DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI li ST


GOD. 64. LISTOPAD . 1940.


Ing. STJEPAN FRANČIŠKOVIĆ (Zagreb):


FOTOGRAMETRIJA U SLUŽBI TAKSACIJE


(DIE PHOTOGRAMMETRIE IM DIENSTE DER
FORSTEINRICHTUNG)


Na svom naučnom putovanju kroz Njemačku posjetila je naša
stručna delegacija i stari sveučilišni grad Jenu (11. jula 1939.), gdje se
nalazi sjedište glasovitog Zeissovog instituta, jednog od prvih optičkih
zavoda na svijetu. Imali smo priliku, da se pod vodstvom univ. prof. Dra
R ö h r 1 a (Tharandt) i njegovog suradnika, šumarnika Dra Bujakow s
k 0 g a upoznamo s opsežnim radom ove institucije, naročito obzirom
na savremene optičke pronalaske i njihovu primjenu u šumarstvu. Dva
iscrpiva predavanja, koja su nam u velikoj predavaoni instituta održana
iz oblasti fotogrametrije s naročitim osvrtom na naše prilike, otvorila su
nam nove poglede na savremene i kod nas još premalo poznate metode
kartografskih ii taksacionih radova. Filmska je brzina tehničkog napretka
zahvatila i područje konzervativnog šumskog gospodarstva, jer se i tu u
novije vrijeme počima efekat rada prosuđivati! prvenstveno po gubitku
utrošenog vremena.


Mi smo u uređivanju šuma a specijalno u kartografiji bez obzira
na novije tehničke izume još vrlo daleko od napretka, koji su Nijemci!
već davno postigli. Stoga nam je bilo i razumljivo stanovište prof. Dra
Röhrla, koje je u svom predavanju naročito podvukao, da je za nas primjena
fotogrametrije od veće koristi nego u Njemačkoj. Naša nas zaostalost
sili, da primjenjujemo sve tehničke izume, kako bismo se što prije
mogli približiti napretku kulturnih naroda. Vjerujem, da će iz ovih razloga
jedan prikaz dosad postignutih rezultata u fotogrametriji a specijalno
u aerofototaksaciji biti! za našu stručnu javnost od najvećeg interesa.
U tu svrhu i donosim ovu razradu prikupljenog materijala.1


1 Oradu za ovaj referat prikupio sam iz svojih bilježaka na održanim predavanjima.
Djelomično sam upotrijebio i bilješke, koje mi je s istih predavanja ustupio šum.
asesor D ec k e r, pratilac naše ekskurzije. Kod razrade materijala držao sam se slijedećih
radova:


a) Hugershoff : Die Bildmessung und ihre forstliche Anwendungen (Der
deutsche Forstwirt, Bd. 21, Heft 50. 1939),
b) Hugershoff : Alte und neue Methoden der Kolonialgeographie (Geographischer
Anzeiger, Jahrg. 1939, Hf. 17/18),


473




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 4     <-- 4 -->        PDF

I. Osnovi fotogrametrije
Fotogrametrija je takova tehnička metoda izmjere, kod koje se iz
fotografskih snimaka prostornog objekta izvodi njegova izmjera. Ova
nam metoda omogućuje, da s razmjerno malim troškom i
ii još manjim
gubitkom vremena konstruiramo pregledne situacione planove (s izohipsama
ili bez njih) bez potrebe da stupimo na odnosnu topografsku površinu.
Geodetske dakle izmjere gotovo u cijelosti otpadaju. Tu i leži glavna
korist fotogrametrije, — naročito kod nas u šumarstvu, — gdje nepristupni!
tereni iziskuju velike troškove i gubitak vremena. Za naše je
domaće prilike ta važnost još veća, ako uvažimo mnoge poznate mane i
netočnosti današnjih katastralnih mapa, na kojima u glavnom baziraju
svi reambulacioni radovi il sva naša uređajna kartografija.


Prema izboru stajaliišne točke snimanja dijeli se današnja fotogrametrija
na dvije grupe ii to na:
a) TERESTRICKU FOTOGRAMETRIJU (Erdbildmessung), kod
koje se stajalište odabire na zemlji,
b) AEROTOPOGRAFIJU (Luftbildmessung), kod koje se stajalište
uzima u zraku odnosno u avionu.


Terestrička se fotogrametrija vrlo rijetko upotrebljava, jer je nepotpuna
i neekonomična. Teško je i gotovo nemoguće pronaći na zemlji
takova stajališta, odakle se fotogrametričkii može obuhvatiti jedna čitava
terenska partija. U koliko to katkada i uspije, još će uvijek snimljeni
teren sadržavati mnogo skrivenih prostora, koji se moraju ispuštati
iz računa. U šumarstvu će kadgod moći poslužiti kod snimanja naročito
važnih i instruktivnih manjih objekata, koji su uli teško pristupačni! ili geodetska
izmjera uopće ne može doći u obzir (habitus izabranih stabala
i t. d.). No za veće je radove u taksaciji ova vrsta izmjere posve neupotrebiva,
pa je i ispuštam iz daljnjeg razmatranja.


Daleko točnija a danas gotovo i
ii posvuda primljena metoda a e r otopografij
e osniva se, kako je navedeno, na odabiranju stajališta
u zraku, kod čega se praktički topografska površina snima iz aviona,
Ovu je metodu stvorila novovjeka aviaci´ja nakon iskustava u svjetskom
ratu, gdje su se fotografska snimanja zemljišta pokazala kao vrlo podesna
za izmjeru. Stoga početak njezinog razvoja pada iza 1918. godine,
premda naročiti procvat bilježi baš u posljednjem deceniju.


Princip se ovog načina sast´jji u tome, da se određeno zemljište
mora sistematski! prelijetati u paralelnim zonama, iz kojih se istovremeno
vrši automatsko fotografsko snimanje i to lako, da se snimci u istoj a zatim
i u susjednim zonama međusobno djelomično pokrivaju. To djelo


c) G ru b er : Bildmasstab und Kartenmasstab (Bildmessung und Luftbildwesen,
Jahrg. 1937, Hf. 4),
d) Gru b er : Luftbild-und Gebirgsvermessung und die hierzu dienenden Aufnahme-
und Auswertegeräte (Bildmessung und Luftbildwesen, Jahrg. 1937, Hf. 4),
e) Gru b er : Wie weit vermag Aerophotogrammetrie den Genauigkeitsansprüchen
an Katasteraufnahmen Genüge zu leisten (Jena),


f) Gesisner: Der Einsatz der Hansa-Luftbild G.m.b.H. für die Schaffung der
Deutschen Grund-und Katasterplankarte 1:5000 (Bildmessung und Lufttoildwesen, Jahrg.
1936, Hf. 4),


g) Nowa.tzky : Luftbildmessung für die Neuaufnahme und Berichtigung der
Messtischblätter im Masstab 1:25O0O (Bildmessung u. Luftbildwesen, Jahrg. 1936. Hf. 4).


474




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 5     <-- 5 -->        PDF

mično međusobno pokrivanje snimaka, koje ide i do 60% površine pojedine
slike pa podsjeća na slaganje krovne cigle (dachziegelartig), omogućuje
kontinuirani pregled terena. Lijet aviona treba da je po mogućnosti
što više horizontalan, a za samo je snimanje jedan od najvažnijih
uslova, da se izvodi u približno vertikalnoj projekciji. U praksi nije moguće
izvršiti dovoljnom točnošću ni jedno ni drugo, pa odatle i izlaze
mnoge deformacije slika, koje treba ukloniti u svrhu sastava topografskih
karata. Snimanje se najčešće izvodi pomoću filmova, pa njihovo
sastavljanje u jednu preglednu cjelinu čini prvu fazu laboratorijskog
rada. Za sam posao snimanja služe specijalne fotokamer e (Reihenbildmesskammer,
si. 1), koje za vrijeme lijeta automatski fotografiraju
zemljišta po načelu kinematografije. Snimljeni se filmovi zatim obrađuju
u tamnoj komori, gdje se njihove vrpce pomoću specijalnih aparatura


SI. 1. Automatska fotokamera RMlK-P 21. Veličina snimke 18/18 cm, 1/io nar. vel.


razvijaju, ispituju, suše i napokon kopiraju. Time je dovršen posao sni


manja. Kako vidimo, preparatorne su radnje prilično jednostavne. Gla


vni je uslov horizontalan lijet i vertikalno snimanje odabranog objekta.


Složimo li aero-snimke prema mjerilu situacije, dobivamo t. zv.


mozaik , koji daje jasan pregled reljefa, vegetacije ii brojnih drugih


markantnih pojedinosti zahvaćenog zemljišta. Unatoč toga ovaj mozaik


još ne predstavlja neku točnu kartu zemljišta. To bi bilo samo u slučaju,


da su snimci stvarno izvršeni u vertikalnom položaju fotokamere, i da


je avion letio neprestano u istoj visini t. j . horizontalno. Naravno, takova


je predpostavka praktički nemoguća. Da bismo iz ovako složenog mo


zaika mogli sastaviti topografsku kartu, predstoje nam razni postupci,


koji se međusobno razlikuju već prema tome, da li je snimljeno zemljište


475




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 6     <-- 6 -->        PDF

ravno ili brdovito, odnosno, da li se radi o kartiranju s izohipsama ili
bez njih.


1) Kod ravno g terena dostaje jedno snimanje objekta. Uslijed
neizbježnih je kolebanja aviona potrebno, da se posebno ispravljaju sve
deformacije u dobivenim slikama. Odstranjivanje ovih grešaka, s kojima
su razumljivo vezane i razlike u mjerilu, vrši se posebnim optičkim
putem entzerren). U tu svrhu služi poseban aparat t. zv. Redrese r


SI. 2. Primjer snimanja ravnog terena i izrade topografske karte (ipo iManeku).


(Entzerrugsgerät). Tek nakon što su uklonjene sve deformacije mogu
složene snimke dati preglednu kartu jedinstvenog mjerila. Ovako dobivena
karta može odmah zamijeniti današnje šumsko-gospodarstvene nacrte,
jer pruža pregled brojnih uređajnih elemenata, koji geodetski nacrt
ni iz daleka ne može pružiti. Ta se karta, već prema određenoj svrsi,
može dalje prerađivati bilo precrtavanjem bilo uklanjanjem manje važnih
fotografiranih detalja (si. 2).


476




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 7     <-- 7 -->        PDF

2) Radi li se o valovitom ili brdovitom terenu, gdje reljef
treba izraziti izohipsama, mora se primjernu sasvim drugi postupak. Da
se dobije ispravna rekonstrukcija terena, potrebna su ovdje dva snimanja,
izvršena istovremeno s dva stajališta, pa se slike parno i obraduju.
Obrada se izvodi, da se preokrene postupak snimanja, kad čega se
snimke stave u projektore , kojii po svojim proporcijama točno odgovaraju
fotokameriL Odgovara li kod tog obratnog postupka položaj
projektora točno onom fotokamere u času snimanja, to će se svjetlosne
zrake, što izlaze iz projektora, parno sjeći, a njihova će sjecišta u svojoj
skupnosti ponovno dati sliku terena. Mjerilo se ovog optičkog modela
može mijenjati! po volji na bazi međusobnog razmaka projektora. U
praksi se redovno sastavlja jedan čitav red projektora, koji po svom
poredaju odgovaraju slikovnom nizu u određenom mjerilu. Da bi se sad
prostorni objekt mogao učiniti vadljivim, moraju se projekcione zrake
svakog para ploča komplementarno obojadisati (crveno i zeleno), pa se
onda pomoću jednako obojadisanih naočala promatra plastični model.


SI. 3. Aeroprojektor multipleks sa šest projektora (po Maneku). Shematični prikaz rada.


Sav ovaj posao vrši Aeroprojektor multiplex (si. 3.), posebna
sprava, gdje se model anaglifički projicira na malu projekcionu
plohu. Ta se ploha može postaviti na povoljnu visinu iznad crtaćeg papira
i po njemu pomicati. Ona nosi jednu svjetleću marku, koja uz automatsku
pisaljku omogućuje ucrtavanje ortogonalne projekcije pojedinih
točaka modela. Vodi li se ova marka konstantno na jednoj visini, to automatski
izvodi zacrtavanje izohipse.


Mjerilo se određuje pomoću trij u terestričkih točaka, čije su
koordinate poznate, a mogu se lako identificirati na modelu. Postupak
je, kako vidimo, analogan triangulaciji. Pomoću spomenutog aeroprojektora
može se triangulaciona mreža povoljno zgušćavati, da bi se sastavila
karta određenog mjerila i potrebne točnosti.


Danas već svu obradu slika i konstruiranje izohipsa vrši specijalan


stroj Stereoplanigraf (s!. 4), kojim se mogu bez ikakovih znat


nijih grešaka izrađivati karte neravnog terena. U tom pronalaženju i


zacrtavanju izohipsa leži epohalna važnost ove metode, koja ušteđuje


vrijeme za preko 80% od onoga, koje za isti posao treba redovna geo


detska izmjera. Osim toga metoda daje praktički homogeno i gotovo u


jednom momentu snimljeno topografsko stanje. Slika 5. prikazuje dio


fotogrametričke karte, izrađene pomoću stereoplanigrafa.


Ovaj način rada ispravno proveden konačno omogućuje:
a) automatsko računanje trodimenzionalnih koordinata i površine,
c) utvrđivanje veličina taksaci´onih elemenata.


477




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 8     <-- 8 -->        PDF

U vezi s dosad navedenim konstatacijama upotreba se aerotopografije
specijalno preporuča kod još zatvorenih ili manje pristupnih kompleksa,
za koje ili uopće ne postoje nikakove karte ili postoje, ali suviše
malog mjerila. Nu primjećuje se, da se pomoću ove metode mogu sasta-


Sl. 4. Shematični prikaz stereoplanigrafa.
1) negativi snimaka, .) i 6) mehanizmi za podešavanje,
2) projekcioni objektivi, 7) okulari,
3) zrcalo mjerače marke, 8) i 9) prizme.
4) mjerače marke,


viti i vrlo dobre katastralne mape. Po navodima prof. Röhrla trošak
čitavog ovog postupka za konstrukciju topografske karte mjerila 1 : 1500
ne prelazi iznos od 65.— RM po km2. I ovaj se trošak još smanjuje kod
snimanja većih objekata.


478




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Naravno, da izvođenje ove metode stavlja velike zahtjeve na
točnost rada kao i na preciznost instrumenata. I u tom je pogledu zabilježen
u toku posljednjeg decenija velik napredak. Tako na pr. današnji
model stereoplanigrafa, koji! su izradile Zeissove tvornice u Jenil, pokazuje
kod visinskih razmaka od 1000 metara maksimalnu grešku od jedva
kojih ± 17 cm. Svakako velika točnost, ako se uvaži, da je prvi model
ovog instrumenta konstruiran tek 1920. godilne.2


SI. 5. Izvadak iz stereofotogrameträSki izrađenog plana u reonu Divrik (Turska).
Originalno mjerilo 1:5000 (po Maneku).


II. Važnost aerofototaksacije.
Već se u prvom početku aerotopografskih radova pokušavalo iskoristiti
ovu metodu za svrhe uređivanja šuma. U prvi se mah to činilo
vjerojatno s razloga, što šume pretežno pokrivaju velike komplekse, pa


2 Od važnije njemačke fotogrametričke literature upućujem na slijedeće radove:
a) Peucker : Die Photokarte vom Gebirgsland (Düsseldorf, geografische Vor


träge 1927),
b) Gru b er : Photogrammetrie, Stuttgart 1930,
c) R e i n s t> e r g: Die jüngste Entwicklung der Luftbildaufnahme in ihrer Be


deutung für die Geographie (Wiss. Veröfi. des Museums für Länderkunde zu Leipzig,


1933),
d) B a e s c h 1 i n - Z e 11 e r: Lehrbuch der Stereophotogrammetrie, Zürich 1934,
e) linger s hoff : Einführung in die Luftbildmessung (Bildmessung und Luft


bildwesen 1936),
f) Kern : Ein neues stereoskopisches Auswertegerät für Luftaufnahmen (Österr.
Zeitschr. für Vermessungsw. 1937).


479




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 10     <-- 10 -->        PDF

daju pouzdanu podlogu za proučavanje pitanja, u kojoj mjerit dolaze do
izražaja osebujnosti vegetacije u aero-snimkama. Prve je ovakove pokuse
preduzeo 1920. godine prof. Dr. Hugershof f u tharandtskoj
školskoj šumi. Tim je pokusima bilo utvrđeno, da aero-snimke svojom
preciznošću, napose obzirom na mogućnost automatskog mjerenja modela
i njegove vegetacije, pružaju taksatoru izvrsno pomagalo u uredajnim
radovima. Kako je ovo pitanje od posebnog značenja za naše šumarstvo,
pokušat ću, da u krupnim potezima iznesem dosad postignute
rezultate.


Prema konstatacijama prof. Röhrla fotogrametrija pruža mogućnost
ustanovljivanja slijedećih taksacionih veličina:


A) Direktno: a) vrste drveća i njihovu smjesu,


b) broj stabala glavne sastojine,


c) visine stabala i sastojine,


d) obrast.


B) Indirektno: drvnu zalihu.


Prilje dalnjeg razmatranja potrebno je navesti, da su njemački šumari
u prvi čas ovaj pronalazak dočekali s izvjesnom skepsom. Tek 1923.
godine prof. Dr. Hilf (Eberswalde) u svom predavanju na kongresu
njemačkog šumarskog društva u Frankfurtu na Odri predlaže upotrebu
fotogrametrilčke kartografije kod nizinskih (ravnih) šumskih kompleksa.
Nešto kasnije pokušava Rebe l uvesti ovu metodu u Bavarsku. Godine
1924. izdaje šef saskog šumarstva Bernhard t nalog saskim taksacionim
uredima, da preduzmu potrebna ispitivanja, kako bil se ova metoda
primjenila kod geometrijskih i taksatorskih predradnja. Ovim je istraživanjima
rukovodio Krutzsch , koji predlaže vrlo povoljan izvještaj i
među ostalim naročito naglasuje posebnu važnost aero-snimaka za kontrolu
historijata sastojina. Godine 1926. vrši! saska taksacija ponovna
ispitivanja u istom pravcu. Rezultati! pokazuju, da se primjena fotogrametrije
isplati kod vrlo intenzivnog gospodarenja, te da se glavni nedostatak
ove metode ukazuje u troškovima terestričke izmjere priključnih
točaka (Anschlusspunkte). Kasnije je i taj nedostatak uklonjen konstrukcijom
Hugershoffovog Aerokartografa, pomoću kojeg se priključne
točke mogu ustanoviti na bazi poznatih triju točaka na terenu.


Šumarska se taksacija na fotogrametričkoj osnovi sastoji iz izlučivanja
i obračuna površina, izmjere stabala i sastojine i napokon ustanovljenja
drvnih zaliha. Promotrit ćemo svakit od spomenutih zadataka
napose i to prema konstatacijama prof. Dra Hugershof f a. jednog
od najboljih poznavaoca aerofototaksacije u današnjoj Njemačkoj.


a) Izlučenje i obračun površina.


Ovo treba izvršiti na originalnim snimkama pomoću stereoskopa.
Pod izlučenjem se ima razumjeti određivanje pojedinih površina prema
njihovoj kulturi (šume, oranice, livade i pašnjaci) i: privrednom značaju
(vodotoci, ceste, putevi, željeznice i t. d.). Što se tiče same šume
ovaj posao obuhvata lučenje površina četinjavih i lisnatih sastojina prema
vrstama drveća i prema dobnim resp. debljinskim razredima (SI. 6.).


Izlučene površine treba vidljivo (olovkom ili tušem) omeđiti i povučene
linije uvažiti kod kartiranja. Radi li! se o isključivo taksatornim radovima,
dostatno je ako teren ne pokazuje većih visinskih razlika, da se
pojedine površine obračunaju planimetrom neposredio iz zračnih snimaka.
Diferencije se u mjerilu, koje nastaju uslijed nepravilnog letenja


480




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 11     <-- 11 -->        PDF

uklanjaju tako, da se pomoću izmjere identičnih površina pronađe reduktivni
faktor, pomoću kojeg se mogu izvesti sigurne korekture. U
koliko već postoji karta terena, mogu se izlučene parcele nakon izvršenog
redresiranja unijeti u kartu. U tom se slučaju redukcija na mjerilo
karte može kod ravnih terena izvršiti pomoću pantografa.


b) Izmjere stabla i sastojine.
U dendrometrijskoj je praksi ustanovljenje drvne zalihe vezano na
razne faktore (Ghf), od kojih možemo fotogrametričkim putem direktno
izmjeriti samo nekoje. Većina se mora izvoditi dedukcijom iz poznatih
direktno izmjerenih veličina na optičkom objektu.


36.\


a


^r ´ 25 )d 1


a 1 b


26 J e /


b


c


d \


c ] ..


h 15


16 h




SI. .. Primjer sastojinskog fotogrametriokog nacrta (po Hugershoffu).


26 a) 72-god. bor,


26 b) 29-god. borovi s primjesom hrasta, breze, bagrema i bukve,


26 c) 129-god. bukva s pojedinačnim hrastovima,


16 a) 48-god. bor s primjesom bukve,


25 a) 75-god. bor,


25 b) 100-god. bor,


25 c) 70-god. bagrem,


15 b) 73-god. bor.


Tako je neposredno iz zračnih snimaka moguće ustanoviti bro j
stabal a i to velikom točnošću. Izbrojavanje se vrši pomoću stereoskopa
shodnom upotrebom mikroskopskih okulara. Moguće je tako izbrojiti
sve pojedine vršike krošanja dapače i kod vrlo gustog sklopa samo
ako je dovoljno malen omjer između baze i visine letenja (obično 1 :5).
Iskustvo je pokazalo, da kod ovakovog brojenja ispadaju samo potištena
stabla ispod 10 cm prsnog promjera. Nu za uređajne svrhe ova stabla
nemaju većeg značenja.


Nadalje se može direktno mjeriti i promjer krošanja. Naravno,
da ustanovljenje njegove apsolutne veličine (pomoću stereoskopa


481




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 12     <-- 12 -->        PDF

ili stereokomparatora) ovisi o poznavanju mjerila, koje se određuje na
temelju pznatog položaja čvrstih točaka na terenu. Točnost se ovako
ustanovljenog promjera krošnje razilazi za ± 15 cm od terestričke izmjere.
Kako vidimo, diferencija je vrlo neznatna, pa je praktički ovo
ustanovljivanje jednako točno kao il ono sa zemlje.


Pomoću sprave za kartiranje dobiva se uz isključenje lukanja
(između pojedinih krošanja) horizontalna projekcija površin e kro s
a n j a, koja se potom može pomoću planimetra iskazati i: numerički.


Od naročite je važnosti činjenica, da se iz zračnih snimaka može
direktno ustanoviti i! visin a stabala. Mjerenje se vrši pomoću pokretanja
spomenute svjetleće marke na vršiku i podnožje stabla analogno
postupku kod određivanja izohipsa. Diferencija očitanja daje neposredno
stabalnu visinu s najvećom greškom od ± 25 cm kod mjerila 1 :10000.
Predpostavka je, da je tlo vidljivo i to bilo kod samog stabla ili u njegovoj
neposrednoj blizini. Takovu situaciju pružaju okrajcii puteva, međe
sastojina, prosjeke, sječine, granična polja, enklave, poluenklave i vodotoci.
Naravno, da se unutar potpuno sklopljene sastojine ne mogu mjeriti
stabalne visine. Ali za svrhe taksacije to nije naročito ni potrebno, jer
se i onako traži aritmetski srednja odnosno sastojinska srednja
visina . A kod traženja ove t. j . široke prosječnosti, biti će eventualne
greške fotogrameričkog računanja još manje ili barem neće prelaziti
mjere u običnoj dendrometrijskoj praksi.


c) Dedukcije direktnih izmjera.
Za svrhu ustanovljivanja drvne gromade nije dovoljna samo visina
i broj stabala, koje možemo iz aero-snimaka direktno mjeriti. Tu je
potrebno i određivanje izvjesnih proporcionalitetnih elemenata (sklop,
oblični broj) i! prsnog promjera, — a napokon i sastojinske starosti il stanišne
dobrote. Nu valja istaknuti, da između veličina, koje se dadu mjeriti
direktno i izvedenih veličina postoji biološki normirana međusobna
ovisnost. A to nam omogućuje, da iz izmjerenih deduciramo izvedene
veličine. Posao je svakako vrlo težak, pa su potrebna mnoga opsežna
istraživanja, čije rezultate ne možemo smatrati! definitivnima.
Iz ukupne se površine krošanja izvodi sklo p kao omjer između
površine krošanja i površine sastojine., Obračun je razmjerno dosta
lagan i potpuno točan. Redovno će biti dostatno direktno ocjenjivanje
ovog omjera, što je obzirom na izdašnu preglednost pomoću stereoskopa
mnogo pouzdanije nego obična okularna procjena sklopa na osnovu
terestričkog obilaženja sastojine.
Sam sklop krošanja ne omogućuje uvijek pouzdano zaključivanje
na stepen obrasta . Zato je potrebno obračunati broj stabala konkretnog
sastojinskog sklopa, da se pomoću njega dobije omjer konkretnog
i normalnog broja stabala. Potonji se može izvaditi iz prihodnih
tabela, u koju svrhu moramo poznavati bonitet i starost sastojine.
Kod dendrometrijskog ustanovljivanja drvne zalihe važnu ulogu
vrši obličn i broj , odnosno omjer zbiljnog volumena stabla i cilindra
jednake temeljnice (u prsnoj visini) te visine. Iz aero-snimaka nije moguće
izmjeriti kružnu plohu, jer je ta naravno nevidljiva. Umjesto nje se ustanovljuje
oblični broj krošnji ne plohe (Kronenflächen-Formzahl),
koji daje stabalnu gromadu umnožen s visinom i projekcijom
krošnje. Do danas je u Njemačkoj za bor već točno Istražen odnos ovog
obličnog broja prema starosti i razredu boniteta.


482




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Uza sve to važno je ispitati, da li između promjera krošnje (koji se
može direktno mjeriti na aero-snimkama) ii prsnog promjera postoji
kakav normativni odnošaj. Novija istraživanja kod bora pokazuju jednostavnu
proporcionalnost ovih elemenata, prividno neovisnu o starosti,
bonitetu i sklopu. Faktor proporcionalnosti iznosi prosječno oko 14
Heck Kraft, Martin).3


Što se tiče sastojinske starosti! , njezino se ustanovljenje u onoj
točnosti, koju traži taksacija, ne ukazuje nesavladivo pomoću aerosnimaka.
Pokazalo se naime, da je omjer krošnjinog promjera i visine
ovisan o starosti, bonitetu i sklopu. Iz ovog izilazi starost sastojine kao
funkcija srednje visine, sklopa i omjera promjera krošnje i visine. Na
ovoj se bazi danas vrše daljnja istraživanja, pa se i u ovom pravcu očekuju
pozitivni rezultati.


d) Obračun drvne zalihe.
U koliko su napred navedeni faktori ustanovljeni dovoljnom točnošću,
onda obračun drvne zalihe nije težak posao. Fotogrametrija
poznaje više metoda, koje se mogu primjeniti istodobno na isti objekt
bez velikih troškova i gubitka vremena. Time se omogućuje ne samo
kontrola nego i ispravljanje grešaka.
1) Metoda drvno-gromadnih tabela (Massentafelverfahren).
Ona polazi od poznatih drvno-gromadnih skrižaljaka pa na
osnovu opisanog snošaja uvodi! promjer krošnje umjesto prsnog promjera.
Na ODtiičkom se objektu izmjeri! promjer krošnje i njemu pripadna visina
Iz relacije krošnjinog i prsnog promjera obračunava se ovaj potonji, a
na osnovu njega i! pripadne visine očitava drvna gromada. Ovakovo ustanovljenje
izvršeno ü pod nepovoljnijim okolnostima (s ručnom kamerom)
pokazuje tek 6%i razlike od običnog terestričkog ustanovljivanja.
2) Metoda plohe krošanja (Kronenflächenverfahren).
Ovim se postupkom dobiva gromada kao produkt ukupne površine krošanja,
arütmetski srednje visine il spomenutog obličnog broja krošnjine*
plohe, koji je kako znamo izrazita funkcija starosti il boniteta. Na ovaj
se način ustanovljena gromada razilazi s rezultatima terestričke izmjere
za svega 7%.
3) Metoda prihodni´h tabela (Ertragstafelverfahren). Kod
primjene ovog postupka treba odrediti srednju sastojinsku visinu, sklop
krošanja i broj stabala. Iz omjera se srednje projekcije krošnje (Kronengrundfläche)
i srednje sastojinske visine dobiva starost , a ta zajedno
sa srednjom sastojinskom visinom omogućuje ustanovljenje boniteta po
tabelama prihoda i prirasta. Na bazi tih podataka i kružne plohe izvedene
iz krošnjine projekcije dolazimo u tabelama do t. zv. normalne drvne
zalihe, koja se poznatim postupkom dade reducirati! na konkretnu drvnu
masu. Rezultati ove metode divergiraju s onima terestričke izmjere za
kojih 8%.
4) Metoda profiliranja (Profilverfahren). Ova se metoda
osniva na aritmetskil srednjoj visini sastojine. Ta se, kako znamo, usta


3 a) Heck: Beiträge zur forstl. Zuwachskunde (Forst-wissenschaftliches Zentralblatt
1924),
b) Kraft: Lehre von den Durchforstungen, Hannover 1884,
c) Martin : Forstliche Statik, 2. Auf. Berlin, 1905.


483




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 14     <-- 14 -->        PDF

novljuje na optičkom objektu pomoću izmjere visina većeg broja stabala/
Nu može se odrediti i tako, da se pokretna svjetleća marka vodi duž
paralelnih i jednako razmaknutih pravaca. Automatsko zacrtavanje ovog
povlačenja daje profil sastojinskog pokrova (Bestandesdach) a mjestimično
i zemljišta (SI. 7.).


Ovaj pretežno grafički postupak daje brzo po principu linearne
taksacije broj stabala i visinu. No osim toga on omogućuje ustanovljenje
aritmetske sredine planimetrički obrađenih površina dvaju susjednih
profila. Ova pak umnožena s razmakom profila daje t. zv. Wuchsraum
(prostor obrasta). Sad je potrebno ustanoviti omjer, u kojem stoji ovaj
faktor naprama drvnoj gromadi — t. zv. Dichtezahl (broj gustoće). Produkt
ovog i Wuchsrauma daje drvnu gromadu sastojine. Prof. Hugershoff
ne navodi specijalno za ovu metodu, s kolikom točnošću izvodi kubisanje
sastojine, ali općenito naglašuje, da se rezultati fotogrametričkih metoda
razlikuju od onih terestričke dendrometrilje tek za kojih 5% i to dakako


´li I i I 1 L


o too 200 aoo m ...
SI. 7. Automatski zacrtani profili Wuchsrauma (po Hugershoffu).


samo onda ako su i izmjere terestričke dendrometrije precizno izvedene.
Prema tome ni ova metoda ne pokazuje većih udaljivanja od dosad poznatih
metoda kubisanja.


To bi bio letimični pogled na rezultate aerofototaksacije, koje su
postigli Nijemci. Kako su još mnogo ispitivanja u tečaju, nije moguće već
sada donijeti jedno definitivno gledište o praktičnoj primjeni.


Ne možemo se oteti sumnji, da terestričko snimanje daje još uvijek
veću točnost nego fotogrametričko. Svakako se danas aerofototaksaciji
utiru prvi putevi, pa se kod prosuđivanja rezultata mora postupati s najvećim
oprezom. Ipak, u koliko za današnje stanje nauke terestričko snimanje
sastojine pokaže i nešto točniji podatak, valja uvažiti, da je ta
točnost vrlo relativna, jer se terestrička izmjera u pravilu odnosi na
jedan mali (primjerni) dio sastojine, iz kojeg onda zaključujemo na stanje
cjeline. Tu stvarno fotogrametričke metode nisu ništa manje točne. One
odmah obuhvataju stanje čitave sastojine a ne samo jedan njezin makar
i primjerni dio. A to je vrlo važno za nas, koji sve naše rezultate pro


484




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 15     <-- 15 -->        PDF

cjene osnivamo u pravilu na primjernim plohama, jer je stablimična
izmjera preskupa, ma da je daleko točnija a za nekoje gospodarske
tipove (prebirna šuma) i jedino pouzdana.


Velika je vjerojatnost, da će se u skoroj budućnosti pronaći brze i
jeftine fotogrametričke metode za ustanovljenje drvnih zaliha — a u
izvjesnoj mjeri i ostalih faktora. Unatoč naših sumnja, dosadanji rezultati,
koje već možemo za visinu i drvnu zalihu numerički uporediti s podacima
dendrometrijske izmjere, pokazuju dovoljnu točnost, ma da su
razmjerno malobrojni i ma da su kriterija za ustanovljivanje za sada još
suviše općenito nostavljena.


Po prirodi stvari za taksatorske predradnje dolaze u obzir aerosnimke,
dok za geometrijske već izrađene karte. Kod toga valja uvažiti,
da se fotogrametričke karte izrađuju redovito u manje m mjerilu nego
su vršena snimanja. Stoga valja razlikovati mjerilo snimanja (Bildmasstab)
od mjerila konačno sastavljenih karata (Kartierungsmasstab). Samo
je po sebi razumljivo, da mjerilo snimanja ovisi o visini letenja aviona
(Flughöhe), pa je ono to manje, što je let aviona bio viši. U slijedećoj
tabeli I iznosim glavne podatke o relaciji između visine letenja, mjerila
snimaka i mjerila kartiranja.


Tabela I (podaci po Hugershoffu).


Reon snimanja Visina letenja
(met.)
Mjeril o
snimanja kartiranja
Svajcarska 2300 1 14000 1 : 10000
2700-3500 1 13000 1 : 10000
Holanđija 900 1 4300 1 :1000
Berlin 340 1 1650 1 :600
350 1 1700 1 : 1000


Na koncu je potrebno, staknuti, da aero-snimci odlično služe u svrhe
izrade planova za pošumljavanje, kontrolu sječina, projektiranje prometila,
uređenje bujica, odvodnje, a naročito, što je za naše prilike vrlo
važno — za svrhe ograničenja šuma od pašnjaka i razlučivanja šumskog
ii poljskog zemljišta. U ovom pogledu stoji ne samo naše šumarstvo
nego i čitava naša privreda pred velikim zadaćama. Jedino opsežna studija
s jednog šireg horizonta a zatim i tehnički! radovi uz pomoć savremenih
naučnih pronalazaka mogu predusresti sve nedaće prenaseljenosti,
potrebe na obradivom zemljištu i beskonačnog nestajanja naših šuma.4


4 Od šumarske fotogrametričke Literature u Njemačkoj upućujem na slijedeća
djela:


a) Ing. Zierau : Die forstwirtschaftliche Bedeutung topografischer Landesaufnahmen
aus Luftfahrzeugen (Dresden 1921),


b) Krutzsch : Das Flugzeug im Dienste der Forstwirtschaft (Allg. Forst- und
Jagdzeitung, 102 —1926),


c) Krutzsch : Das Luftbild im Dienste der Forsteinrichtung (Tharand. Forstl.
Jahrb. 76 — 1925),


d) Forstliche Wochenschrift Silva , 11 — 1923,


485




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 16     <-- 16 -->        PDF

ZUSAMMENFASSUNG.


Der Verfasser bringt einen allgemeinen Überblick über die photogrammetrischen


Messverfahren sowie über die heutigen Aussichten der Photogrammetrie im Dienst der


Forstwirtschaft. Das Thema ist nach den Leitsätzen der von Prof. Dr. Röhrl (Tharandt)


und Dr. Bujakowski im Zeissinstitut zu Jena abgehaltenen Vorträgen (Juli 1939) be


arbeitet.


Die Grundgedanken sind folgende:


Das Flugbild hat für die Forsteinrichtung kroatischer Länder viel grössere praktische
Bedeutung als in Deutschland. Schon der aus entzerrten Senkrechtaufnahmen
gewonnene Luftbildplan ersetzt in ebenem Gelände eine Forstkarte und gibt darüber
zahlreiche Einzeilheiten. Weitere Auswertungsmoglichkeiten gibt die stereoskopische
Betrachtung, welche in der Kombination mit einfachen Zeichen- und Messgeräten ´bereits
die kartographische Darstellung des Geländes und die rechnerische Ermittlung
der dreidimensionalen Koordinaten gestattet. Die vielseitigste Auswertungsmöglichkeit
aber erhält die Luftaufnahme bei Anwendung der modernen Präzisionsauswertmaschinen
(Stereoiplanigraph). Sie ermöglichen die Herstellung topographischer Karten mit
Höhenschichtenlinien beliebigen Masstabs und von grosser Genauigkeit.


Die Bildmessung und ihre Anwendung in der Forstwirtschaft ermöglichen die
automatische Flächenermittlung und die Erhebung wichtigerer taxatorischer Grössen
wie Hiolzartenmischung, Stammzahlen, Bestandes- und Einzelhöhen, Schlussgrade und
Vorratsermittlung. Zu diesem Zwecke beschreibt der Verfasser die einzelnen in der
kroatischen forstlichen Literatur bisher unbekannten Ermittlungsverfahren. Spezielle
Auswertungsmöglichkeiten bietet die Photogrammetrie in den Arbeiten zur Projektierung
von Transportanlagen, Wildbachverbauungen und Entwässerungen sowie auch
zur Trennung von Wald- und Feldwirtschaft. Überall zeigt sie bedeutende Vorzüge
wie Wirstchaftlichkeit, Schnelligkeit, vielseitige Auswertbarkeit und Kontrollfähigkeit.


Ing. FAZLIJA ALIKALFIĆ (Mostar):


ŠUMARSKI PROBLEMI HERCEGOVINE


(LES PROBLEMES FOREST1ERES DE LA HERZEGOVINE)


I. Još uvijek vlada uvjerenje, da Bosna i Hercegovina pretstavljaju
pokrajine, na koje se u svakom pogledu može jednako nazir atil Mišljenja
sam, da je ta okolnost posljedica njihove zajedničke sudbine u prošlosti
i taj okvir zajedničke sudbine i zajedničkog državnog života potpuno
e) Rebel : Das Flugbild im Dienste der Forsteinrichtung, Bericht über die 21
HauptversuCih. des Deutschen Forstvereines in Bamberg 1924,


f) We is k er: Stand und Entwicklungsmöglichkeiten der forstlichen Luftbildauswertung
(Allg. Forst- und Jagdzeitung, 103 — 1927),


g) Hugershoff : Gegenwärtiger Stand und Aussichten der Photogrammetrie
als Hilfsmittel der Forstvermessung und Porsttaxation (Bildmessung und Luftbildwesen,
8 — 1933),


h) Müller : Stereophotogrammetrische Messungen am Bestand, Tharandt 1931.


486