DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 14     <-- 14 -->        PDF

novljuje na optičkom objektu pomoću izmjere visina većeg broja stabala/
Nu može se odrediti i tako, da se pokretna svjetleća marka vodi duž
paralelnih i jednako razmaknutih pravaca. Automatsko zacrtavanje ovog
povlačenja daje profil sastojinskog pokrova (Bestandesdach) a mjestimično
i zemljišta (SI. 7.).


Ovaj pretežno grafički postupak daje brzo po principu linearne
taksacije broj stabala i visinu. No osim toga on omogućuje ustanovljenje
aritmetske sredine planimetrički obrađenih površina dvaju susjednih
profila. Ova pak umnožena s razmakom profila daje t. zv. Wuchsraum
(prostor obrasta). Sad je potrebno ustanoviti omjer, u kojem stoji ovaj
faktor naprama drvnoj gromadi — t. zv. Dichtezahl (broj gustoće). Produkt
ovog i Wuchsrauma daje drvnu gromadu sastojine. Prof. Hugershoff
ne navodi specijalno za ovu metodu, s kolikom točnošću izvodi kubisanje
sastojine, ali općenito naglašuje, da se rezultati fotogrametričkih metoda
razlikuju od onih terestričke dendrometrilje tek za kojih 5% i to dakako


´li I i I 1 L


o too 200 aoo m ...
SI. 7. Automatski zacrtani profili Wuchsrauma (po Hugershoffu).


samo onda ako su i izmjere terestričke dendrometrije precizno izvedene.
Prema tome ni ova metoda ne pokazuje većih udaljivanja od dosad poznatih
metoda kubisanja.


To bi bio letimični pogled na rezultate aerofototaksacije, koje su
postigli Nijemci. Kako su još mnogo ispitivanja u tečaju, nije moguće već
sada donijeti jedno definitivno gledište o praktičnoj primjeni.


Ne možemo se oteti sumnji, da terestričko snimanje daje još uvijek
veću točnost nego fotogrametričko. Svakako se danas aerofototaksaciji
utiru prvi putevi, pa se kod prosuđivanja rezultata mora postupati s najvećim
oprezom. Ipak, u koliko za današnje stanje nauke terestričko snimanje
sastojine pokaže i nešto točniji podatak, valja uvažiti, da je ta
točnost vrlo relativna, jer se terestrička izmjera u pravilu odnosi na
jedan mali (primjerni) dio sastojine, iz kojeg onda zaključujemo na stanje
cjeline. Tu stvarno fotogrametričke metode nisu ništa manje točne. One
odmah obuhvataju stanje čitave sastojine a ne samo jedan njezin makar
i primjerni dio. A to je vrlo važno za nas, koji sve naše rezultate pro


484