DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 26 <-- 26 --> PDF |
još biti govora. Voda je osnov života svuda pa i na pašnjaku i bez nje na pašnjacima nema života. To je glavni razlog, da jedni pašnjaci sa dobrom ispašom ostaju neiskorišćeni, dak su drugi, gdje ima vode, radi preopterećenosti propali ilil propadaju. Zato se taj nedostatak i mora najprije odstraniti. Mora se računati sa vodom za ljude i! stoku. Naš je stočar u nestašici vode pretpostavljao potrebe stoke svojim ličnim potrebama. Njegovi su stočni proizvodi! nečisti i primitivni, najčešće radi nestašice vode. A ako se radi na unapređenju stočarske privrede, onda se mora raditi temeljito i svestrano. Moraju se za to stvoriti uvjeti. Naš stočar nema danas na pašnjacima dovoljno vode ni za piće a kamo li za to, da uredi sebe, svoj stan i sude, koje mu je potrebno za mlijeko i mliječne proizvode. Naš seljak nema baš radi toga za sada ni dovoljno smisla za svoj napredak. Uzornim stanovima, modernim spravama za preradu mlijeka i ostalim treba razviti njegov smisao. Sva ta pitanja treba poduzeti jednovremeno. A svima je osnov voda. U tu su svrhu potrebne najveće investicije. Investirati je potrebno osim toga za puteve, prilaze i zgrade, jer su sve to komponente napretka stočarstva, za kojim se teži. Postavlja se pitanje rentabiliteta. Barem sam čuo, da se tako postavlja to pitanje kod mnogih šumara. Taj se rentabilitet ocjenjuje s gledišta šumara, koji rukovodi jednim preduzećem drž. šuma. S takvog se gledišta ne može promatrati područje Hercegovine odnosno područje Direkcije šuma u Mostaru, koja je u svom bilancu — kao preduzeće — pasivna. Ako se dakle gleda sa stanovišta najuže računice —< koliko se na pašnjake izdaje a koliko prima — onda je to preduzeće nerentabilno, naročito za nekoliko prvih decenija. Jer, jedini, su prihodi visokih pašnjaka, koji se direktno osjete u blagajni preduzeća, pašarinske takse. Radim već skoro dvije godine na pitanjima visokih pašnjaka i poznato mi je, da jedan visoki pašnjak može da stoji više, nego je uplaćena pašarinska taksa za jednu sezonu za čitavo područje Direkcije. Izdaci na visoke pašnjake najviše povećavaju pasivu u bilansu Direkcije šuma u Mostaru. Drugo je i važnije pitanje, da li treba s takvog gledišta gledati na problem unapređenja visokih pašnjaka Hercegovine i mogao bi reći skoro, na rentabilnost svih važnijih radova povjerenih Direkciji šuma u Mostaru, koja ima da radi na riješavanju šumarskih problema Hercegovine. Za hercegovačkog je seljaka, pretežno stočara, izgon stoke na visoke pašnjake preko ljeta životno pitanje. U dugim hercegovačkim ljetnim sušama, koje sažegu sve travnjake, stoka u humnini ne može da opstane. Ne može da opstane ni! radi suše ni radi pretjerane vrućine, koja stoci redovno donosi bolesti. Dokazano je, da sama stoka instinktivno teži, da ode na planinu, čim se približi! vrijeme sezonskog izgona na pašnjake. Hercegovački seljak nema dovoljno kosanice ni ispasišta, po kome bi stoka stalno pasla, pa mora da štedi i da brani ono malo, što ima od stoke, da bi što više sijena sačuvao za zimu. Odlaskom stoke na visoke pašnjake riješava on djelomično pitanje nedostatka vlastitog posjeda. Od visokih pašnjaka očekuje hercegovački seljak mnogostruko spasenje za sebe ü svoju stoku, u kojoj vidi! izvor svog opstanka. Nameće se pitanje, treba li tog seljaka pustiti na planine, koje danas pretstavljaju gole, bezvodne, kršne visoravni sa najtežim okolnostima za opstanak? Da li ga treba pustiti, da putuje po 4^ 5 dana, da stigne pod pašnjak bez puteva i prilaza i da mu stoka na pašnjaku više izgubi za vrijeme sezone ispaše nego je sobom donijela? Ili mu treba melioracijama omogućiti, da na 496 |