DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 9     <-- 9 -->        PDF

cima, propada! Velike parne strugare iskorišćuju doduše otpadak za
loženje parnih kotlova, za pravljenje briketa od strugotine alil je to još
uvek malo prema onome, što bi se moglo i što treba postići. Male strugare
pak, a naročito potočare, ni to ne koriste. Može Hi se ovo nazvati:
»razumno gazdovanje šumom?« Zar će priroda beskrajno trpeti lakoumno
rasipanje ogromnog, ali sporo i teško stečenog blaga, koga je ona spremala
decenijama i vekovima? Sigurno, da neće. 0 tome smo se uveriii
iz primera drugih zemalja. Eno Amerike, koja je posle rata forsiranom
eksploatacijom uništila gotovo 3/o svojih šuma a sada užurbano radi na
ponovnom njihovom podizanju i troši grdne svote, da u tome uspe.


Eno Italije, koja je za poslednih nekoliko godina pošumila desetine
hiljada hektara samo borovinom u cilju paralelnog iskorišćavanja budućih
šuma za građu i za dobivanje terpentina i kolofona. Znamo i druge
primere. I zato smo i! mi krenuli novim, modernijim putevima u iskorišćavanju
šuma. Možda je ovo i prilično sporo, ali prvi koraci su uvek i teški
i nesigurni.


Pre par godina počelo se i kod nas sa racionalnijim iskorišćavanjem
borovih šuma za dobivanje terpentinskog ulja i kolofona. Izišle su uredbe


o sakupljanju lekovitog bilja i gljiva. Radi! se i na uređenju planinskih
pašnjaka. Sve su to vrlo dobre mere. Na prvi! pogled možda i nisu tako
važne, ali pri dubljem posmatranju jasno će se uvideti, od kolike su
važnosti te sporedne grane šumarstva. Samo, treba žuriti s time. Treba
forsirati rad na moderniziranju same eksploatacije, jer svaka propuštena
godina donosi ogromne, nenadoknadive gubitke. Treba savladati neupućenost
i ravnodušnost široke javnosti; treba plastično i muški ocrtati
pravo stanje stvari, da i laicima bude jasna neophodna potreba što hitnijeg
unapređenja šumarstva. Sve to zahteva i troškove, ali bez njih se
ništa ne da postići pa, u ostalom, oni će se i vratiti i to mnogostruko.
U želji, da i sami! koliko-toliko doprinesemo tom napredku naše
struke, mi ćemo ovde opisati još jedan način iskorišćavanja četinastih
šuma, koji je kod nas skoro nepoznat. Reč je naime o eterskim uljima
četinara.


Svesni smo, da taj sporedni prihod od četinastih šuma neće biti
velik, ali svaki, pa i najmanji višak u prihodu ipak je pozititan rezultat
rada, pa prema tome ne treba da bude zanemaren. U ostalom, ako za sada
za proizvodnju eterskih ulja nema interesa, možda će kasnije naši! podaci,
istina, veoma skromni korisno poslužiti kao polazna baza. Žalimo
ujedno, da nismo mogli izvršiti opite onako, kako bi trebalo, jer nismo
raspolagali potrebnim spravama, niti smo imali! dovoljno slobodnog vremena,
niti pak odgovarajućih uslova za ispitivanje po zabačenim šumama
Bosne. Zbog istih razloga ceo niz četinjastih vrsta ostao je neispitan a
i one podatke, koje ćemo niže navesti, treba bezuslovno proveriti, jer
su dobiveni kao što smo rekli, pod neregularnim i veoma teškim prilikama
i pomoću sasvim primitivnih sprava.


U četinama i nekim drugim delovima četinara kao i kod mnogih
drugih biljaka nalazi se jedna materija, koja daje određeni, karakteristični
miris svojstven toj vrsti. Ona je tečna, masna, mirišljiva, lako isparljiva
i lakša je od vode. U vezi s tim njenim osobinama ona je dobila ime:
»Etersko ulje«. Taj naziv nije doduše tačan, ali pošto je u stručnoj literaturi
gotovo svih velikih naroda primljeno to ime, i mi ćemo ga zadržati.


439