega izvuklo tokom života. Međutim, to je i suviše veliki! kamatnjak, koji se može smanjiti bez ikakve štete po zemljište i! po šumu. Kod dalje prerade na strugarama, gubi se još 40—50% u vidu strugotine, iverja, otsečaka, porubaka i t. d. Na taj se način od 100 m3 drva posečenog u šumi samo 30 do 36 m3 unovči, sve ostalo, sa malim izuze 438 |
ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 9 <-- 9 --> PDF |
cima, propada! Velike parne strugare iskorišćuju doduše otpadak za loženje parnih kotlova, za pravljenje briketa od strugotine alil je to još uvek malo prema onome, što bi se moglo i što treba postići. Male strugare pak, a naročito potočare, ni to ne koriste. Može Hi se ovo nazvati: »razumno gazdovanje šumom?« Zar će priroda beskrajno trpeti lakoumno rasipanje ogromnog, ali sporo i teško stečenog blaga, koga je ona spremala decenijama i vekovima? Sigurno, da neće. 0 tome smo se uveriii iz primera drugih zemalja. Eno Amerike, koja je posle rata forsiranom eksploatacijom uništila gotovo 3/o svojih šuma a sada užurbano radi na ponovnom njihovom podizanju i troši grdne svote, da u tome uspe. Eno Italije, koja je za poslednih nekoliko godina pošumila desetine hiljada hektara samo borovinom u cilju paralelnog iskorišćavanja budućih šuma za građu i za dobivanje terpentina i kolofona. Znamo i druge primere. I zato smo i! mi krenuli novim, modernijim putevima u iskorišćavanju šuma. Možda je ovo i prilično sporo, ali prvi koraci su uvek i teški i nesigurni. Pre par godina počelo se i kod nas sa racionalnijim iskorišćavanjem borovih šuma za dobivanje terpentinskog ulja i kolofona. Izišle su uredbe o sakupljanju lekovitog bilja i gljiva. Radi! se i na uređenju planinskih pašnjaka. Sve su to vrlo dobre mere. Na prvi! pogled možda i nisu tako važne, ali pri dubljem posmatranju jasno će se uvideti, od kolike su važnosti te sporedne grane šumarstva. Samo, treba žuriti s time. Treba forsirati rad na moderniziranju same eksploatacije, jer svaka propuštena godina donosi ogromne, nenadoknadive gubitke. Treba savladati neupućenost i ravnodušnost široke javnosti; treba plastično i muški ocrtati pravo stanje stvari, da i laicima bude jasna neophodna potreba što hitnijeg unapređenja šumarstva. Sve to zahteva i troškove, ali bez njih se ništa ne da postići pa, u ostalom, oni će se i vratiti i to mnogostruko. U želji, da i sami! koliko-toliko doprinesemo tom napredku naše struke, mi ćemo ovde opisati još jedan način iskorišćavanja četinastih šuma, koji je kod nas skoro nepoznat. Reč je naime o eterskim uljima četinara. Svesni smo, da taj sporedni prihod od četinastih šuma neće biti velik, ali svaki, pa i najmanji višak u prihodu ipak je pozititan rezultat rada, pa prema tome ne treba da bude zanemaren. U ostalom, ako za sada za proizvodnju eterskih ulja nema interesa, možda će kasnije naši! podaci, istina, veoma skromni korisno poslužiti kao polazna baza. Žalimo ujedno, da nismo mogli izvršiti opite onako, kako bi trebalo, jer nismo raspolagali potrebnim spravama, niti smo imali! dovoljno slobodnog vremena, niti pak odgovarajućih uslova za ispitivanje po zabačenim šumama Bosne. Zbog istih razloga ceo niz četinjastih vrsta ostao je neispitan a i one podatke, koje ćemo niže navesti, treba bezuslovno proveriti, jer su dobiveni kao što smo rekli, pod neregularnim i veoma teškim prilikama i pomoću sasvim primitivnih sprava. U četinama i nekim drugim delovima četinara kao i kod mnogih drugih biljaka nalazi se jedna materija, koja daje određeni, karakteristični miris svojstven toj vrsti. Ona je tečna, masna, mirišljiva, lako isparljiva i lakša je od vode. U vezi s tim njenim osobinama ona je dobila ime: »Etersko ulje«. Taj naziv nije doduše tačan, ali pošto je u stručnoj literaturi gotovo svih velikih naroda primljeno to ime, i mi ćemo ga zadržati. 439 |
ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Pod istil pojam podpada i! svima poznato terpentinsko ulje, samo što ono kvalitativno mnogo zaostaje iza ulja, dobivenog iz zelenih delova četinara (Dr. G. D il p o n). Kakva je uloga eterskog ulja kod biljaka uopšte a napose kod četinara, za sada nije još utvrđeno. Po mišljenju jednih naučnika etersko ulje služi kao odbranbena materija protiv insekata i drugih povreda; po mišljenju drugih ono štiti biljke, odnosno izvesne delove njihove od naglog smrzavanja za vreme jakih mrazova. Ni jedno od ovih tumačenja ne izgleda nam ispravno bar u pogledu četinara, jer znamo, da postoje izvesne vrste insekata, koje napadaju kod četinara baš iglice a etersko ulje nije u stanju, da sprečil taj napad. S druge strane količina eterskog ulja kod četinara najmanja je baš za vreme najjačih mrazova a dostiže svoj maksimum usred leta i s proleća, kada su najveće žege i opasnost od mraza uopšte ne preti. Moguće je, da se uloga eterskog ulja kod biljaka sastoji u regulisanju transpiracije, ali i to bi bila samo pretpostavka. Mi ćemo ovde govoriti samo o eterskim uljima četinara i to dobivenim iz zelenih delova i nekih zrelih plodova. Sadržaj eterskog ulja u četinama nije velik. Samo jedna vrsta jele, naime »Abies s i b i r i c a«, ima u svojim četinama oko 2% eterskog ulja od ukupne težine četiha. Po izvesnim podacima´i bosanska smreka (kleka) — »J u n i! p e r u s communis« ima otprilike isto toliko. Ostale vrste imaju ga znatno manje. Zbog velikog procenta ulja a naročito zbog velike sadržine t. zv. bornil-acetata u njemu (do 40%) etersko ulje sibirske jele ima vrlo važan industrijski značaj, jer se primenjuje za spravljanje veštačkog, sintetičkog kamfora, jednog od glavnih sastavnih delova celuloida. Sintetički se kamfor upotrebljava i u ratnoj industriji kao stabilizator bezdimnog baruta; donekle u medicini, ali je za taj cilj bolji prirodni kamfor, jer je veštački malo aktivan ili pak nije nikako. Na žalost evropska jela (Abies pectin ata DC.) ni iz daleka nema toliko ulja kao sibirska, te kod spravljanja kamfora ne dolazi u obzir. Međutim je primena eterskog ulja evropske jele kao i drugih četinara ipak dosta velika. U tom pogledu industrija sapuna zauzima prvo mesto. Prednost eterskih ulja četinara za tu industriju sastoji se u tome, što je njihov miris vrlo postojan te se pod uticajem alkalija ne menja i zadržava svoj ugodni miris. Od eterskih ulja četinara spravljaju se bolje vrste lakova, te razni preparati za kupke, koji imaju pored prijatnog mirisa i lekovito dejstvo. Eterska ulja se upotrebljavaju u parfimeriji i u fabrikama bonbona; ona se troše za spravljanje raznih medicinskih preparata a naročito za inhalaciju kod obolenja grla i pluća i vrlo su dobri za osvežavanje i dezinfekciju zagušljivih prostorija. Ne može se reći, da je njihova primena naročito velika ali je ipak dovoljna, da njihova proizvodnja zasluži izvesnu pažnju. Pre kratkog je vremena u jednom sarajevskom listu izašla notica o t. zv. »šumskoj vuni«, koja se u poslednje vreme izrađuje u Nemačkoj a upotrebljava se naročito u tapetarskom zanatu mesto prave vune, koju je odlično zamenila. Ta se vuna pravi od borovih Cetina. U Sjedinjenim Američkim državama pravi se slična vuna, od koje se pletu naročite košulje za grudobolne, a upotrebljava se i u tapetarstvu. Prednost je ove vune u tome, što je ne napada moljac, kao pravu vunu. Naravno, iz 440 |
ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Cetina se prethodno izvuče etersko ulje pa se već jednom iskorišćena četina upotrebi za dalju preradu. Najnovijim ispitivanjima ustanovilo se je, da za dobivanje eterskog ulja iskorišćene Cetine svih vrsta četinara mogu biti s uspehom upotrebljene za izradu grubog papira za pakovanje, valjanu vunu za izoliranje i materijal za pletenje užeta; razume se posle odgovarajuće obrade. Ista ispitivanja pokazala su, da i drugi otpadak, koji ostaje nakon izvlačenja ulja t. zv. »ekstrakt« također nalazi primenu; on sadrži materije potrebne za štavljenje koža osim toga iz njega se mogu izvući i! druge materije, potrebne za industriju boja. No sve se to nalazi još u stadijumu proučavanja a glavno i skoro jedino pitanje, koje treba resiti, jeste rentabilnost prikupljanja manjih partija iskorišćenih četina i ekstrakta na jednom mestu, gde bi se isti prerađivali. Ali uskoro će se i to svakako resiti. U svakom slučaju fakat, da se eterska ulja četinara dobijaju gotovo u svim šumovitim zemljama a i kod nas (o tome ćemo dalje govoriti detaljnije), ide njima u prilog. O sastavu il prirodi eterskih ulja četinara prikupili; smo podatke kod raznih autora, a naročito u knjizi B. Hildemajstera i F. H o f mana — „....... ..... ......." (ruski prevod). Navešćemo ovde podatke u pogledu vrsta eterskih ulja, njihovih fizičkih i hemijskih osobina, procentualnog sadržaja kao i primene pojedinih vrsta. Ulje od jelovih četina. Ovo se ulje dobija iz četina i tankih grančica evropske jele (Abies pectinat a — DC.) najviše u Švajcarskoj, Tirolu i bivšoj Donjoj Austriji. Kod nas u Sloveniji postoji filijala jedne firme iz Tirola a i u mnogim drugim zemljama. To je bezbojna tečnost ugodnog mirisa, lako isparljiva, masna. Ako se kane na čist papir, ostavi masnu mrlju ali se dosta brzo ispari i na papiru ne ostavi! nikakav trag. U tome je jedna od glavnih razlika ovih »ulja« od običnih biljnih, koja se teško ili nikako ne isparavaju. Zato su ona prva I dobila naziv »eterska ulja«. Specifična je težina jelovog ulja 0.867 — 0.875, međutim je ona u bivšoj Donjoj i Gornjoj Austriji veća, čak do 0.886. Sadržaj je bornilacetata (jedinjenje borneola i sirćetne kiseline) 4,5—11%. Ugao skretanja polarizacione ravni —34 do —60°. U vodi se ne rastvara, niti se mesa sa njom, ali se rastvara u 4—7 puta većoj količini 90% alkohola. Hemiijski je sastav (po Bertramu i Valdbaumu) 1-c-pinen, 1-limonen, 1-bornil-acetat il još nedovoljno proučeni seskviterpen. Male količine laurin-aldehida uslovljuju miris ulja i zato je njegovo prisustvo u manjoj ili većoj količini veoma važno. Specifična težina određuje donekle sadržaj bornill-acetata. Pri specifičnoj težini 0.905 sadržaj njegov iznosi 35% a pri 0.888 — samo 14%. Uopšte, u koliko je specifična težina veća, u toliko je veći sadržaj bornil-acetata. Neke firme koriste tu činjenicu i falsificiraju ulje raznim surogatima, da povećaju specifičnu težinu. Jelovo se ulje upotrebljava pored gore navedenog još i za izradu krema za obuću, laka za nameštaj i masti za podmazivanje točkova. Ulje od jelovih šišaraka. »Templin oil« Dobiva se u Švajcarskoj, u Oberlandu i Ementalu (kanton Bern) zatim u Švarcvaldu i Tiringškoj šumi Za dobivanje ulja uzimaju se mlade zelene šišarike u avgustu i septembru, jer onda sadrže najviše ulja. U Švajcarskoj se od 60 kg šišaraka dobiva oko 400 gr. ulja. Međutim se 441 |
ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 12 <-- 12 --> PDF |
količina ulja menja prema reonu i vremenu. Ulje je bezbojno, prijatnog i vrlo nežnog mirisa, koji; donekle potseća na miris limuna. Specifična težina je 0.851—0.870; «D = —60 do —84". Rastvara se u 5—8 puta većoj količini 90%´ alkohola. Sadrži, po Valahu , naročito veliki procenat 1-limonena, zatim pinen i bornil-acetat (do 6%). Velika količina limonena stavlja ovo ulje u prvi! red radi dobijanja toga ugljovodonika. Veći deo ulja nalazi se u semenju i zato treba šišarke prethodno zdrobiti drvenini maljem ali tako, da se i semenke zdrobe. Kad bi se ulje dobivalo iz samog semenja, onda bi se iz celih semenki moglo izvući tek 7« ulja ili 2,3(/c po težini a iz dobro zdrobljenih 12—13%. Ovo je ulje jedno od najskupljih, a upotrebljava se naročito za tečenje reume. Ulje od smrčevih četina. Dobija se ilz četina i! tankih grančica smrče (Pice a excel s a, Lk.) u Tiringiji, Tirolu, Švarcvaldu; Cetine daju oko 0.15—0.25%´ ulja. Ono je bezbojno, vrlo prijatnog i dosta jakog mirisa. Specifična težina mu je 0.874—0.888; «D = —20" 36´ do 40°. Sadržaj bornil-acetata 6—12%; rastvara se u 3—6 puta većoj količini 90% alkohola. Pored borniil-acetata sadrži 1-a-plnen, kadinen, felandren i dr. Ulje se od smrčevih četina prilično malo proizvodi radi malog procenta, a upotrebljava se najviše u parfimeriji baš zbog dosta jakog i! vrlo prijatnog mirisa a u Nemačkoj i pri spravijanju masti za obuću; osim toga, kao i jelovo ulje, za spravljanje toaletnog sapuna, soli za kupke, masti za podmazivanje točkova i laka za nameštaj. Smrčeve šišarike takođe imaju izvesnu količinu ulja, ali ono ima zelenkasto-žutu boju i dosta težak, neprijatan miris. Obe vrste ulja — jelovo i smrčevo — jeftinije su od borovog. Borovo etersko ulje. Dobija se iz četina raznih vrsta bora. Beli bor (P i n u s s i 1 v c s t r i s, L.) ne daje svugde isto ulje. Njegova svojstva zavise u prvom redu od geografskog položaja a osim toga i od godišnjeg doba, starosti i t. d. Varira procenat prinosa, specifična težina, sadržaj bornih-acetata, a naročito polarizacioni ugao. Sve te pojave, možda samo u manjoj meri, vidimo i kod drugih vrsta ulja. Sastav belo-borovog ulja, bar engleskog, nemačkog i švedskog gotovo je isti. Ono sadrži osim bornil-acetata, još i d ili 1-a-pinen, ....., Unionen, nešto kadinena i t. d. Nemačko ulje nema tako postojanog mirisa kao švedsko, zato je njegova primena u parfimeriji dosta ograničena. Inače se ovo ulje upotrebljava za tečenje reume, dodaje se u lekovite kupke, primenjuje se u raznim lekovitim mastima, uzima se za osvežavanje i dezinfekciju prostorija sa bolesnicima i to pulverizacijom. Pored toga upotrebljava se za inhalaciju pri kataru grla i za lečenje bronhitisa. Nova se medicina više služi inekcijama raznih novih preparata. Crni bor (P i n u s 1 a r i c i o, Poir.) Dobija se ulje prijatnog balzamičkog mirisa. Specifična težina 0.864—0.870; aB oko 3° 29´ do 8" 17´ i sadržaj bornil-acetata 1—3,4%. 442 |
ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Patuljasti, brdski bor, krivuljar (P ii n u s montana, Mill., P. p u milio , H a e n k e). Ulje se dobija iz Cetina i grančica krivuljara u glavnom u bivšim austrijskim alpama naročito u Tirolu, a i na drugim mesti´ma. Dobija se oko 0.4, 0.45 pa i do 0.6% ulja od ukupne težine Cetina; manji procenat (oko 0.27% sadrže i mlade grane. Ulje je bezbojno, vrlo prijatnog i veoma trajnog mirisa; specifična težina 0.860—0.875; često je specifična težina veća od 0.871; dolazi usled oksidacije ulja, te ga treba ispitati s obzirom na kiselost. Sadržaj borml-acetata 3—8%. Rastvara se u 4,5 do 8 puta većoj količini 90% alkohola. Polarizacioni ugao —4 do —9. Pored bornil-acetata sadrži ulje 1-a-pinen, 1-felandren, kadinen, karen i dr.; primenjuje se za lečenje reume, kao sredstvo za omekšavanje (hloroformni rastvor), zatim za inhalaciju pri kataru grla, larinhitisu i bronhitisu; kao sredstvo za dezinfekciju a osim toga u parfumeriji, industriji sapuna, fabrikaciji bonbona i t. d. Po Grotlišu ovo ulje ima najveći! značaj sa komercijalnog gledišta (naravno, osim ulja sibirske jele). Nemačko mu je ime: Latschenkiefern öl, Krummholzöl. Primorski bor (P i n u s m a r i t i m a, P o i r.; P. p i n a s t e r, Sol.); četine daju oko 0.5—0.6% ulja. Specifična težina 0.881—0.896 pri 15" C; rastvara se u 10 puta većoj količini 90%i alkohola. Ulje je otvoreno zelene boje i ima karakterističan borov miris. Ulje od ariševih Cetina. Dobija se iz Cetina i tankih grančica evropskog ariša (L a r i . e u r o p e a, DC.) i to oko 0.22%; specifična težina 0.878; aD + 0°22´; rastvara se u 5 puta većoj količini 90% alkohola. Za naše prilike nema praktičnog interesa, već samo teorijski. Ulje od raznih vrsta Juniperus´a. Dobija se iz četina, bobica, drvnine i kore raznih vrsta Junipe rus´ a (smreke, kleke, borovice, smrijeka, somine il dr.) a) Ulje od četina i tankih grančica smreke (Juniperus communis , L.). Dobija se 0.15—ü.18%1 ulja otvoreno žute boje, karakterističnog smrekovog mirisa; specifična težina pri 20" C. 0.853 — do 0.925. Kvalitet ovoga ulja mnogo je slabiji od ulja iz smrekovih bobica i zato se ne preporučuje destilacija četina i bobica zajedno. Hemijski sastav ulja od četina je pinen, kamfen, terpineol i kadinen. U brdskim predelima Norveške seljaci već dccenijama dobijaju ovo ulje i to na veoma primitivan način; to im je sporedno zanimanje, od koga oni ipak imaju dosta korilsti. b) Ulje od bobica (Oleum Juniperi — Essence de G e nievre — Wacholderöl — Oil of Juniper). Dobija se iz dvogodišnjih zrelih, ali ne i prezrelih, ni zelenih smrekovih bobica (Juniperus communis, L.). Mi ćemo malo opširnije opisati ovo ulje, koristeći u glavnom podatke Hildemajstera i Hofmana. Za destilaciju spremljene bobice moraju biti sočne, jedre, plavkaste. Da se dobije više ulja i da se proces destilacije skrati, neophodno je potrebno bobice zdrobiti. Uporedo sa dobijanjem ulja dobüva se obično i smrekov ekstrakt, tako zvani »S u c c u s« ili »R o o b. Juniper i«. To 443 |
ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 14 <-- 14 --> PDF |
se postiže ovako: kada se pomoću pare odvojii ulje, prelije se ostatak zdrobljenih bobica vrućom vodom; tako dobivena žitka kaša zagreva se zatim i mesa sve dotle, dok vruća voda ne izvuče iz smrvljenih bobica sve ono, što se dade u vodi rastvoriti pa se onda procedi; i taj se rastvor ponovno kuva dok ne dobije konsistenciju ekstrakta. Nemačka farmakopeja zahteva takvo spravljanje »su ecu s a«, da u njemu ostane bar neznatni deo eterskog ulja. Smrekov sok ponekad sadrži veliku količinu šećera i onda se sgusne pri! rashlađivanju u prilično tvrdu masu. Preradom smrekovih bobica najviše se bave u Madžarskoj i Italiji. L. Štreker navodi, da je pre rata godišnja produkcija smrekovog ulja iz bobica iznosila u Madžarskoj oko 30.000 kg, ali po mišljenju Hildemajstera i Hofmana ova je cifra preterana. Italija je pre rata izvozila godišnje 1000—3000 tona smrekovih bobica no pošto je za vreme svetskog rata eksport postao nemoguć, pristupilo se preradi bobica u samoj Italiji, pri čemu se povećao i kapacitet prerade do nekoliko hiljada centi ulja. Preostali se je šećerasti sok upotrebljavao za proizvodnju alkohola. Italijansko ulje je bolje od Madžarskog, čiji je kvalitet dosta slab. Količina ulja u smrekovim bobicama nije uvek i svugde jednaka. Jedne godine bobice imaju više ulja, druge pako manje. Procenat ulja varira i po zemljama; tako napr., talijanske bobice daju prosečno 1—1,5%; francuske i bosansk e 2%; madžarske 0.8 do 1%; poljske, pruske, tirinške i dr. 0.6 do 1%; švedske samo 0.2 do 0.5%, a ruske još manje. Specifičha težina ovoga ulja je 0.867—0.882; polarizacioni ugao gotovo uvek levi il to a\ do —13°; rastvara se u 5 do 10 puta većoj količini 90% alkohola prilično teško. Na vazduhu se i svetlosti brzo pokvari zbog oksidacije, te ga zato treba čuvati u tamnim, dobro zatvorenim sudovima. Ulje je bezbojno ili slabo zelene boje; ima veoma jak i trajan miris. Hemijski je sastav ovoga ulja a-pinen, kamfen, izoborneol, terpineol, kadinen i dr. Upotrebljava je najviše kod spravljanja raznih rakija i likera, a nešto i u medicinske svrhe, naročito u veterinarskoj praksi. c) Ulje od smrekove drvnine (Juniperus c o m m u n i s, L.) ima u glavnom iste osobine kao i ulje od bobica. Upotrebljava se u veterini, zatim kao domaće sredstvo za spoljnu upotrebu. d) Ulje od smrekove kore (Juniperus communis, L.). Kora daje 0.25—0.50%; specifična težina oko 0.910; aD oko + 2" 05´. Ulje od sm´rijeka (smrike) — (J u n i p e r u s oxicedra, L). Ulje od bobica ove vrste ima slab smrekov miris i više potseća na terpentinsko ulje. Bobice daju 1,3—1,5% ulja; specifična težina 0.839 do 0.854; aD —4" 40´ do —8" 30´; veoma se teško rastvara čak i u mnogo većoj količini 95% alkohola. Cetine i grane smrijeka daju sasvim neznatnu količinu ulja, naime 0.01% (po jednom ogledu); pri destilaciji s vodom dobija se više, oko 0.3%. Tako isto mnogo više ulja dobija se i iz drvnine, ako se vrši destilacija s vodom t. j . 2,5—3%, a pri destilaciji samo s parom: 1,8%; pri tome se uzimaju vrhovi grana bez kore, ali sa likom i drvnina se dobro isitni. H u e r r ovako tumači razliku u količini ulja dobivenog putem destilacije s vodom i parom i samom parom: para odnosi samo ono ulje, koje se ispari iz drvnine, međutim, ako isto drvo ostane nekoliko dana 444 |
ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 15 <-- 15 --> PDF |
u vodi, onda se putem difuzije oslobađa i ono ulje, koje se nalazi u dublje položenim ćelicama, koje para pri običnom dodiru nije u stanju da odnese. Isti autor je našao u tako dobivenom ulju oko 21 do 30% kadinena. Ulje od četina somine (Juniperus sabina, L.). Iz četina i grančica dobija se 3 do 5% ulja (u Tirolu; po Hildemajsteru i Hofmanu). Ono ima neprijatan, narkotički miris. Specifična težina 0.907—0.930; aD + 38" do + 62°. Ovo ulje je otrov, opasan čak i u manjim količinama. Hemijski sastav je metil-alkohol, furfurol, pinen, sabinen i niz drugih materija. Sva nabrojana eterska ulja su veoma lako zapaliva naročito, ako su zagrejana, zato u njihovoj blizini treba vrlo oprezno rukovati! vatrom. Na žalost mi nemamo podataka o nekim drugim četinarima. U svetskoj se literaturi, koliko nam je poznato, ne govori npr. ništa o ulju od četina i šišarima Pančićeve omorike. Ti podaci nebi imali; doduše praktičnog značaja, ali bi specjalno za nas pretstavljali izvestan čisto teorijski interes. Vrlo je interesantno, da li bi ulje od Pančićeve omorike pokazalo više osobine smrčevog ili jelovog ulja ili bi se pak ponašalo sasvim samostalno? Koliki je procentualni sadržaj ulja kod četina i kod šišarika? i t. d. Mi na žalost nismo imali prilike da to ispitamo. Na izvesnim smo mestima nalazili Juniperus nana. Za nju također nismo našli podataka, niti smo mogli to sami ispi tati a čini nam se po izvesnim znacima, da ulje ove vrste treba da ima izvanredno prijatan miris; o tome smo se uverili trljanjem svežih četina između prstiju. Proces destilacije. Dobivanje eterskih ulja počiva na principu destilacije sa vodenom parom. Zagrevanjem četina, bobica, odnosno šišarki u naročitim sudovima i to ne direktno vatrom, već vrućom parom, prouzrokuje se isparavanje eterskog ulja iz četina, smeštenih u pomenute sudove. Tako se izmešaju vodena para i para eterskog ulja pa se u smeši odvedu u kondenzator, gde se mešavina pare ponovo pretvori rashlađivanjem u tečnost. Ta je tečnost voda sa sićušnim kapljicama eterskog ulja koje u njoj lebde. Pošto je ulje lakše od vode, ono ubrzo ispliva na površinu i dade se lako odvojiti u florentinskom sudu. Destilacija počinje pripremanjem materijala (četina, bobica i! t. d.). Kad se vrši! samo opit sa četinama, uzimaju se čiste Cetine t. j . bez gran čica il kore, kidanjem sa otsečenih grana; kod većih bi količina ovaj posao zahtevao i suviše mnogo vremena i truda, što bi uveliko poskupilo samu rozvodnju a osim toga, kad bi se uzele same Cetine u velikoj količini ne bi se tokom procesa tako siegle, da kroz njih ne bi gotovo mogla da rodre para. Zato se obično uzimaju vrhovi grančica sa Cetinom i to tako, da debljina njihova ne prelazi 7—8 mm; deblje grane naročito smrčeve sadrže tanin u kori, koji se pod uticajem vruće pare raspada te tako kvaril kvalitet ulja. Bobice treba najpre dobro probrati, odstraniti suve, smežurane, jer je ulje u njima oksidirano, neupotrebljivo, a i malo ga je; tako isto treba odvojiti il zelene bobice, kod kojih je procenat ulja također suviše malen. Probrane bobice se zatim zdrobe drvenim maljem zajedno sa zrncima. 445 |
ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Šiišarike treba isto tako dobro isitniti, opet pomoću drvenog malja; kod njiih je semenje najbogatije uljem, zato treba naročito paziti, da semenje bude zdrobljeno. Prilikom biranja materijala ne treba gubiti iz vida, da su najpogodnija za dobivanje ulja stabla stara 25—30 godina. U tome se slaže većina autora; A. Ustino v navodi naprotiv sledeće podatke, koje je on prikupio tokom ogleda u laboratoriji: Staros t 40-44 god. 84—85 god. 116 god. prinos ulia o/o po tež. sp. t. % po tež. sp. t. % po tež. j sp. t. Iz sibir. jele (Cetine i grančice) 1.77 — 0.908 — 2.28 — 0 907 — 2.72 0.906 2.51 0.912 2.62 0.910 Od smrče (Cetine i grančice) 0.260 — 0.915 — 0.443 — 0.915 — 0.162 — 0.916 0.451 0.916 0.476 0.916 0.288 Od bora (Cetine i grančice 0.30 0.870 0.35 0.8705 3—5 cm dužine) Na čijoj je strani istina moglo bi se utvrditi tek ogledima. Dalje, treba zapamtiti i to, da mladi izbojcii daju maksimum produkcije. Starija stabla i starije grane sadrže manje ulja (to bi još, kako se vidi, trebalo proveriti). Stabla, koja rastu na višim mestima, daju više ulja. Isto se tako više ulja dobija od stabala, koja rastu na glinastom tlu, nego na peskovitom. U koliko sunce bolje obasjava stablo, u toliko više ulja sadrže ... 1 njegove četine. Najpogodnije doba za dobivanje ulja jeste proljeće i početak leta. Za vreme cvetanja stabla znatno se smanjuje količina ulja u četinama. Voda, koja se upotrebljava za obrazovanje pare, mora biti što čistija; ona nesme sadržavati velike količine rastvorenih mineralnih soli: kalcijuma, magnezijuma i: t. d., nesme imati rastvorenih soli gvozda, jer 446 |
ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 17 <-- 17 --> PDF |
se u tom slučaju ulje bojadiše i mora se kasnije naročito čistiti ili čak i destilirati; nesme imati velike količine organskih jedinjenja, koja se razlazu i! kvare miris ulja. Uopšte, delovanje vode je veoma važno s obzirom na njen sastav. Laboratorijski proces dobivanja eterskog ulja teče ovako: u okrugli sud od hemijskog stakla (A) ili pak u naročiti metalni sud (slika 1) naspe se voda do % zapremine, zatim se sud stavi! na špiritus-lampu. Orlić suda A dobro se začepi zapušačem, kroz koji su provučene dve tanke staklene cevi. Jedna od ovih cevi spušta se skoro do samog dna suda (otprilike do na Ms od dna) a drugi kraj njen viri iz zapušača na 15—20 cm. Ova cev služi kao ventil sigurnosti, pošto za vreme ključanja vode pritisak pare u sudu stalno raste i može lako da izbaci zapušač, ili pak da izazove eksploziju samoga suda. Voda u ovoj cevi, prema pritisku pare, čas se penje čas spušta i tako reguliše jačinu pritiska. U slučaju suviše velikog napona pare, dobro je smanjiti vatru pod sudom. Druga, kraća cev, ulazi kroz zapušač jednim svojim krajem u sud do iznad nivoa vode — kroz tu cev izlazi vruća para, koju sad treba sprovesti u sud (V), u kome se nalazi materijal za destilaciju. Taj sud (V) može da bude također od stakla, a može i od lima, najbolje pak od cinkanog pleha. Pošto on nije velik (kad se radi o laboratorijskom ogledu) vruća para ne mora da bude sprovedena kroz dno suda, kao što se to inače radi, već odozgo kroz poklopac, što je svakako lakše izvesti. U ovom slučaju cev za dovođenje pare treba da se spušta gotovo do samog dna suda (V), kako bi para mogla da zagreje i najniže slojeve četina odnosno bobica ili šišarica. Pored ove cevi prolazi kroz poklopac suda (V) druga kraća cev, koja treba da je iznad samog materijala, dakle da jedva ulazi u sud. Sirovi mterijal nesme ni u kom slučaju da zapuši otvor te cevi, jer kroz nju izlazi vodena para zajedno sa parom eterskog ulja i upućuje se u hladnjak (S), gde se para kondenzuje u tečnost. Spajanje ta tri suda (A, V i S) vrši se staklenim cevima, koje smo gore spomenuli, a koje su savijene pod uglom. Te cevi spajaju se između sebe kratkim gumenim cevima (a i b; c i d). Hladnjaka ima raznih sistema, ali se u glavnom svi svode na isti cilj — da se para hlađenjem kondenzira u tečnost. Laboratorije u tu svrhu upotrebljavaju obično hladnjak, kakav je na slici! prikazan. Pošto se pomešane pare vode i ulja rashlade u kondenzatoru i sgusnu se u tečnost, ova polako ističe, kap po kap, na donjem kraju cevi (d) u podmetnuti sud (D) za hvatanje kondensata. Bolje je, ako je taj sud zatvoren, jer je ulje lako ilsparljivo a osim toga prašina i druga čvrsta tela ne mogu da padnu u sud. U njemu se tečnost vrlo brzo staloži — sićušne kapljice ulja isplivaju na površinu i tako se postepeno u sudu (D) stvore dva sloja: donji je voda, a gornji — ulje. Rastaviti ta dva sloja, odnosno odvojiti ulje od vode, sasvim je lako. Kod proizvodnje većih količina služe za to tako zv. »florentinski sudovi«; za ogled uzima se malo šira cev, još bolje stakleni levak, na čiji se tanki kraj nasadi gumena cev sa štipaljkom. Kad se staloži u levak sručeni kondenzat štipaljka se polako otvori, pa se ispusti sav donji sloj, t. j. voda, a ulje ostane u levku, odakle se preruči u kakvu čistu staklenu bočicu. Bočicu treba hermetički zatvoriti. 447 |
ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Ovo je laboratorijski način dobijanja eterskih ulja. Da bi se opravdale eventualne mane il netačnosti ogleda, kojii smo mi izvodili, prikazaćemo ukratko, kakvim smo se spravama služili u nedostatku potrebnih sudova i najelementarnije komocije, jer smo to vršili za vreme četvoromesečnih terenskih taksacionih radova. Princip destilacije ipak smo sačuvali u celosti a eventualne greške treba pripisati samo nesavršenstvu naših sprava. Jedini sud, koji je odgovarao svojoj nameni1, bio je sud (A) — okrugla boca od hemijskog stakla, u kojoj smo proizvodili1 paru, a koju smo bocu uz velike napore sačuvali! do kraja terenskih radova. Kao sud (B) za smeštaj materijala za destilaciju služila nam je jedna cilindrična limena kutija od bonbona, kroz čiji smo poklopac provukli dve potrebne staklene cevi. Za hladnjak poslužilo nam je metalni omot od starog razbijenog termosa, čiji smo grlić zatvorili! velikim zapušačem, a kroz njega i dno omota provukli smo tanku staklenu cev. Vodu u hladnjaku povremeno smo menjali, u koliko bi! se ona zagrijala, kroz otvor na zapušaču. Mesto dekantatora (D) uzeli smo običnu flašu od zelenog stakla zatvorenu zapušačem, kroz koji smo provukli tanku staklenu cevčicu. Naše staklene cevi nisu bile na žalost savijene, pa smo bili prinuđeni da ih spajamo prilično dugačkim gumenim crevcima, koja su se pod uticajem vruće pare izgleda pomalo rastvarala, te donekle pokvarila prirodan miris ulja. Svaku rupicu i svaki nepotreban otvor na našim spravama zatvarali smo kod prvih pokusa blatom a kasnije testom (što se pokazalo kao bolje), da nam se para i s njom pomešano ulje ne gube u prostor, ali to nije bilo moguće uvek potpuno sprečiti. Kao »florentinski sud« iskoristili smo dugački grlić od razbijene retorte, na čiji smo tanji kraj nasadili parče gumene cevi pa pritiskom između dva prsta regulisali oticanje vode, odnosno donjeg sloja kondenzata. Svakako, da smo na taj način izvestan deo ulja izgubili ili pak sasuli u flašicu zajedno sa uljem i nešto vode. Isti taj grlić od retorte upotrebilii smo i za sprovođenje pare u sud (V). Za to nam je on poslužio upravo vrlo dobro, jer je njegova dužina potpuno odgovarala veličini! kutije odnosno parilnika (V); glavno je, da je njegov prošireni kraj, koji smo stavili gotovo na samo dno kutije, sprečavao, da mu četine zapuše otvor a i para se je kroz taj prošireni deo bolje i ravnomernije raspoređivala po kutiji. Pomoću takve sprave izvršili smo četiri ogleda, koliko su nam slobodno vreme i prilike dozvolili. Rezultate tih ogleda iznosimo niže. 1. Ulje od jelovih šišarika. Uzeli smo 1.5 kg jelovih šišarika (Abies pectinata, DC); šišarice su brane 3 IX u veče u šumi zv. »Ravna gora«, kod Čclebića, sa stabala debelog 50 cm. prs. pr. na gotovo ravnom terenu, čija je ekspozicija nešto malo S.-I.; nadmorska visina 1200 met.; obrast sastojine 0.5; sklop preboran. U sastojim preovladuje jela. Ogled je počeo u 3 sata po podne 4 IX. Nakon jednog sata, pošto se je materijal zagrejao, otpočelo je curenje destilata i! trajalo 2.5 sata, kada u destilatu već nije bilo gotovo ni traga ulju, te je ogled završen. Šišarice su prethodno isitnjene sekiricom, ali je semenje ostalo većinom čitavo. 448 |
ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Čistog je ulja dobijeno 12 do 13 grama; prema tome oko 0.866% od težine šišarica, dakle skoro 1,5 puta više, nego li u Švajcarskoj u Oberlandu, gde se ulje dobija pod mnogo boljim uslovima i sa nesravnjeno savršenijim spravama. Ulje je bezbojno, vrlo bistro i prijatnog mirisa (pomalo se doduše oseća guma). 2. Ulje od smrekovih bobica. Uzeli smo 1,7 kg smrekovih bobica (Juniperus communis, L.); bobice su brane 6 IX po podne sa žbunova na južnoj i; jugozapadnoj padini »Viševine« kraj Čelebića, kod samog podnožja. Nadmorska visina 1090 metara. Tlo je vrlo plitko, siromašno, kamenito, krečnjačko. Vegetacija — sitne trave, bujad (P t e r i d i u m a q u i 1 i n u m) i grupimična smrekova šikara. Destilacija je otpočela istog dana u veče, a trajala 1 sat i 30 min.; dalje izvođenje ogleda prekinuto je zbog nestašice špiritusa; izgleda ipak, da je glavna masa ulja bila već izdvojena; dobiijeno je oko 7 grama čistog ulja t. j . 0.41%. Ovako malen postotak, prema podacima, koje smo naveli po Hildemajsteru i Hofmanu, može se objasniti ovako: 1) bobice nismo sortirali; 2) destilacija je bila pre vremena prekinuta i 3) drobljenje bobica gnečenjem pomoću flaše pokazalo se kao nedovoljno, jer su se zdrobili u glavnom samo neki delovi, dočim su zrnca ostala mahom ćela a u njima je, kao što smo već rekli, veći deo ulja. Daljom destilacijom, mislimo, ipak bi se nešto izvuklo i iz čitavih zrnaca. Dobijeno je ulje izvanredno bistro, nešto malo zlatno-žutkasto, prirodnog smrekovog mirisa i to veoma jakog i vrlo trajnog; u jednoj bočici držali smo dobijeno ulje u toku 24 sata, nakon toga smo ulje pre- ručuli u drugu bočicu; međutim je prva bočica i, posle nekoliko meseci zadržala veoma jak, karakterističan miris smrekovih bobica. Nakon destilacije bile su zdrobljene bobice jako slepljene smolom, koja ne prelazi! u destilat a što pokazuje u isti mah ii prilično velik sadržaj šećera. 3. Ulje od jelovih četina. Ogled je izvođen 25. IX. Uzet je 1 kg jelovih četina (Abie s p e c t i n a t a, DC.) bez grana i kore sa stabla oko 32 cm. prs. na rubu šume kod sela Gaj (Fališi). Ekspozicija istočna, teren blago nagnut, nadmorska visina 1000 met. Cetine, uzete sa stare grane, nisu bile pre upotrebe iseckane. Destilacija je trajala tri puna sata. Dobiveno je nešto više od %> cm3 ulja, t. j . otprilike 0.05%. Po Hildemajsteru i Hofmanu Abiies pectinata daje oko 0.2% ali s obzirom na doba, kad je ogled vršen, prilično veliku nadmorsku visinu a nešto i usled niske temperature (oko + 5° C), koja je tih dana vladala, količina je dobivenog ulja jako podbacila prema očekivanjima. Uz to su još i prilike, pod kojima je ogled vršen, bile veoma nepovoljne. Zbog male količine dobivenog ulja nije se mogla nažalost ustanoviti specifična težina ni polarizacionü ugao, što bi kod ovog ulja bilo od naročite važnosti, jer bi se posredno odredio i približni sadržaj borniilacetata. 449 |
ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Inače je dobiveno ulje bistro, čisto, providno, gotovo bezbojno, prirodnog mirisa, koji je također donekle pokvaren mirisom zagorelih gumenih cevi. U ostalom je moguće, da je prinos jelovih Cetina kod nas zaista veoma malen, bez obzira na gore navedene činjenice. Po podacima firme »Braća Unterveger« iz Tirola, prinos je jelovih Cetina u Sloveniji, gde se nalazi destilacija pomenute firme, zbilja sasvim neznatan; on iznosi naime svega 2 promila. Alii i pored ovako malog prinosa firma već godinama iskorišćuje jelovo granje na secištima u svrhu dobivanja eterskog ulja, što samo potvrđuje rentabilnost ovoga posla. 4. Ulje od smrčevih četina. Poslednji ogled izvođen je 21 oktobra, u Rajkovom dolu. Uzeli smo oko 800 grama smrčevih četina zajedno sa najtanjim grančicama. Cetine su uzete sa stabla debelog 32 cm. prs. pr. na rubu proplanka. Ekspozicija J-I, nagib do 15", nadmorska visina oko 1160 met. Destilacija je trajala u potpunom redu 2 sata. Dobiveno je vrlo malo ulja, upravo, tek tragovi. Na dan, kad je ogled vršen, pao je prvi sneg, te smatramo, da je baš to glavni razlog, što je dobijeno tako malo ulja. Osim toga bili smo prinuđeni da hitno završimo ogled, pa s toga, izgleda, nismo dobro sproveli odvajanje ulja od vode. Za vreme je ogleda izgledalo bar na oko, da je u sudu za hvatanje destilata bio sloj ulja oko 1 mm; prečnik suda (boce) iznosio je oko 6 cm. Međutim nakon odvajanja vode ulja gotovo nije ni bilo. Moguće je, da prilikom presipanja destilata u cev za odvajanje ulja nismo bili dovoljno oprezni te nismo sačekali da sićušne kapljice ulja isplivaju na površinu, već smo zajedno sa vodom prosuli i jedan deo ulja. Pored toga je bezuslovno usled hladnoće sadržaj ulja u četinama spao na najmanju meni. Pa ipak, koliko se moglo videti iz ono malo ulja, ono je bistro, bezbojno, prijatnog šumskog mirisa, prilično diskretnog. Usled premale količine nikakva ispitivanja nisu vršena ni sa ovim uljem. Inače, kod ispitivanja eterskih ulja dolaze u obzir i moraju se izvršiti sledeće radnje: 1) Određivanje boje i providnosti. Ispravno ulje mora biti kod većine vrsta posve bezbojno i potpuno providno. 2) Određivanje specifične težine. 3) Određivanje koeficijenta refrakcije. 4) Određivanje koeficijenta saponizacije. 5) Određivanje ugla polarizacije. 6) Određivanje sadržaja bornil-acetata (za jelovo ulje). Ovako ispitano ulje, u koliko odgovara uzansama, može biti slo bodno pušteno u prodaju. Time se potpuno utvrdi kvalitet ulja a kod kupovine lako se odrede eventualne primese i falsifikacije, ako ulje dolazi! iz nepoznatog izvora. Praktična proizvodnja eterskih ulja četinara. Proizvodnja većih količina ulja počiva na istom principu kao i! dobivanje u ogledne svrhe; razlikuje se u glavnom samo dimenzijama i formom, odnosno oblicima potrebnih sudova. 450 |
ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Mi ovde nećemo ulaziti u detalje, već ćemo ukratko prikazati te male fabrike za dobivanje eterskih ulja. Postoje u glavnom dve vrste naprava — pokretne i nepokretne. Prve se najviše upotrebljavaju u Francuskoj i Sev. Americi, a druge su raširene po istočnom delu evroske Rusije. Pokretne su sprave (slika 2) male fabričice na točkovi´ma, čiju sliku donosimo iz knjige: A. Semeno v — „..... ....... ....... .....". Ovde je sud »A« u isto vreme i sud »B«, t. j . i Cetine i voda ovde se nalaze u istom sudu (l), koji je smešten u metalnu peć (2) a para izlazi u hladnjak (3) kroz cev (4). To su glavnu delovi pokretne sprave, koji su svi od metala. Niz drugih cevi i cevčica kao il otvora i poklopaca, koji se vide na slici, olakšavaju manipulaciju i čine napravu ekonomičnom u pogledu vremena, radne snage i t. d. No to još ipak ne znači, da je postignut idealan oblik pokretnog uređaja. On ima il puno mana pošto je sav u glavnom napravljen od ... 2. metala; osim toga, njegov je kapacitet dosta malen (150—250 kg. jelovih četina sa grančicama) a najveća mu je mana ta, što zagorevanje Cetina u njemu nije isključeno, što uveliko kvari kvaliitet ulja, jer ono postaje tamno, dobiva kiselkasti zagoreli miris a pored toga zagađuje se primesom sićušnih delića ćumura i si. Sve to iziskuje ponovnu destilaciju, odnosno filtraciju destilata, što poskupljuje produkciju. Sud »A« i! sud »B« treba bezuslovno odvojiti; time bi se uklonila najveća mana tih naprava, doduše, na račun portativnosti il još većeg poskupljenja uređaja, ali to bi se isplatilo. Drugi tip — nepokretni; uređaji — sasvim je drukčiji Slika 3-ća prikazuje takav jedan uređaj. Ovde su svi delovi osim kotla za proizvodnju pare, koji je od kovanog gvozda, načiinjeni u glavnom od drveta. Samo su još spojne cevi i zmijolika cev hladnjaka napravljene od bakra. Prostorije za smeštaj uređaja takođe su od drveta. Para iz kotla »A« ulazi kroz cev »a« u drvenu bačvu »B«, u koju može da stane oko 1000 kg četina. Cev »a« je takođe na jednom kraju savijena zmijoliko i taj je deo položen na dnu bačve; po celoj dužini savijenog dela cev je izbušena rupicama, kroz koje para ulazi u bačvu. 451 |
ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Ta je cev položena po dnu na podmetače, da se ne bi zapušile ručice ekstraktom, koji! se stvara prilikom destilacije od neisparljivih delova smole i sličnih materija. Cetine se meću na rešetkasto dno, koje se nalazi na izvesnom odstojanju iznad zmijolike cevi. Bačva se zatvara drvenim poklopcem, sa gvozdenim zatezačima na šaraf i po rubu se zamaže blatom. Para iz bačve odlazi kroz cev »b« u hladnjak »C«, koji je sasvim jasno prikazan na slici. Ispod donjeg kraja zmijolike cevi hladnjaka, kroz koju otiče kondenzovanii destilat, vidi se florentinski sud, u kome se vrši dekantacija. Pored cevi »a« na kotlu se vidi još jedna vertikalna cev — to je »ventil sigurnosti«, koji sprečava stvaranje suviše velikog pritiska u kotlu. Vađenje prerađene Cetine preporučuje se vršiti pomoću primitivnog čekrka, ili đerma, jer je to mnogo brže i ekonomičnije, nego izbacivanje vilama. U tom slučaju treba imati barem tri rešetkasta dna, sa specijalnim štangama za izvlačenje, jer ćelu količinu rasparene Cetine bilo bi! suviše teško izvući na jedanput. ... 3. Nepokretni se uređaji obično podižu na mestima, gde ima dovoljno sirovina bar za 5 godina rada, inače se njihovo podizanje ne rentira. Tu bi u prvom redu došle u obzir zatvorene, teško pristupačne šume, zatim veći zaštitni! tereni, gde je seča inače zabranjena; otsecanjem zelenih grana sa dubećeg drveća, čak i do Vs krošnje, ni u koliko se ne ugrožava život drveta te bi takve šume pored svoje zaštitne svrhe donosile i izvesnu materijalnu korist. Pokretne pak naprave sasvim bi dobro poslužile po većim secištima, gde se vrši seča od strane privatnih firmi ili u režiji. Kao objekat za eksploataciju pomoću pokretnih ili nepokretnih uređaja, prema veličini samih objekata i drugih uslova, dolaze u obzir pre svega smrekove (klekove) šikare i gustiši patuljastog bora (krivuljara). Oni ne samo što ne donose nikakve koristi, već su šta više i štetni, jer zauzimaju ogromne komplekse zemljišta, koje bi se upotrebilo, ako ni zašta drugo a ono bar za pašnjake. Eksploatacijom tih kompleksa u cilju dobivanja eterskih ulja očistilo bi se zemljište nepotrebnog korova a dobio se i! izvesan prihod, kao sporedan užitak i za državu i za narod. Prema dobivenim podacima cene su eterskom ulju na domaćem tržištu sledeće: 452 |
ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Jelovo ulje od Cetina . Din. 600.— po 1 kg. Smrčevo ulje od četina » 400.— » 1 » Smrekovo ulje od bobica » 400.— » 1 » Ulje od četina krivuljara » 350.— » 1 » Ovo su cene na malo, podrazumevajući čisto ulje, bez primesa alkohola i dr. materija. Nažalost cene za druge vrste ulja nismo mogli dobiti. S obzirom na gornje rentabilnost proizvodnje eterskih ulja izgleda van sumnje u pitanju je samo kapacitet tržišta. Koliko nam je poznato, kapacitet stranog tržišta je prilično velik; to se vidi po tome, što su pored sviju šumovitih zemalja Evrope, koje su već decenijama poznate kao proizvođači četinarskih ulja, poslednih godina pristupile tome Kanada i S. A. D. U Nemačkoj postoje čitave fabrike, koje spravljaju od četinastih eterskih ulja razne preparate kao-što su razni ekstrakti, tablete i soli za kupke, izvesne tečnostii za osvežavanje vazduha po bolnicama, bioskopima i t. d. U drogerijama košta 1 kg razblaženog ulja (20%´ ulja i 80% alkohola) za osvežavanje vazduha t. z. »Tannenduft « 140 dinara a 1 kg koncentrisanog ekstrakta »Oleu m pi n i« staje 1000 din. Kod nas u Sloveniji postoji jedna destilacija, koja se bavi! preradom jelovih četina. Ova destilacija je filijala firme »Braća Unterveger« iz Tirola, kojoj smo se obratili za izvesne informacije ali nažalost ni od centrale, ni od filijale nismo mogli dobiti ništa konkretno, već samo to, da se u poslednje vreme oseća jaka konkurencija Sovjetske Rusije, čije četinarske vrste, naročito jele (sibirske), sadrže znatno veći % ulja od evropskih vrsta. Međutim, uzimajući i to u obzir, ostaje ipak umesnim problem iskorišćavanja jelovih šišarika, smrekovih bobica i četina krivuljara, čiji je prinos kod nas posve zadovoljavajući. Nisu na odmet nil druge vrste, barem za domaće tržište, gde bi eventualno trebalo i propagirati četinasta ulja. Pored gore pomenute destilacije izgieda, da u Sloveniji postoje i druge. Da li se njihova produkcija troši u zemlji ili pak se izvozi u inostranstvo nije nam na žalost poznato. Iz jedne zabačene varošice nije nam bilo moguće skupiti sve one podatke, koji bi na ovom mestu bili od naročite važnosti i ii interesa. Zahvaljujući ljubaznosti g. Inž. H. Erna, savetnika Direkcije šuma u Skoplju, došli smo do izvatka iz Statistike Min. fin. za god. 1937, po kojoj su te godine iz Jugoslavije izvezene sledeće količine eterskih ulja: Naimenovanje Zemlja namene Kilogr. Din. Ulje od borovice Austrija 260 8.740 (smreke) Italija . 424 16.144 Nemačka 1376 44.796 Poljska . 100 4.000 Sj. Amer. Države 750 29.700 Francuska . 37 950 Švajcarska . 140 4.540 Sveg a 3087 108.870 453 |
ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Ulje cd četinara aa Austrija 880 31.260 Italija . 68 1.800 Nemačka . 1524 45.650 Francuska . 650 19.730 Švajcarska . 497 16.250 Svega . . . 3619 114.690 Iz ove se statistike ne vidi, da li je reč o koncentrisanom ulju ili pako razblaženom, niti se vidi kvalitet ulja; uzimajući pak u obzir gornje cene ii upoređujući ilh sa ranije navedenima dolazimo do zaključka, da su u pitanju bezuslovno neke lošije vrste ulja, možda neprečišćenc, pomešane sa drugim vrstama, falsificirane raznim surogatima (terpentinsko ulje, benzin i t. d.), jer drukčije se ne mogu objasniti neverovatno niske cene. Ako se ima na umu, da su te iste godine bosanski trgovci plaćali samo za prikupljanje 100 kg smrekovih bobica po 90 din. jasno je, da 1 kg ulja od smrekovih bobica ne može da košta 40—45 din., već mnogo više; niti bi se isplatila destilacija Cetina slovenskih jela, kod prinosa od svega 2 promila. U tom pogledu ranije navedene cene izgledaju nam mnogo realnije. Podatke o uvozu nismo uopšte našli. Možda će neko biti u sretnijim prilikama i mogućnostima da prikupi podatke, koje našem napisu fale i tako potpuno osvetli problem iskorišćavanja zelenih otpadaka četinara, kao ii rentabilnost te sporedne grane šumarstva. Što se tiče nas, mit ćemo uvek i vrlo rado dopuniti gore izložene u pogledu tehničke strane destilacije četinastih ulja, u koliko bi se za tim javila potreba. Završavajući ovaj članak smatramo za svoju prijatnu dužnost da se zahvalimo kolegi! inž. St. Cirkoviću, koji je uložio mnogo truda oko sakupljanja materijala i podataka kao I kod izvođenja ogleda. Literatura: 1. .. ............. . .. ...... — ....... ..... ........ 2. .. .. ....... -....... ..... . .. .......... 3. A. ...... . — ..... ....... ....... ...... 4. A. A. ...... . — ............ ....... ......1. ...... 5. .. ...... — ............ ...... RESUME. Une description comment on produit les huiles etheriques de divers coniferes. 454 |