DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 27     <-- 27 -->        PDF

pašnjacima zbilja dobije ono za čim teži i što će poboljšati i učvrstiti! njegovo
ekonom, stanje. Mislim, da je odgovor lagan. Ono, što je investirano
na unapređenje pašnjaka, vratiće hercegovački seljak u drugom obliku,
ako ne odmah, a ono postepeno. Vratiće u obliku svojih proizvoda (duhana,
stoke, stočnih proizvoda i t. d. ) i pomoći će državnoj privredu,
makar to i ne išlo direktno kroz blagajnu koga šumarskog nadleštva. I
šumarstvo će kao preduzeće vremenom osjetiti taj boljitak, jer ako su
danas pašarilnske sezonske takse 0.25 Din po ovcil, sutra će se moći
ubrati 1 Diln, i to hercegovačkom seljaku neće biti ni mnogo ni teško,
kada osjeti napredak svoje stoke i svog ekonomskog stanja.


Što vrijedi! danas za planinske pašnjake, to vrijedi u glavnom za
sva ostala šumarska pitanja Hercegovine. Na gornjem sam pitanju htio
da sa svog gledišta osvjetlim smjernice rada, koje se nameću Direkciji
šuma u Mostaru i da ispitam osnovanost prigovora protiv njenog
opstanka. Njoj su danas povjerena sva najživotnija pitanja Hercegovine
odnosno hercegovačkog seljaka, počev od pošumljavanja. preko pitanja
servituta i podjele krša sve do planinskih pašnjaka. Riješenje skoro svih
tih pitanja zahtjeva investicije, bez direktnih prihoda od njih. A kada je
već tako, onda se i ne može tražiti aktivan računski bilans tog preduzeća,
čiji su zadatci posebne vrste; barem ne za dogledno vrijeme. Uspije li
Direkcija, da svoju pasivu umanji, onda će to postići sigurno samo na
pitanjima, koja nisu »šumarski problemi Hercegovine«. U koliko se njena
djelatnost bude razvila više u tom smislu, da umanji svoj pasivan bilans,
u toliko će imati! manje mogunćosti da riješi prave svoje zadatke. U njima
i jest zapravo njen raison d´etre.


Resume. L´auteur traite la question du reboisement du Karst, le droits d´usage,
les usurpations dans les forets domaniales et l´amenagement des päturages en montagne.


lng. ILIJA POPOVIĆ (Travnik):


PRIMENA ODREDABA IZ §§-a 34135 UREDBE
M. S. BRO] 472 36 KOD ŠUMSKIH UPRAVA
NA TERITORIJI BIVŠE BOSNE
I HERCEGOVINE


(L´APPLICATION EN BOSNIE ET HERZEGOVINE, DES PRESCRIPTIONS
DE L´ORDONNANCE NRO 472 DE L´ANNEE 1936.)


Svrha je odredaba §§ 34 i 35 Uredbe MS. broj: 472/36, da se zaustavi
svako daljnje samovoljno zauzimanje državnog šumskog zemljišta
na teritoriji bivše Bosne i Hercegovine s tim, da se zadrže odnosi, koji
postoje, do konačnog rešenja pitanja uzurpacija i dodele državnog šumskog
zemljišta u smislu pomenute Uredbe i Pravilnika za njeno izvršenje
M. Š. br. 27.527/36.


497




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Namera izražena u ovim odredbama je potpuno opravdana i pravilna,
no kako izgleda primena ovih odredaba u stvarnosti, kraj postojećih
prilika, iznećemo odmah, što će nam pružiti jasnu sliku o realnim
mogućnostima postignuća postavljenog cilja.


Radi lakše ilustracije ovoga pitanja, citiraćemo sledeće §§-e iz
Uredbe M. S. br. 472/36.:


§ 32.


»Ko posle stupanja na snagu ove Uredbe zauzme deo drž. zemljišta
bilo da ga iskrči, ogradi! ili zauzeće pripremi podbeljivanjem, potpaljivanjem
i svakim drugim oštećenjima dubećih stabala ili ko ne napusti! ranije
izvršeno zauzeće, koje mu po ovoj Uredbi! ne bude dodeljeno, kazniće se
prema ličnim prilikama počinioca, odnosno njegove porodice ili zadruge,
novčanom kaznom od 100 do 4.000.— dinara ili! zatvorom od 5 dana do
3 meseca.


Istom će se kaznom kazniti i starešina počiniočeve porodice ilil zadruge,
te svako, ko je sudelovao u krčenju, ograđivanju, podbeljivanju,
potpaljivanju i svakim drugim oštećenjima stabala.


Lica pomenuta u 1 i 2 stavu ovog paragrafa platiće solidarno
naknadu štete, koja se sastoji iz štete počinjene na šumi, troškova uklanjanja
ograda, zgrada i nasada i troškova pošumljavanja.


§ 34.


Prijave se podnose šumarskim organima ili organima opšte uprave.


Ako se prijava podnese mesnom šumarskom organu, dužan je isti
da odmah, ako je moguće u prisustvu dvojice stanovnika sela, provede,
izvide, ustanovi da li zauzeće postoji, da li! zemljište, koje je zauzeto,
ograđeno ili iskrčeno odnosno na kojem su podbeljena, potpaljena ili na
drugi način oštećena stabla, nesumnjivo sačinjava deo državnog zemljišta
označivši pri tome položaj najbližih medašnih belega i! da ustanovi štetu
na šumi.


Šumarski će organ po tome obavestiti nadležno Sresko nadleštvo,
koje će žandarmerijskoj stanici izdati naređenje, da hitno zajedno sa
šumarskim organom provede izvide i ustanovi lica, koja su zemljište zauzela,
odnosno izvršila ograđivanje, krčenje i oštećenje stabala i da ispita
učinitelja i starešinu njegove porodice.


Ako se prijava preda žandarmerijskoj stanici, ova će je odmah
dostaviti Sreskom načelstvu ili ispostavi1, da izda naređenje za daljnji
potupak po prijavi. Prijave, podnese Sreskom načelstvu ili ispostavi,
moraju se u roku od tri dana prijema dostaviti nadležnoj žandarmerijskoj
stanici, koja će provesti izvide uz sudelovanje šumarskog organa.


Šumarski će ^organi po provođenju izviđa iz prednjeg paragrafa
dostaviti izveštaj Šumskoj upravi.


Šef šumske uprave izdaće nalog uzurpatoru i o tome izvestilti
mesnog šumarskog organa, da se u roku od osam dana ukloni sa državnog
zemljišta, ograde i: zgrade na zauzetom zemljištu poruši i ukloni,
nasade uništi i vaspostavi prvašnje stanje, te naknadi državi svu štetu.
Ovako izdat nalog ima moć izvršnog rešenja.


Ako u ovom roku uzurpator ovaj nalog ne izvrši, šumarski, organ
zatražiće asistenciju žandarmerije od nadležnog Sreskog načelstva ili


498




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Sreske ispostave. Svaku potrebu žandarmerijske asistencije zatražiće
šumarski organ od Sreskog načelstva ili Sreske ispostave. Opravdanom
traženju šumarskog organa za žandarmerijsku asistenciju mora Sresko
načelstvo ili! ispostava udovoljiti. Šumarski organ uzeće po slobodnoj
pogodbi potrebnu radnu snagu za izvršenje naloga zajedno sa obračunom
troškova za radnu snagu, izvestiće Šumsku upravu, koja će odrediti
isplatu tih troškova na teret fonda iz § 41.


Šumarski će organ mesta, gde su izvedene ili pokušane uzurpacije,
stalno nadzirati.


Ako zauzimač ma na koji način ponovi zauzimanje, odstraniće ga
šumarski organ bez postupka, koji je propisan u prethodnom paragrafu
i u prvom i drugom stavu ovog paragrafa i o tome podneti izveštaj Šumskoj
upravi sa obračunom troškova odstranjenja. Troškovi naknadnog
odstranjenja spadaju u naknadu štete iz § 32.«


Kako smo u paragrafu 34 citirali dužan je čuvar šuma da spreči
zauzimanje držav. šumskog zemljišta u svome rajonu time, što će svako
izvršenje ili pokušaj konstatovati, povesti izvide sa žandarm. patrolom,
sačiniti izvidni zapisnik i skicu zauzetog zemljišta i sve to sa prijavom
dostaviti nadležnoj Šumskoj upravi radi dalnjeg postupka. Na prvi pogled
ova je procedura vrlo jednostavna i lako izvediiva. No ako se ima u vidu,
da se uzurpiranje drž. šum. zemljišta vrši poglavito na površini, koja se
nalazi tako reći u sastavu privatnih imanja seljana; da je to drž. zemljište
izgubilo fizionomiju pravog šumskog objekta, te se po svome izgledu
uopšte ne razlikuje od privatnih šikara i pašnjaka ;da granični znaci drž.
posjeda uopšte ne postoje izuzev u zonama sačuvanih visokih šuma; da
su čuvarski rajoni, površinski ogromni (iznose redovito na desetine hiljada
hektara) i da se čuvarsko osoblje vrlo često menja, onda se lako dolazi
do zaključka, da čuvar šuma nije u mogućnosti uočiti svako zauzeće, a
još manje nedvojbeno ustanoviti, da je zauzeto zemljište zaista državno.


Praksa je pokazala, da je Sresko načelstvo po izvesnim prijavama
donelo negativne presude, jer čuvar šuma nije mogao nedvojbeno dokazati,
da je u pitanju drž. zemljište. Da bi se to konstatovalo, potrebno
bi bilo vršiti uviđaj sa geodetskim instrumentom, kojega većina Uprava
nema, niti ima dovoljno stručnog osoblja, koje bii u ovakovim slučajevima
interveniralo. Ovome treba dodati, da je često puta nemoguće i sa geodetskim
instrumentom odrediti tačnu granicu između državnog i privatnog
poseda, što je vrlo dobro poznato gospodi, koja rade na premerbi
uzurpacija i reambulaciji granica iz razloga, što je izmera postojećeg
katastra vrlo slaba.


Druga poteškoća dolazi otuda, što se napred navedeni paragrafi
Uredbe imaju primeniti samo na nove uzurpacije t. j . one, koje su izvršene
posle stupanja na snagu Uredbe M. S. br. 472/36 od 16/VII 1939,
odnosno posle 1 januara 1939 god. prema Uredbi MS. br. 559/38, kojom
je izmenjena Uredba MS. br. 472/36. Dakle ovde je potrebno ustanoviti
ne samo, da je uzurpirano zemljište državno, već i to, kada je uzurpirano
a to je znatno otežano time, što uzurpanti iz godine u godinu proširuju
stare uzurpacije. Jasno je na osnovi izloženog, da čuvar šuma nije
u mogućnosti da konstatuje svako proširenje uzurpacije. Sem toga radi
slabe pismenosti u većini slučajeva čuvari! šuma nisu u stanju da sačine
pravilnu skicu zauzetog zemljišta, da bi poređenjem oblika i površine


499




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 30     <-- 30 -->        PDF

uzurpacije pre i posle proširenja doneli pravilan zaključak o eventualnom
proširenju uzurpacije.


Iz ove činjenice proizlaze nove teškoće, koje su često posledica
međusobnih trvenja i inata seljaka. Tako se često dešava, da pojedini
dostavljaju prijave čuvaru šuma o proširenju izvesne uzurpacije, iako
proširenje nije izvršeno sa namerom, da se uzurpant ukloni sa stare uzurpacije,
koju nesmetano poseduje u duhu postojećih propisa. Kako ovakovi
prijatelji nađu redovito i dovoljan broj svedoka, koji će potvrditi
njihove navode, čuvar šuma traži žandarmerijsku patrolu, vrši izvide i
podnosi prijavu ha osnovu iskaza svedoka i uviđaja Šumskoj upravi.
Šumska uprava obračunava troškove izviđa i izdaje nalog za odstranjenje.
Stranka biva pomoću žandarmerije i radnika odstranjena, a prijava
se sa obračunom troškova dostavlja Sreskom načelstvu radi presude.


Na suđenju okrivljeni dovodi svoje svedoke te pobija navode tužbe.
Sresko načelstvo vraća prijavu Upravi s time, da se izvrše ponovni izvidi
na terenu. I tako se prijava šteta, troši se državni novac i vreme a konačno
se ustanovi, da je uzurpacija stara te se prijava baca u arhivu. To je
u onim slučajevima, kada čuvar šuma ne ustanovi i nedvojbeno ne dokaže,
da je izvršeno zauzeće državnog zemljišta.


Međutim, da vidimo kako izgleda, kada je čuvar šuma dokazao, da
je stvarno izvršeno zauzeće drž. zemljišta, te je čitava procedura oko
odstranjenja uzurpanta i donošenja presude izvršena. Dakle, presuda


o kazni i naknadi štete državi postala je izvršna. U ovakvim slučajevima
uzurpant se redovito vraća na uzurpaciju, sa koje je bio odstranjen i
ponovo ju koristi iako je presuđen da plati državi naknadu štete i putnih
troškova, koji se sastoje iz putnih računa žandarma za izvršene izvide i
za pruženu asistenciju prilikom odstranjenja te dnevnica radnika, koji su
rušili ogradu i doveli zemljište u pređašnje stanje, a povrh toga na kaznu
za izvršeno djelo. Ova svota nije beznačajna, već je za siromašnog
seljaka vrlo osetljiva, jer se kreće u visini od 200—500 dinara i više.
Pa i pored toga seljak se vraća na uzurpaciju i ponavlja prekršaj.
Nema sumnje, da postoje razlozi, radi kojih se on bez daljnjega izlaže
progonu vlasti. Evo tih razloga:


1) Pre svega uzurpant se ne plaši presude, jer se on ne će odazvati
pozivu Šumske uprave, da plati državi presuđenu sumu za naknadu počinjene
štete i troškova, jer Šumska uprava nema mogućnosti da eksekutivnim
putem naplati! tu svotu — iako je paragrafom 40 Uredbe određeno,
da Šum. uprava može naknadu štete ubirati prinudnim putem sa pravom
primene propisa, koje ima Poreska vlast za prinudnu naplatu po
Zakonu o neposrednim porezima — iz razloga, što nije propisan Pravilnik
za predviđenu eksekutivnu naplatu.


2) Drugi je jači razlog, radi koga se uzurpant vraća na uzurpaciju,
sa koje je po svim postojećim propisima udaljen taj, što bosanski seljak
čvrsto veruje, da će nakon nekoliko pokušaja ostati u mirnom posedu
uzurpiranog zemljišta, šta više, da će biti zaštićen zakonskim propisima.
Da je ovo njegovo rezonovanje ispravno, pokazalo je iskustvo, jer je
u vremenu od 20 godina, odkako se pokušava resiti pitanje uzurpacija i
dodele držav. šum. zemljišta na teritoriji bivše Bosne i Hercegovine,
četiri puta pomican rok, od koga se zauzeće drž. šum. zemljišta ima smatrati
prekršajem, dok se uzurpacije izvršene prije tih rokova imadu ostaviti
u mirnom posedu uzurpanta do konačnog rešenja ovoga pitanja.


500




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 31     <-- 31 -->        PDF

r


Najozbiljniji pokušaj za rešenje pitanja uzurpacija i dodele drž. šum.
zemljišta, izvršen do sada donošenjem Uredbe M. S. broj 472/36, koja
u svom 32 §-u određuje, da se svako lice, koje posle 16/VII 1936 god.
izvrši bespravno zauzeće drž. šum. zemljišta uma silom odstraniti, morao
je brzo pretrpiti izmenu a time i neuspeh, jer je Uredbom M. S. br.
559/38 izmenjena Uredba M. S. br. 472/36 u toliko, što se odredbe §§-a
30, 32—136 imadu primeniti samo na ona zauzeća drž. zemljišta, koja su
izvršena nakon 31/XII 1937 god., dok se uzurpanti, koji su izvršili zauzeće
do toga roka, a nisu definitivno uklonjeni sa uzurpacije, ili su se po odstranjenju
vratili! do konca 1937 god. na uzurpaciju, imadu i dalje ostaviti
u mirnom posedu do konačnog rešenja pitanja dodele drž. zemljišta.


Ovo iskustvo koristili su ranije samo drskiji uzurpanti, no sve
daljnja tolerancija uzurpacija i nerešavanje pitanja dodele zemljišta ponukalo
je i one, koji su bili voljni da poštuju zakonske propise i da čekaju
legalno rešenje dodele zemljišta, da sami pokušaju domoći se potrebnog
zemljišta, jer je zapretila opasnost, da će oni smeliji prigrabiti sve pogodno
zemljište. Ovo naročito zbog toga, jer do sada postignuti rezultati
u konačnoj dodeli drž. šum. zemljišta putem Uredbe M. S. br. 472/36 govore,
da će se još dugo čekati, dok se pitanje uzurpacije i dodele drž.
zemljišta definitivno resi na ćelom području bivše Bosne i Hercegovine.
U tom budućem vremenskom periodu rešavanja ovog pitanja, koji se
može označiti sa oko 20 godina, sticaj prilika izazvaće nove poteškoće i
izmene u postojećim Uredbama tako, da je sada nemoguće sagledati svršetak
ovog pitanja obzirom na postojeće okolnosti.


Na osnovu izloženog dolazi se lako do zaključka o sizifovom radu
Šumskih uprava oko suzbijanja bespravnog zauzimanja državnog šumskog
zemljišta. Ovo je važno istaći i iz razloga, što se radom na suzbijanju
bespravnog zauzimanja drž. šum. zemljišta, koje u velikoj većini
slučajeva nije više uopšte predmet šumskog gospodarenja, oduzima čuvarima
šuma dragoceno vreme za čuvanje onih šumskih objekata, kojima
treba posvetiti punu pažnju i spašavati, što se još spasiti može. Sem toga
ovim radom, uz izložene prilike, opterećuje se već i onako konplicirana
administracija kod Šumskih uprava na području bivše Bosne i Hercegovine;
konačno država troši prilične sume novca na troškove oko izviđa
uzurpacija i odstranjenja uzurpanata bez mogućnosti, da joj taj novac
bude naknađen od uzurpanata, kako to predviđa Uredba. Sve bi to još
našlo opravdanja, kada bi se postigao postavljeni cilj napred citiranih
odredaba Uredbe, t. j. , da se zaustavi daljnje bespravno zauzimanje drž.
šum. zemljišta. No naša je namera i bila ovim člankom pokazati, da se u
praksi taj cilj ne postiže i! da je kraj postojećih prilika manje više iluzorna
primena navedenih mera, a prema tome da je jalov i rad Šumskih uprava
u tome pravcu.


Ove činjenice govore, da se samo hitnim i odlučnim merama može
postići cilj, koji! se navedenim odredbama želi postići. Naše je mišljenje,
da će se ovaj cilj postići tek onda, kada se
povuče i na terenu obeleži jasna granica između
državnog šumskog posed a, koji treba i dalje da
ostane predmet šumskog gospodarstva i one površine
drž. šumskog zemljišta, koja se bezus lovno
mora podeliti agrarnim interesentima.


501




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Iz ovoga proizlazi, da je rešenje čisto šumarskog pitanja, t. j . održanja
šume i integriteta njene površine sa svima reperkusijama, koje to
održanje ima na šumsko gospodarstvo, usko vezano sa socijalnimagrarnim pitanjem bosanskog seljaka. Povezanost ovih triju pitanja došla
je do izražaja i u Uredbi M. S. br. 472/36, koja predviđa zajedničko rešenje
ovih pitanja. I baš zbog te činjenice ne može se pomišljati na
uspešnu i efikasnu odbranu granica drž. šume od uzurpanata sve dotle,
dok ne bude u celosti provedena Uredba M. S. br. 472/36, t. j . dok se
definitivno ne izvrši podela raspoloživog drž. šumskog zemljišta agrarnim
interesentima i dok se vidno ne obeleži granica preostalog državnog
šumskog poseda. Kada stvari tako stoje, želeti je, da se svi poslovi oko
sprovodenja Uredbe M. S. br. 472/36 u što kraćem vremenu provedu na
čitavoj teritoriji, čime bi bila skinuta sa dnevnog reda tri krupna problema,
od kojih nas šumare interesuje naročito onaj, koji se želi postići
odredbama iz §§ 34 i 35 Uredbe, o kojima smo ovde raspravljali.


Do sada postignuti rezultati ne nagoveštavaju skoro rešenje ovih
problema putem pomenute Uredbe, te se je bojati, da će vreme i dinamička
snaga života preći preko ove Uredbe i njenih odredaba te da će
se morati pribeći novim putevima i načinima pri rešavanju ovih pitanja.


Ne upuštajući se u kritiku same Uredbe i celishodnosti njenih odredaba
kao i čitave procedure rada čvrsto verujemo, da je provođenje
Uredbe i uopšte tehničko rešenje ovih problema nemoguće sa osobljem
i kreditima, sa kojima raspolažu odeljci! za dodelu drž. šum. zemljišta pri
Direkcijama šuma na teritoriji bivše Bosne il Hercegovine. Št o se
tiče same procedure rada oko provođenja Uredbe,
trebalo bi je ispitati! na osnovi! do sada postignutih
rezultata i kristiti; stečena iskustva pa ju prema
potrebi reformisati.


Ako se ne poradi na ubrzanju rešenja ovih problema, postoji bojazan
— radi navedenih teškoća i! okolnosti — da budu kompromitovani
bez svoje krivice oni ljudi, koji su uložili i ulažu mnogo truda i dobre
volje u ovaj rad a sa njima i svi šumari sa ove teritorije te da pored
toga i dalje ostanu otvorena ova goruća pitanja.


Resume. En traitant les usurpations dans les forets domaniales de Bosnie et
Herzegovine l´auteur est d´avis, que cette question ne pourra pas etre resolue qu´apres
la deliminitation entre lc territoire lorestier et ce ä partager parmi les interesses.


502