DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 23     <-- 23 -->        PDF

i iz drugih motiva. Na ovom najosjetljivijem pitanju ne mogu se Bosna i
Hercegovina nikako izjednačiti. Dobro su mi poznate prilike bosanskog
seljaka i njegov mentalitet, a još više hercegovačkog, među kojim stalno
živim. Bosanski je seljak također oskudan i mnogima je potrebna zemlja,
ali više ih ima, koji uzurpiraju nova il nova zemljišta radil svoje male radinosti,
zbog čega stoje zapuštene mnoge njegove uležane zemlje. Priznajem
da je tome mnogo kriva neprosvjećenost. Bosansku seljak takorekući
»stvara Hercegovinu«. To sam vidio na mnogim mjestima. Kakav
je njegov postupak? Ima brojnu zadrugu, koju treba ishraniti i to u
glavnom kukuruzom. Potrebno je ili! da na velikim slabo uređenim površinama
zasije žito i dobije po jedinici relativno male prinose površine,
üli da na manjim površinama racionalnije radi zemlju. Radi svog zapuštenog
i slabog ekonomskog stanja nema mogućnosti da zemlju dobro
pognojii, nilti zna dobro raspolagati sa đubrom vlastite stoke. U blizini
mu je šuma i to najviše voli, ako je bukova. Razumljivo zašto. Podbijeli
bukve, poslije izvjesnog vremena ih spali i na humoznom tlu Izmješanom
sa pepelom kasnije sije. Eto uzurpacije, koju on često puta iskorišćuje
samo toliko vremena, koliko mu ta nova zemlja bez veće muke
može dobro roditi. I onda ide dalje, u koliko mu se ne prave velike smetnje.
U suštini gospodari na najprimitivniji i po šumu najštetniji način, što


se dade zamisliti. I što je najgore, on ne izabire terene za tu svoju djelatnost.
To čini u neposrednoj blizini svog imanja, pa bio to teren s nagibom
i od 50 stepeni. Što se dešava na takvim terenima. Nema šume da
pokriva i sustavlja tlo. Voda počinje svoje denudaciono djelovanje i postepeno
se otkriva goli kamen. Počinje »nastajati Hercegovina«.


Vidio sam tipične primjere takve vrste u srezu teslićkom blizu Komušine.
Te predjele zovu seljaci u svom lokalnom nazivu »krš«. I oni,
koji danas imaju svega 50 godina, znaju, kada je to zemljište bilo pokriveno
šumom i! gdje nije virio ni jedan kamen. Dakle, uzurpacije bosanskog
seljaka znače nestajanje visoke šume, gomilanje neproduktivnog
zemljišta ili! stvaranje goleti a ekonomsko staje seljaka ostaje nepromijenjeno.
Vidio sam primjere, opet u teslićkom srezu, gdje jedna seoska
porodica ima po 30—40 ha vlastite zemlje, oranice i kosanice, a ipak živi
bijednije nego jedna hercegovačka seoska porodica sa 3—4 ha. U Hercegovini
su »veleposjedi« sa 30—40 ha zemlje, a za bosanskog seljaka je
to često puta minimum egzistencije. Razlozi su uz napred navedenog
jasni1. Prirodno je, da ovakovu djelatnost bosanskog seljaka treba spriječiti,
pomoći mu, da podigne svoj prosvjetni nivo i da razvije veću radinost
na svojoj zemlji´. Inače on pili! granu, na kojoj sjedi.


Dok kod mnogih bosanskih seljaka postoji neopravdana glad za


zemljom, hercegovački seljak čezne stvarno za prostorom koji bi iskoriš


ćivao na koji! bilo način. Rezultati uzurpacija hercegovačkog seljaka su


antipodni onim uzurpacijama bosanskog seljaka. Tamo se ruši, ovamo se


podiže. Svoju zemlju, koju može obrađivati, hercegovački seljak iskori


šćuje vilše nego stopostotno. Na to je prisiljen, jer sa sigurnošću mogu


reći, da na hercegovačku seljačku porodicu može otpasti! prosječno naj


više 0.5—1.0 ha obradive površine. Malo ih je, koji imaju još nešto svoje


kosanice ili šume, zapravo šikare. I prirodno je, da postoji potreba za


zemljom, koju on pretvara u vinograde, duhaništa, voćnjake ili ograde, u


kojima može usjeci1 lisnik za prehranu stoke. Hercegovački seljak u


svojoj privredi ne poznaje apsolutno šumsko tlo. Ako je to tlo u blizini


493