DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI li ST GOD. 64. LISTOPAD . 1940. Ing. STJEPAN FRANČIŠKOVIĆ (Zagreb): FOTOGRAMETRIJA U SLUŽBI TAKSACIJE (DIE PHOTOGRAMMETRIE IM DIENSTE DER FORSTEINRICHTUNG) Na svom naučnom putovanju kroz Njemačku posjetila je naša stručna delegacija i stari sveučilišni grad Jenu (11. jula 1939.), gdje se nalazi sjedište glasovitog Zeissovog instituta, jednog od prvih optičkih zavoda na svijetu. Imali smo priliku, da se pod vodstvom univ. prof. Dra R ö h r 1 a (Tharandt) i njegovog suradnika, šumarnika Dra Bujakow s k 0 g a upoznamo s opsežnim radom ove institucije, naročito obzirom na savremene optičke pronalaske i njihovu primjenu u šumarstvu. Dva iscrpiva predavanja, koja su nam u velikoj predavaoni instituta održana iz oblasti fotogrametrije s naročitim osvrtom na naše prilike, otvorila su nam nove poglede na savremene i kod nas još premalo poznate metode kartografskih ii taksacionih radova. Filmska je brzina tehničkog napretka zahvatila i područje konzervativnog šumskog gospodarstva, jer se i tu u novije vrijeme počima efekat rada prosuđivati! prvenstveno po gubitku utrošenog vremena. Mi smo u uređivanju šuma a specijalno u kartografiji bez obzira na novije tehničke izume još vrlo daleko od napretka, koji su Nijemci! već davno postigli. Stoga nam je bilo i razumljivo stanovište prof. Dra Röhrla, koje je u svom predavanju naročito podvukao, da je za nas primjena fotogrametrije od veće koristi nego u Njemačkoj. Naša nas zaostalost sili, da primjenjujemo sve tehničke izume, kako bismo se što prije mogli približiti napretku kulturnih naroda. Vjerujem, da će iz ovih razloga jedan prikaz dosad postignutih rezultata u fotogrametriji a specijalno u aerofototaksaciji biti! za našu stručnu javnost od najvećeg interesa. U tu svrhu i donosim ovu razradu prikupljenog materijala.1 1 Oradu za ovaj referat prikupio sam iz svojih bilježaka na održanim predavanjima. Djelomično sam upotrijebio i bilješke, koje mi je s istih predavanja ustupio šum. asesor D ec k e r, pratilac naše ekskurzije. Kod razrade materijala držao sam se slijedećih radova: a) Hugershoff : Die Bildmessung und ihre forstliche Anwendungen (Der deutsche Forstwirt, Bd. 21, Heft 50. 1939), b) Hugershoff : Alte und neue Methoden der Kolonialgeographie (Geographischer Anzeiger, Jahrg. 1939, Hf. 17/18), 473 |
ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 4 <-- 4 --> PDF |
I. Osnovi fotogrametrije Fotogrametrija je takova tehnička metoda izmjere, kod koje se iz fotografskih snimaka prostornog objekta izvodi njegova izmjera. Ova nam metoda omogućuje, da s razmjerno malim troškom i ii još manjim gubitkom vremena konstruiramo pregledne situacione planove (s izohipsama ili bez njih) bez potrebe da stupimo na odnosnu topografsku površinu. Geodetske dakle izmjere gotovo u cijelosti otpadaju. Tu i leži glavna korist fotogrametrije, — naročito kod nas u šumarstvu, — gdje nepristupni! tereni iziskuju velike troškove i gubitak vremena. Za naše je domaće prilike ta važnost još veća, ako uvažimo mnoge poznate mane i netočnosti današnjih katastralnih mapa, na kojima u glavnom baziraju svi reambulacioni radovi il sva naša uređajna kartografija. Prema izboru stajaliišne točke snimanja dijeli se današnja fotogrametrija na dvije grupe ii to na: a) TERESTRICKU FOTOGRAMETRIJU (Erdbildmessung), kod koje se stajalište odabire na zemlji, b) AEROTOPOGRAFIJU (Luftbildmessung), kod koje se stajalište uzima u zraku odnosno u avionu. Terestrička se fotogrametrija vrlo rijetko upotrebljava, jer je nepotpuna i neekonomična. Teško je i gotovo nemoguće pronaći na zemlji takova stajališta, odakle se fotogrametričkii može obuhvatiti jedna čitava terenska partija. U koliko to katkada i uspije, još će uvijek snimljeni teren sadržavati mnogo skrivenih prostora, koji se moraju ispuštati iz računa. U šumarstvu će kadgod moći poslužiti kod snimanja naročito važnih i instruktivnih manjih objekata, koji su uli teško pristupačni! ili geodetska izmjera uopće ne može doći u obzir (habitus izabranih stabala i t. d.). No za veće je radove u taksaciji ova vrsta izmjere posve neupotrebiva, pa je i ispuštam iz daljnjeg razmatranja. Daleko točnija a danas gotovo i ii posvuda primljena metoda a e r otopografij e osniva se, kako je navedeno, na odabiranju stajališta u zraku, kod čega se praktički topografska površina snima iz aviona, Ovu je metodu stvorila novovjeka aviaci´ja nakon iskustava u svjetskom ratu, gdje su se fotografska snimanja zemljišta pokazala kao vrlo podesna za izmjeru. Stoga početak njezinog razvoja pada iza 1918. godine, premda naročiti procvat bilježi baš u posljednjem deceniju. Princip se ovog načina sast´jji u tome, da se određeno zemljište mora sistematski! prelijetati u paralelnim zonama, iz kojih se istovremeno vrši automatsko fotografsko snimanje i to lako, da se snimci u istoj a zatim i u susjednim zonama međusobno djelomično pokrivaju. To djelo c) G ru b er : Bildmasstab und Kartenmasstab (Bildmessung und Luftbildwesen, Jahrg. 1937, Hf. 4), d) Gru b er : Luftbild-und Gebirgsvermessung und die hierzu dienenden Aufnahme- und Auswertegeräte (Bildmessung und Luftbildwesen, Jahrg. 1937, Hf. 4), e) Gru b er : Wie weit vermag Aerophotogrammetrie den Genauigkeitsansprüchen an Katasteraufnahmen Genüge zu leisten (Jena), f) Gesisner: Der Einsatz der Hansa-Luftbild G.m.b.H. für die Schaffung der Deutschen Grund-und Katasterplankarte 1:5000 (Bildmessung und Lufttoildwesen, Jahrg. 1936, Hf. 4), g) Nowa.tzky : Luftbildmessung für die Neuaufnahme und Berichtigung der Messtischblätter im Masstab 1:25O0O (Bildmessung u. Luftbildwesen, Jahrg. 1936. Hf. 4). 474 |
ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 5 <-- 5 --> PDF |
mično međusobno pokrivanje snimaka, koje ide i do 60% površine pojedine slike pa podsjeća na slaganje krovne cigle (dachziegelartig), omogućuje kontinuirani pregled terena. Lijet aviona treba da je po mogućnosti što više horizontalan, a za samo je snimanje jedan od najvažnijih uslova, da se izvodi u približno vertikalnoj projekciji. U praksi nije moguće izvršiti dovoljnom točnošću ni jedno ni drugo, pa odatle i izlaze mnoge deformacije slika, koje treba ukloniti u svrhu sastava topografskih karata. Snimanje se najčešće izvodi pomoću filmova, pa njihovo sastavljanje u jednu preglednu cjelinu čini prvu fazu laboratorijskog rada. Za sam posao snimanja služe specijalne fotokamer e (Reihenbildmesskammer, si. 1), koje za vrijeme lijeta automatski fotografiraju zemljišta po načelu kinematografije. Snimljeni se filmovi zatim obrađuju u tamnoj komori, gdje se njihove vrpce pomoću specijalnih aparatura SI. 1. Automatska fotokamera RMlK-P 21. Veličina snimke 18/18 cm, 1/io nar. vel. razvijaju, ispituju, suše i napokon kopiraju. Time je dovršen posao sni manja. Kako vidimo, preparatorne su radnje prilično jednostavne. Gla vni je uslov horizontalan lijet i vertikalno snimanje odabranog objekta. Složimo li aero-snimke prema mjerilu situacije, dobivamo t. zv. mozaik , koji daje jasan pregled reljefa, vegetacije ii brojnih drugih markantnih pojedinosti zahvaćenog zemljišta. Unatoč toga ovaj mozaik još ne predstavlja neku točnu kartu zemljišta. To bi bilo samo u slučaju, da su snimci stvarno izvršeni u vertikalnom položaju fotokamere, i da je avion letio neprestano u istoj visini t. j . horizontalno. Naravno, takova je predpostavka praktički nemoguća. Da bismo iz ovako složenog mo zaika mogli sastaviti topografsku kartu, predstoje nam razni postupci, koji se međusobno razlikuju već prema tome, da li je snimljeno zemljište 475 |
ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 6 <-- 6 --> PDF |
ravno ili brdovito, odnosno, da li se radi o kartiranju s izohipsama ili bez njih. 1) Kod ravno g terena dostaje jedno snimanje objekta. Uslijed neizbježnih je kolebanja aviona potrebno, da se posebno ispravljaju sve deformacije u dobivenim slikama. Odstranjivanje ovih grešaka, s kojima su razumljivo vezane i razlike u mjerilu, vrši se posebnim optičkim putem entzerren). U tu svrhu služi poseban aparat t. zv. Redrese r SI. 2. Primjer snimanja ravnog terena i izrade topografske karte (ipo iManeku). (Entzerrugsgerät). Tek nakon što su uklonjene sve deformacije mogu složene snimke dati preglednu kartu jedinstvenog mjerila. Ovako dobivena karta može odmah zamijeniti današnje šumsko-gospodarstvene nacrte, jer pruža pregled brojnih uređajnih elemenata, koji geodetski nacrt ni iz daleka ne može pružiti. Ta se karta, već prema određenoj svrsi, može dalje prerađivati bilo precrtavanjem bilo uklanjanjem manje važnih fotografiranih detalja (si. 2). 476 |
ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 7 <-- 7 --> PDF |
2) Radi li se o valovitom ili brdovitom terenu, gdje reljef treba izraziti izohipsama, mora se primjernu sasvim drugi postupak. Da se dobije ispravna rekonstrukcija terena, potrebna su ovdje dva snimanja, izvršena istovremeno s dva stajališta, pa se slike parno i obraduju. Obrada se izvodi, da se preokrene postupak snimanja, kad čega se snimke stave u projektore , kojii po svojim proporcijama točno odgovaraju fotokameriL Odgovara li kod tog obratnog postupka položaj projektora točno onom fotokamere u času snimanja, to će se svjetlosne zrake, što izlaze iz projektora, parno sjeći, a njihova će sjecišta u svojoj skupnosti ponovno dati sliku terena. Mjerilo se ovog optičkog modela može mijenjati! po volji na bazi međusobnog razmaka projektora. U praksi se redovno sastavlja jedan čitav red projektora, koji po svom poredaju odgovaraju slikovnom nizu u određenom mjerilu. Da bi se sad prostorni objekt mogao učiniti vadljivim, moraju se projekcione zrake svakog para ploča komplementarno obojadisati (crveno i zeleno), pa se onda pomoću jednako obojadisanih naočala promatra plastični model. SI. 3. Aeroprojektor multipleks sa šest projektora (po Maneku). Shematični prikaz rada. Sav ovaj posao vrši Aeroprojektor multiplex (si. 3.), posebna sprava, gdje se model anaglifički projicira na malu projekcionu plohu. Ta se ploha može postaviti na povoljnu visinu iznad crtaćeg papira i po njemu pomicati. Ona nosi jednu svjetleću marku, koja uz automatsku pisaljku omogućuje ucrtavanje ortogonalne projekcije pojedinih točaka modela. Vodi li se ova marka konstantno na jednoj visini, to automatski izvodi zacrtavanje izohipse. Mjerilo se određuje pomoću trij u terestričkih točaka, čije su koordinate poznate, a mogu se lako identificirati na modelu. Postupak je, kako vidimo, analogan triangulaciji. Pomoću spomenutog aeroprojektora može se triangulaciona mreža povoljno zgušćavati, da bi se sastavila karta određenog mjerila i potrebne točnosti. Danas već svu obradu slika i konstruiranje izohipsa vrši specijalan stroj Stereoplanigraf (s!. 4), kojim se mogu bez ikakovih znat nijih grešaka izrađivati karte neravnog terena. U tom pronalaženju i zacrtavanju izohipsa leži epohalna važnost ove metode, koja ušteđuje vrijeme za preko 80% od onoga, koje za isti posao treba redovna geo detska izmjera. Osim toga metoda daje praktički homogeno i gotovo u jednom momentu snimljeno topografsko stanje. Slika 5. prikazuje dio fotogrametričke karte, izrađene pomoću stereoplanigrafa. Ovaj način rada ispravno proveden konačno omogućuje: a) automatsko računanje trodimenzionalnih koordinata i površine, c) utvrđivanje veličina taksaci´onih elemenata. 477 |
ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 8 <-- 8 --> PDF |
U vezi s dosad navedenim konstatacijama upotreba se aerotopografije specijalno preporuča kod još zatvorenih ili manje pristupnih kompleksa, za koje ili uopće ne postoje nikakove karte ili postoje, ali suviše malog mjerila. Nu primjećuje se, da se pomoću ove metode mogu sasta- Sl. 4. Shematični prikaz stereoplanigrafa. 1) negativi snimaka, .) i 6) mehanizmi za podešavanje, 2) projekcioni objektivi, 7) okulari, 3) zrcalo mjerače marke, 8) i 9) prizme. 4) mjerače marke, viti i vrlo dobre katastralne mape. Po navodima prof. Röhrla trošak čitavog ovog postupka za konstrukciju topografske karte mjerila 1 : 1500 ne prelazi iznos od 65.— RM po km2. I ovaj se trošak još smanjuje kod snimanja većih objekata. 478 |
ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Naravno, da izvođenje ove metode stavlja velike zahtjeve na točnost rada kao i na preciznost instrumenata. I u tom je pogledu zabilježen u toku posljednjeg decenija velik napredak. Tako na pr. današnji model stereoplanigrafa, koji! su izradile Zeissove tvornice u Jenil, pokazuje kod visinskih razmaka od 1000 metara maksimalnu grešku od jedva kojih ± 17 cm. Svakako velika točnost, ako se uvaži, da je prvi model ovog instrumenta konstruiran tek 1920. godilne.2 SI. 5. Izvadak iz stereofotogrameträSki izrađenog plana u reonu Divrik (Turska). Originalno mjerilo 1:5000 (po Maneku). II. Važnost aerofototaksacije. Već se u prvom početku aerotopografskih radova pokušavalo iskoristiti ovu metodu za svrhe uređivanja šuma. U prvi se mah to činilo vjerojatno s razloga, što šume pretežno pokrivaju velike komplekse, pa 2 Od važnije njemačke fotogrametričke literature upućujem na slijedeće radove: a) Peucker : Die Photokarte vom Gebirgsland (Düsseldorf, geografische Vor träge 1927), b) Gru b er : Photogrammetrie, Stuttgart 1930, c) R e i n s t> e r g: Die jüngste Entwicklung der Luftbildaufnahme in ihrer Be deutung für die Geographie (Wiss. Veröfi. des Museums für Länderkunde zu Leipzig, 1933), d) B a e s c h 1 i n - Z e 11 e r: Lehrbuch der Stereophotogrammetrie, Zürich 1934, e) linger s hoff : Einführung in die Luftbildmessung (Bildmessung und Luft bildwesen 1936), f) Kern : Ein neues stereoskopisches Auswertegerät für Luftaufnahmen (Österr. Zeitschr. für Vermessungsw. 1937). 479 |
ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 10 <-- 10 --> PDF |
daju pouzdanu podlogu za proučavanje pitanja, u kojoj mjerit dolaze do izražaja osebujnosti vegetacije u aero-snimkama. Prve je ovakove pokuse preduzeo 1920. godine prof. Dr. Hugershof f u tharandtskoj školskoj šumi. Tim je pokusima bilo utvrđeno, da aero-snimke svojom preciznošću, napose obzirom na mogućnost automatskog mjerenja modela i njegove vegetacije, pružaju taksatoru izvrsno pomagalo u uredajnim radovima. Kako je ovo pitanje od posebnog značenja za naše šumarstvo, pokušat ću, da u krupnim potezima iznesem dosad postignute rezultate. Prema konstatacijama prof. Röhrla fotogrametrija pruža mogućnost ustanovljivanja slijedećih taksacionih veličina: A) Direktno: a) vrste drveća i njihovu smjesu, b) broj stabala glavne sastojine, c) visine stabala i sastojine, d) obrast. B) Indirektno: drvnu zalihu. Prilje dalnjeg razmatranja potrebno je navesti, da su njemački šumari u prvi čas ovaj pronalazak dočekali s izvjesnom skepsom. Tek 1923. godine prof. Dr. Hilf (Eberswalde) u svom predavanju na kongresu njemačkog šumarskog društva u Frankfurtu na Odri predlaže upotrebu fotogrametrilčke kartografije kod nizinskih (ravnih) šumskih kompleksa. Nešto kasnije pokušava Rebe l uvesti ovu metodu u Bavarsku. Godine 1924. izdaje šef saskog šumarstva Bernhard t nalog saskim taksacionim uredima, da preduzmu potrebna ispitivanja, kako bil se ova metoda primjenila kod geometrijskih i taksatorskih predradnja. Ovim je istraživanjima rukovodio Krutzsch , koji predlaže vrlo povoljan izvještaj i među ostalim naročito naglasuje posebnu važnost aero-snimaka za kontrolu historijata sastojina. Godine 1926. vrši! saska taksacija ponovna ispitivanja u istom pravcu. Rezultati! pokazuju, da se primjena fotogrametrije isplati kod vrlo intenzivnog gospodarenja, te da se glavni nedostatak ove metode ukazuje u troškovima terestričke izmjere priključnih točaka (Anschlusspunkte). Kasnije je i taj nedostatak uklonjen konstrukcijom Hugershoffovog Aerokartografa, pomoću kojeg se priključne točke mogu ustanoviti na bazi poznatih triju točaka na terenu. Šumarska se taksacija na fotogrametričkoj osnovi sastoji iz izlučivanja i obračuna površina, izmjere stabala i sastojine i napokon ustanovljenja drvnih zaliha. Promotrit ćemo svakit od spomenutih zadataka napose i to prema konstatacijama prof. Dra Hugershof f a. jednog od najboljih poznavaoca aerofototaksacije u današnjoj Njemačkoj. a) Izlučenje i obračun površina. Ovo treba izvršiti na originalnim snimkama pomoću stereoskopa. Pod izlučenjem se ima razumjeti određivanje pojedinih površina prema njihovoj kulturi (šume, oranice, livade i pašnjaci) i: privrednom značaju (vodotoci, ceste, putevi, željeznice i t. d.). Što se tiče same šume ovaj posao obuhvata lučenje površina četinjavih i lisnatih sastojina prema vrstama drveća i prema dobnim resp. debljinskim razredima (SI. 6.). Izlučene površine treba vidljivo (olovkom ili tušem) omeđiti i povučene linije uvažiti kod kartiranja. Radi li! se o isključivo taksatornim radovima, dostatno je ako teren ne pokazuje većih visinskih razlika, da se pojedine površine obračunaju planimetrom neposredio iz zračnih snimaka. Diferencije se u mjerilu, koje nastaju uslijed nepravilnog letenja 480 |
ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 11 <-- 11 --> PDF |
uklanjaju tako, da se pomoću izmjere identičnih površina pronađe reduktivni faktor, pomoću kojeg se mogu izvesti sigurne korekture. U koliko već postoji karta terena, mogu se izlučene parcele nakon izvršenog redresiranja unijeti u kartu. U tom se slučaju redukcija na mjerilo karte može kod ravnih terena izvršiti pomoću pantografa. b) Izmjere stabla i sastojine. U dendrometrijskoj je praksi ustanovljenje drvne zalihe vezano na razne faktore (Ghf), od kojih možemo fotogrametričkim putem direktno izmjeriti samo nekoje. Većina se mora izvoditi dedukcijom iz poznatih direktno izmjerenih veličina na optičkom objektu. 36.\ a ^r ´ 25 )d 1 a 1 b 26 J e / b c d \ c ] .. h 15 16 h SI. .. Primjer sastojinskog fotogrametriokog nacrta (po Hugershoffu). 26 a) 72-god. bor, 26 b) 29-god. borovi s primjesom hrasta, breze, bagrema i bukve, 26 c) 129-god. bukva s pojedinačnim hrastovima, 16 a) 48-god. bor s primjesom bukve, 25 a) 75-god. bor, 25 b) 100-god. bor, 25 c) 70-god. bagrem, 15 b) 73-god. bor. Tako je neposredno iz zračnih snimaka moguće ustanoviti bro j stabal a i to velikom točnošću. Izbrojavanje se vrši pomoću stereoskopa shodnom upotrebom mikroskopskih okulara. Moguće je tako izbrojiti sve pojedine vršike krošanja dapače i kod vrlo gustog sklopa samo ako je dovoljno malen omjer između baze i visine letenja (obično 1 :5). Iskustvo je pokazalo, da kod ovakovog brojenja ispadaju samo potištena stabla ispod 10 cm prsnog promjera. Nu za uređajne svrhe ova stabla nemaju većeg značenja. Nadalje se može direktno mjeriti i promjer krošanja. Naravno, da ustanovljenje njegove apsolutne veličine (pomoću stereoskopa 481 |
ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 12 <-- 12 --> PDF |
ili stereokomparatora) ovisi o poznavanju mjerila, koje se određuje na temelju pznatog položaja čvrstih točaka na terenu. Točnost se ovako ustanovljenog promjera krošnje razilazi za ± 15 cm od terestričke izmjere. Kako vidimo, diferencija je vrlo neznatna, pa je praktički ovo ustanovljivanje jednako točno kao il ono sa zemlje. Pomoću sprave za kartiranje dobiva se uz isključenje lukanja (između pojedinih krošanja) horizontalna projekcija površin e kro s a n j a, koja se potom može pomoću planimetra iskazati i: numerički. Od naročite je važnosti činjenica, da se iz zračnih snimaka može direktno ustanoviti i! visin a stabala. Mjerenje se vrši pomoću pokretanja spomenute svjetleće marke na vršiku i podnožje stabla analogno postupku kod određivanja izohipsa. Diferencija očitanja daje neposredno stabalnu visinu s najvećom greškom od ± 25 cm kod mjerila 1 :10000. Predpostavka je, da je tlo vidljivo i to bilo kod samog stabla ili u njegovoj neposrednoj blizini. Takovu situaciju pružaju okrajcii puteva, međe sastojina, prosjeke, sječine, granična polja, enklave, poluenklave i vodotoci. Naravno, da se unutar potpuno sklopljene sastojine ne mogu mjeriti stabalne visine. Ali za svrhe taksacije to nije naročito ni potrebno, jer se i onako traži aritmetski srednja odnosno sastojinska srednja visina . A kod traženja ove t. j . široke prosječnosti, biti će eventualne greške fotogrameričkog računanja još manje ili barem neće prelaziti mjere u običnoj dendrometrijskoj praksi. c) Dedukcije direktnih izmjera. Za svrhu ustanovljivanja drvne gromade nije dovoljna samo visina i broj stabala, koje možemo iz aero-snimaka direktno mjeriti. Tu je potrebno i određivanje izvjesnih proporcionalitetnih elemenata (sklop, oblični broj) i! prsnog promjera, — a napokon i sastojinske starosti il stanišne dobrote. Nu valja istaknuti, da između veličina, koje se dadu mjeriti direktno i izvedenih veličina postoji biološki normirana međusobna ovisnost. A to nam omogućuje, da iz izmjerenih deduciramo izvedene veličine. Posao je svakako vrlo težak, pa su potrebna mnoga opsežna istraživanja, čije rezultate ne možemo smatrati! definitivnima. Iz ukupne se površine krošanja izvodi sklo p kao omjer između površine krošanja i površine sastojine., Obračun je razmjerno dosta lagan i potpuno točan. Redovno će biti dostatno direktno ocjenjivanje ovog omjera, što je obzirom na izdašnu preglednost pomoću stereoskopa mnogo pouzdanije nego obična okularna procjena sklopa na osnovu terestričkog obilaženja sastojine. Sam sklop krošanja ne omogućuje uvijek pouzdano zaključivanje na stepen obrasta . Zato je potrebno obračunati broj stabala konkretnog sastojinskog sklopa, da se pomoću njega dobije omjer konkretnog i normalnog broja stabala. Potonji se može izvaditi iz prihodnih tabela, u koju svrhu moramo poznavati bonitet i starost sastojine. Kod dendrometrijskog ustanovljivanja drvne zalihe važnu ulogu vrši obličn i broj , odnosno omjer zbiljnog volumena stabla i cilindra jednake temeljnice (u prsnoj visini) te visine. Iz aero-snimaka nije moguće izmjeriti kružnu plohu, jer je ta naravno nevidljiva. Umjesto nje se ustanovljuje oblični broj krošnji ne plohe (Kronenflächen-Formzahl), koji daje stabalnu gromadu umnožen s visinom i projekcijom krošnje. Do danas je u Njemačkoj za bor već točno Istražen odnos ovog obličnog broja prema starosti i razredu boniteta. 482 |
ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Uza sve to važno je ispitati, da li između promjera krošnje (koji se može direktno mjeriti na aero-snimkama) ii prsnog promjera postoji kakav normativni odnošaj. Novija istraživanja kod bora pokazuju jednostavnu proporcionalnost ovih elemenata, prividno neovisnu o starosti, bonitetu i sklopu. Faktor proporcionalnosti iznosi prosječno oko 14 Heck Kraft, Martin).3 Što se tiče sastojinske starosti! , njezino se ustanovljenje u onoj točnosti, koju traži taksacija, ne ukazuje nesavladivo pomoću aerosnimaka. Pokazalo se naime, da je omjer krošnjinog promjera i visine ovisan o starosti, bonitetu i sklopu. Iz ovog izilazi starost sastojine kao funkcija srednje visine, sklopa i omjera promjera krošnje i visine. Na ovoj se bazi danas vrše daljnja istraživanja, pa se i u ovom pravcu očekuju pozitivni rezultati. d) Obračun drvne zalihe. U koliko su napred navedeni faktori ustanovljeni dovoljnom točnošću, onda obračun drvne zalihe nije težak posao. Fotogrametrija poznaje više metoda, koje se mogu primjeniti istodobno na isti objekt bez velikih troškova i gubitka vremena. Time se omogućuje ne samo kontrola nego i ispravljanje grešaka. 1) Metoda drvno-gromadnih tabela (Massentafelverfahren). Ona polazi od poznatih drvno-gromadnih skrižaljaka pa na osnovu opisanog snošaja uvodi! promjer krošnje umjesto prsnog promjera. Na ODtiičkom se objektu izmjeri! promjer krošnje i njemu pripadna visina Iz relacije krošnjinog i prsnog promjera obračunava se ovaj potonji, a na osnovu njega i! pripadne visine očitava drvna gromada. Ovakovo ustanovljenje izvršeno ü pod nepovoljnijim okolnostima (s ručnom kamerom) pokazuje tek 6%i razlike od običnog terestričkog ustanovljivanja. 2) Metoda plohe krošanja (Kronenflächenverfahren). Ovim se postupkom dobiva gromada kao produkt ukupne površine krošanja, arütmetski srednje visine il spomenutog obličnog broja krošnjine* plohe, koji je kako znamo izrazita funkcija starosti il boniteta. Na ovaj se način ustanovljena gromada razilazi s rezultatima terestričke izmjere za svega 7%. 3) Metoda prihodni´h tabela (Ertragstafelverfahren). Kod primjene ovog postupka treba odrediti srednju sastojinsku visinu, sklop krošanja i broj stabala. Iz omjera se srednje projekcije krošnje (Kronengrundfläche) i srednje sastojinske visine dobiva starost , a ta zajedno sa srednjom sastojinskom visinom omogućuje ustanovljenje boniteta po tabelama prihoda i prirasta. Na bazi tih podataka i kružne plohe izvedene iz krošnjine projekcije dolazimo u tabelama do t. zv. normalne drvne zalihe, koja se poznatim postupkom dade reducirati! na konkretnu drvnu masu. Rezultati ove metode divergiraju s onima terestričke izmjere za kojih 8%. 4) Metoda profiliranja (Profilverfahren). Ova se metoda osniva na aritmetskil srednjoj visini sastojine. Ta se, kako znamo, usta 3 a) Heck: Beiträge zur forstl. Zuwachskunde (Forst-wissenschaftliches Zentralblatt 1924), b) Kraft: Lehre von den Durchforstungen, Hannover 1884, c) Martin : Forstliche Statik, 2. Auf. Berlin, 1905. 483 |
ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 14 <-- 14 --> PDF |
novljuje na optičkom objektu pomoću izmjere visina većeg broja stabala/ Nu može se odrediti i tako, da se pokretna svjetleća marka vodi duž paralelnih i jednako razmaknutih pravaca. Automatsko zacrtavanje ovog povlačenja daje profil sastojinskog pokrova (Bestandesdach) a mjestimično i zemljišta (SI. 7.). Ovaj pretežno grafički postupak daje brzo po principu linearne taksacije broj stabala i visinu. No osim toga on omogućuje ustanovljenje aritmetske sredine planimetrički obrađenih površina dvaju susjednih profila. Ova pak umnožena s razmakom profila daje t. zv. Wuchsraum (prostor obrasta). Sad je potrebno ustanoviti omjer, u kojem stoji ovaj faktor naprama drvnoj gromadi — t. zv. Dichtezahl (broj gustoće). Produkt ovog i Wuchsrauma daje drvnu gromadu sastojine. Prof. Hugershoff ne navodi specijalno za ovu metodu, s kolikom točnošću izvodi kubisanje sastojine, ali općenito naglašuje, da se rezultati fotogrametričkih metoda razlikuju od onih terestričke dendrometrilje tek za kojih 5% i to dakako ´li I i I 1 L o too 200 aoo m ... SI. 7. Automatski zacrtani profili Wuchsrauma (po Hugershoffu). samo onda ako su i izmjere terestričke dendrometrije precizno izvedene. Prema tome ni ova metoda ne pokazuje većih udaljivanja od dosad poznatih metoda kubisanja. To bi bio letimični pogled na rezultate aerofototaksacije, koje su postigli Nijemci. Kako su još mnogo ispitivanja u tečaju, nije moguće već sada donijeti jedno definitivno gledište o praktičnoj primjeni. Ne možemo se oteti sumnji, da terestričko snimanje daje još uvijek veću točnost nego fotogrametričko. Svakako se danas aerofototaksaciji utiru prvi putevi, pa se kod prosuđivanja rezultata mora postupati s najvećim oprezom. Ipak, u koliko za današnje stanje nauke terestričko snimanje sastojine pokaže i nešto točniji podatak, valja uvažiti, da je ta točnost vrlo relativna, jer se terestrička izmjera u pravilu odnosi na jedan mali (primjerni) dio sastojine, iz kojeg onda zaključujemo na stanje cjeline. Tu stvarno fotogrametričke metode nisu ništa manje točne. One odmah obuhvataju stanje čitave sastojine a ne samo jedan njezin makar i primjerni dio. A to je vrlo važno za nas, koji sve naše rezultate pro 484 |
ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 15 <-- 15 --> PDF |
cjene osnivamo u pravilu na primjernim plohama, jer je stablimična izmjera preskupa, ma da je daleko točnija a za nekoje gospodarske tipove (prebirna šuma) i jedino pouzdana. Velika je vjerojatnost, da će se u skoroj budućnosti pronaći brze i jeftine fotogrametričke metode za ustanovljenje drvnih zaliha — a u izvjesnoj mjeri i ostalih faktora. Unatoč naših sumnja, dosadanji rezultati, koje već možemo za visinu i drvnu zalihu numerički uporediti s podacima dendrometrijske izmjere, pokazuju dovoljnu točnost, ma da su razmjerno malobrojni i ma da su kriterija za ustanovljivanje za sada još suviše općenito nostavljena. Po prirodi stvari za taksatorske predradnje dolaze u obzir aerosnimke, dok za geometrijske već izrađene karte. Kod toga valja uvažiti, da se fotogrametričke karte izrađuju redovito u manje m mjerilu nego su vršena snimanja. Stoga valja razlikovati mjerilo snimanja (Bildmasstab) od mjerila konačno sastavljenih karata (Kartierungsmasstab). Samo je po sebi razumljivo, da mjerilo snimanja ovisi o visini letenja aviona (Flughöhe), pa je ono to manje, što je let aviona bio viši. U slijedećoj tabeli I iznosim glavne podatke o relaciji između visine letenja, mjerila snimaka i mjerila kartiranja. Tabela I (podaci po Hugershoffu). Reon snimanja Visina letenja (met.) Mjeril o snimanja kartiranja Svajcarska 2300 1 14000 1 : 10000 2700-3500 1 13000 1 : 10000 Holanđija 900 1 4300 1 :1000 Berlin 340 1 1650 1 :600 350 1 1700 1 : 1000 Na koncu je potrebno, staknuti, da aero-snimci odlično služe u svrhe izrade planova za pošumljavanje, kontrolu sječina, projektiranje prometila, uređenje bujica, odvodnje, a naročito, što je za naše prilike vrlo važno — za svrhe ograničenja šuma od pašnjaka i razlučivanja šumskog ii poljskog zemljišta. U ovom pogledu stoji ne samo naše šumarstvo nego i čitava naša privreda pred velikim zadaćama. Jedino opsežna studija s jednog šireg horizonta a zatim i tehnički! radovi uz pomoć savremenih naučnih pronalazaka mogu predusresti sve nedaće prenaseljenosti, potrebe na obradivom zemljištu i beskonačnog nestajanja naših šuma.4 4 Od šumarske fotogrametričke Literature u Njemačkoj upućujem na slijedeća djela: a) Ing. Zierau : Die forstwirtschaftliche Bedeutung topografischer Landesaufnahmen aus Luftfahrzeugen (Dresden 1921), b) Krutzsch : Das Flugzeug im Dienste der Forstwirtschaft (Allg. Forst- und Jagdzeitung, 102 —1926), c) Krutzsch : Das Luftbild im Dienste der Forsteinrichtung (Tharand. Forstl. Jahrb. 76 — 1925), d) Forstliche Wochenschrift Silva , 11 — 1923, 485 |
ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 16 <-- 16 --> PDF |
ZUSAMMENFASSUNG. Der Verfasser bringt einen allgemeinen Überblick über die photogrammetrischen Messverfahren sowie über die heutigen Aussichten der Photogrammetrie im Dienst der Forstwirtschaft. Das Thema ist nach den Leitsätzen der von Prof. Dr. Röhrl (Tharandt) und Dr. Bujakowski im Zeissinstitut zu Jena abgehaltenen Vorträgen (Juli 1939) be arbeitet. Die Grundgedanken sind folgende: Das Flugbild hat für die Forsteinrichtung kroatischer Länder viel grössere praktische Bedeutung als in Deutschland. Schon der aus entzerrten Senkrechtaufnahmen gewonnene Luftbildplan ersetzt in ebenem Gelände eine Forstkarte und gibt darüber zahlreiche Einzeilheiten. Weitere Auswertungsmoglichkeiten gibt die stereoskopische Betrachtung, welche in der Kombination mit einfachen Zeichen- und Messgeräten ´bereits die kartographische Darstellung des Geländes und die rechnerische Ermittlung der dreidimensionalen Koordinaten gestattet. Die vielseitigste Auswertungsmöglichkeit aber erhält die Luftaufnahme bei Anwendung der modernen Präzisionsauswertmaschinen (Stereoiplanigraph). Sie ermöglichen die Herstellung topographischer Karten mit Höhenschichtenlinien beliebigen Masstabs und von grosser Genauigkeit. Die Bildmessung und ihre Anwendung in der Forstwirtschaft ermöglichen die automatische Flächenermittlung und die Erhebung wichtigerer taxatorischer Grössen wie Hiolzartenmischung, Stammzahlen, Bestandes- und Einzelhöhen, Schlussgrade und Vorratsermittlung. Zu diesem Zwecke beschreibt der Verfasser die einzelnen in der kroatischen forstlichen Literatur bisher unbekannten Ermittlungsverfahren. Spezielle Auswertungsmöglichkeiten bietet die Photogrammetrie in den Arbeiten zur Projektierung von Transportanlagen, Wildbachverbauungen und Entwässerungen sowie auch zur Trennung von Wald- und Feldwirtschaft. Überall zeigt sie bedeutende Vorzüge wie Wirstchaftlichkeit, Schnelligkeit, vielseitige Auswertbarkeit und Kontrollfähigkeit. Ing. FAZLIJA ALIKALFIĆ (Mostar): ŠUMARSKI PROBLEMI HERCEGOVINE (LES PROBLEMES FOREST1ERES DE LA HERZEGOVINE) I. Još uvijek vlada uvjerenje, da Bosna i Hercegovina pretstavljaju pokrajine, na koje se u svakom pogledu može jednako nazir atil Mišljenja sam, da je ta okolnost posljedica njihove zajedničke sudbine u prošlosti i taj okvir zajedničke sudbine i zajedničkog državnog života potpuno e) Rebel : Das Flugbild im Dienste der Forsteinrichtung, Bericht über die 21 HauptversuCih. des Deutschen Forstvereines in Bamberg 1924, f) We is k er: Stand und Entwicklungsmöglichkeiten der forstlichen Luftbildauswertung (Allg. Forst- und Jagdzeitung, 103 — 1927), g) Hugershoff : Gegenwärtiger Stand und Aussichten der Photogrammetrie als Hilfsmittel der Forstvermessung und Porsttaxation (Bildmessung und Luftbildwesen, 8 — 1933), h) Müller : Stereophotogrammetrische Messungen am Bestand, Tharandt 1931. 486 |