DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 12     <-- 12 -->        PDF

ili stereokomparatora) ovisi o poznavanju mjerila, koje se određuje na
temelju pznatog položaja čvrstih točaka na terenu. Točnost se ovako
ustanovljenog promjera krošnje razilazi za ± 15 cm od terestričke izmjere.
Kako vidimo, diferencija je vrlo neznatna, pa je praktički ovo
ustanovljivanje jednako točno kao il ono sa zemlje.


Pomoću sprave za kartiranje dobiva se uz isključenje lukanja
(između pojedinih krošanja) horizontalna projekcija površin e kro s
a n j a, koja se potom može pomoću planimetra iskazati i: numerički.


Od naročite je važnosti činjenica, da se iz zračnih snimaka može
direktno ustanoviti i! visin a stabala. Mjerenje se vrši pomoću pokretanja
spomenute svjetleće marke na vršiku i podnožje stabla analogno
postupku kod određivanja izohipsa. Diferencija očitanja daje neposredno
stabalnu visinu s najvećom greškom od ± 25 cm kod mjerila 1 :10000.
Predpostavka je, da je tlo vidljivo i to bilo kod samog stabla ili u njegovoj
neposrednoj blizini. Takovu situaciju pružaju okrajcii puteva, međe
sastojina, prosjeke, sječine, granična polja, enklave, poluenklave i vodotoci.
Naravno, da se unutar potpuno sklopljene sastojine ne mogu mjeriti
stabalne visine. Ali za svrhe taksacije to nije naročito ni potrebno, jer
se i onako traži aritmetski srednja odnosno sastojinska srednja
visina . A kod traženja ove t. j . široke prosječnosti, biti će eventualne
greške fotogrameričkog računanja još manje ili barem neće prelaziti
mjere u običnoj dendrometrijskoj praksi.


c) Dedukcije direktnih izmjera.
Za svrhu ustanovljivanja drvne gromade nije dovoljna samo visina
i broj stabala, koje možemo iz aero-snimaka direktno mjeriti. Tu je
potrebno i određivanje izvjesnih proporcionalitetnih elemenata (sklop,
oblični broj) i! prsnog promjera, — a napokon i sastojinske starosti il stanišne
dobrote. Nu valja istaknuti, da između veličina, koje se dadu mjeriti
direktno i izvedenih veličina postoji biološki normirana međusobna
ovisnost. A to nam omogućuje, da iz izmjerenih deduciramo izvedene
veličine. Posao je svakako vrlo težak, pa su potrebna mnoga opsežna
istraživanja, čije rezultate ne možemo smatrati! definitivnima.
Iz ukupne se površine krošanja izvodi sklo p kao omjer između
površine krošanja i površine sastojine., Obračun je razmjerno dosta
lagan i potpuno točan. Redovno će biti dostatno direktno ocjenjivanje
ovog omjera, što je obzirom na izdašnu preglednost pomoću stereoskopa
mnogo pouzdanije nego obična okularna procjena sklopa na osnovu
terestričkog obilaženja sastojine.
Sam sklop krošanja ne omogućuje uvijek pouzdano zaključivanje
na stepen obrasta . Zato je potrebno obračunati broj stabala konkretnog
sastojinskog sklopa, da se pomoću njega dobije omjer konkretnog
i normalnog broja stabala. Potonji se može izvaditi iz prihodnih
tabela, u koju svrhu moramo poznavati bonitet i starost sastojine.
Kod dendrometrijskog ustanovljivanja drvne zalihe važnu ulogu
vrši obličn i broj , odnosno omjer zbiljnog volumena stabla i cilindra
jednake temeljnice (u prsnoj visini) te visine. Iz aero-snimaka nije moguće
izmjeriti kružnu plohu, jer je ta naravno nevidljiva. Umjesto nje se ustanovljuje
oblični broj krošnji ne plohe (Kronenflächen-Formzahl),
koji daje stabalnu gromadu umnožen s visinom i projekcijom
krošnje. Do danas je u Njemačkoj za bor već točno Istražen odnos ovog
obličnog broja prema starosti i razredu boniteta.


482