DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 10 <-- 10 --> PDF |
daju pouzdanu podlogu za proučavanje pitanja, u kojoj mjerit dolaze do izražaja osebujnosti vegetacije u aero-snimkama. Prve je ovakove pokuse preduzeo 1920. godine prof. Dr. Hugershof f u tharandtskoj školskoj šumi. Tim je pokusima bilo utvrđeno, da aero-snimke svojom preciznošću, napose obzirom na mogućnost automatskog mjerenja modela i njegove vegetacije, pružaju taksatoru izvrsno pomagalo u uredajnim radovima. Kako je ovo pitanje od posebnog značenja za naše šumarstvo, pokušat ću, da u krupnim potezima iznesem dosad postignute rezultate. Prema konstatacijama prof. Röhrla fotogrametrija pruža mogućnost ustanovljivanja slijedećih taksacionih veličina: A) Direktno: a) vrste drveća i njihovu smjesu, b) broj stabala glavne sastojine, c) visine stabala i sastojine, d) obrast. B) Indirektno: drvnu zalihu. Prilje dalnjeg razmatranja potrebno je navesti, da su njemački šumari u prvi čas ovaj pronalazak dočekali s izvjesnom skepsom. Tek 1923. godine prof. Dr. Hilf (Eberswalde) u svom predavanju na kongresu njemačkog šumarskog društva u Frankfurtu na Odri predlaže upotrebu fotogrametrilčke kartografije kod nizinskih (ravnih) šumskih kompleksa. Nešto kasnije pokušava Rebe l uvesti ovu metodu u Bavarsku. Godine 1924. izdaje šef saskog šumarstva Bernhard t nalog saskim taksacionim uredima, da preduzmu potrebna ispitivanja, kako bil se ova metoda primjenila kod geometrijskih i taksatorskih predradnja. Ovim je istraživanjima rukovodio Krutzsch , koji predlaže vrlo povoljan izvještaj i među ostalim naročito naglasuje posebnu važnost aero-snimaka za kontrolu historijata sastojina. Godine 1926. vrši! saska taksacija ponovna ispitivanja u istom pravcu. Rezultati! pokazuju, da se primjena fotogrametrije isplati kod vrlo intenzivnog gospodarenja, te da se glavni nedostatak ove metode ukazuje u troškovima terestričke izmjere priključnih točaka (Anschlusspunkte). Kasnije je i taj nedostatak uklonjen konstrukcijom Hugershoffovog Aerokartografa, pomoću kojeg se priključne točke mogu ustanoviti na bazi poznatih triju točaka na terenu. Šumarska se taksacija na fotogrametričkoj osnovi sastoji iz izlučivanja i obračuna površina, izmjere stabala i sastojine i napokon ustanovljenja drvnih zaliha. Promotrit ćemo svakit od spomenutih zadataka napose i to prema konstatacijama prof. Dra Hugershof f a. jednog od najboljih poznavaoca aerofototaksacije u današnjoj Njemačkoj. a) Izlučenje i obračun površina. Ovo treba izvršiti na originalnim snimkama pomoću stereoskopa. Pod izlučenjem se ima razumjeti određivanje pojedinih površina prema njihovoj kulturi (šume, oranice, livade i pašnjaci) i: privrednom značaju (vodotoci, ceste, putevi, željeznice i t. d.). Što se tiče same šume ovaj posao obuhvata lučenje površina četinjavih i lisnatih sastojina prema vrstama drveća i prema dobnim resp. debljinskim razredima (SI. 6.). Izlučene površine treba vidljivo (olovkom ili tušem) omeđiti i povučene linije uvažiti kod kartiranja. Radi li! se o isključivo taksatornim radovima, dostatno je ako teren ne pokazuje većih visinskih razlika, da se pojedine površine obračunaju planimetrom neposredio iz zračnih snimaka. Diferencije se u mjerilu, koje nastaju uslijed nepravilnog letenja 480 |