DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 22 <-- 22 --> PDF |
loga nađe u jednom teškom spletu pitanja čisto pravne prirode. Nekad tako teških, da im nije dorastao i mora tražiti savjet pravnika. Položaj bi šumara bio mnogo lakši, kad bi se riješilo pitanje izručenja mere i baltalika. To je osnovno pitanje, koje bi trebalo riješiti što razumnije i svrsishodnije, jer o njemu u velike ovisi dalja ispravna orijentacija šumara u njegovim radovima na svim područjima rada u Hercegovini a isto tako i; seljaka, koji! bi znao točno čime raspolaže i s kojim mogućnostima može računati na području svoje općine. Kod današnjeg stanja stvari jedan problem udara o drugi!, a svi zajedno čine jedan veliki zaplet. Svuda je naglašeno i propisano, da se moraju do krajnjih mogućnosti, poštovati! servitutna prava seljaka, jer to iziskuje i njegovo današnje ekonomsko stanje. Stanje je državnih šuma u većini! opet takovo, da bi se njegova prava morala obustaviti ili prenijeti! na objekte, koji još kako-tako mogu udovoljiti povećanim zahtjevima prema njima. Obično su nova područja previše udaljena od naselja, te seljak može svoja prava iskoristiti u maloj mjeri ili uopće nikako. Onda nastaju moljakanja, žalbe i ostalo. Kakogod se svrši!, nekome nije u prilog, biilo šumarskoj privredi, bilo seljaku; to je dakle polovično riješenje. V. Kozje je pitanje izgleda problem nepomirljiv sa problemom racionalnog šumarstva, a posebno šumarstva na kršu. Ali se to pitanje isto tako neda preko koljena prelomiti, u koliko ostaju neriješeni, s jedne strane pitanja servituta a s druge strane ekonomsko stanje hercegovačkog sela. Seljak u Hercegovini na mnogim mjestima sam donosi! putem općine zaključak, da se ukinu koze, ako je to radi ekonomskog stanja seljaka uopće moguće, jer i on uvida njihovu pogubnost po šumu. Seljak i sam smatra kozarenje kao najnižu stupanj stočarske privrede, ali se u današnjim svojim prilikama tome problemu ne može svuda da odhrva. To je slučaj u krajevima izričito planinskog karaktera, sa dugim zimama i sa malim mogućnostima ispaše. Koza nema velike zahtjeve i! naučna je brstu. Kada zimi zapane snijeg a seljak nema sijena nil piće za stoku, stoka bi mu propala, u koliko su to krave ili ovce, naročito ako odulji zima. Koza je manja briga. Ona je u stanju stalno dokučiti1 sebi hranu. Iako to izgleda nevjerojatno, vidio sam jarca, koji se uz jedno dosta nakrivljeno stablo uzverao sve do u krošnju ü velikom spretnošću brstio. Za to su sposobne manjeviše sve koze. Zato seljak voli i drži! koze. To je stvarnost, kao što su stvarnost i mnoge zakukričene grabove i jasenove šumice na hercegovačkom kršu kao rezultat kozarenja. I ovo je ekonomski problem, obuhvaćen pravima servituta, koji Čeka na svoje barem djelomično riješenje u izlučenju mere i baltalika. VI. Željan zemlje hercegovački je seljak u blizini svojih malih poposjeda ili tamo, gdje boravi jedan dio godine (visoki! pašnjaci), prihvatio dijelove državnog zemljišta i to prema svome nahođenju, bez obzira na to, da li ie to ziratno zemljište ili apsolutno šumsko tlo. Nastale su dakle uzurpacije — s pravnog gledišta bespravna zauzeća tuđeg zemljišta — koje je trebalo likvidirati, vodeći računa o teškom seljačkom stanju. Ovo pitanje pretstavlja jedan od najvećih ekonomskih problema Hercegovine uopće. Njegovo riješavanje je povjereno šumarima. Izišla je Uredba o podjeli drž. zemljišta i likvidaciji! uzurpacija u Bosni i Hercegovini. Ovom je Uredbom na isto mjesto postavljena Bosna kao i Hercegovina iako su imovne zemljišne prilike bosanskog seljaka nerazmjerno povoljnije od hercegovačkog. Bosanski seljak vrši uzurpacije sasvim drugog zemljišta 492 |