DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 36     <-- 36 -->        PDF

U banovinskim šumama vidimo prelaz na sve intenzivnije gospodarenje, jer se
sve više radi u vlastitoj režiji. U banovini su pomalo likvidirani stari dugoročni ugovori,
pa takovih imamo danas još svega 4, a i te smo naslijedili. Ti ugovori ističu
1942. god., samo sa firmom Ugar d. d. ističe ugovor 1952. godine. Nastoji se ove dugoročne
ugovore što prije likvidirati, a onda će se moći u cijelosti provesti jedinstveni
sistem gospodarenja i organizirati dobava i potrošnja drveta i drvnih proizvoda tako,
da budu narodne potrebe u cijelosti zadovoljene, i da se istovremeno zaštiti šumarstvo
do maksimalne mogućnosti. Sada više neće moći biti govora o tome, da je netko drugi
kriv za štete i nazadak šumarstva u (Hrvatskoj, jer smo mi danas u šumarskoj struci
posve samostalni, pa ćemo i sami biti krivi za sve eventualne neuspjehe.


Govoreći o važnosti šume predsjednik naročito ističe zemljopisnu strukturu
banovine Hrvatske, gdje imamo 36% površine pod šumom, a 56% su poljoprivredna
zemljišta. Skoro polovina banovine je kraško područje, a od toga je 75% apsolutno
šumsko tlo. Šumarsko društvo daje inicijativu i pomaže svaku akciju da se pošumljuje
krš i goleti, pa će u svome glasilu kao i dosada donositi članke i rasprave o tome
pitanju.


Težak problem, koji je naslijedjen od prijašnjih dana, jesu imovne općine. One
imaju danas 626.000 ha posjeda, a došle su u takav položaj, da se danas nalaze na rubu
propasti. Potrebno je imovne općine sanirati, pa su održane brojne konferencije, a i
Hrvatsko šumarsko društvo poticalo je nekoliko puta i sa svoje strane to bolno pitanje.


Imovne općine mogle bi se sanirati na taj način:


1. da se finansijskim zakonom otpise dugovanje na osnovnom dopunskom porezu
i na banovinskom prirezu do kraja 1940. godine, i to slijedećim imovnim općinama:
Otočkoj, Ogulinskoj, I. Banskoj, II. Banskoj, Stajskoj i Đurđevačkoj, kao i svim
ostalima, koje po tome naslovu imaju dugovanja.
2. da se u tekućem razrezu oporezivanja sasvim ukine dopunski porez za sve
imovne općine kao nezakonit i nepravedan.
3. da se od plaćanja zemljarine oproste barem kroz 10 godina sve imovne općine
izrijekom navedene u tački 1., a ostalima da se snizi zemljarina barem na 50% od
sadanjeg propisa, jer je dokazano, da mnoge oranice plaćaju manje zemljarine od susjednih
šuma.
4.da se ukine dosadanji način propisivanja općinskog nameta na bazi zemljarine
i da se uvede novi način propisivanja u stanovitom postotku utrška postignutog za
prodano drvo.


Postotak koji otpada na upravne općine ima se podijeliti razmjerno prema površini
šume i šumskog zemljišta svake pojedine upravne općine. Visinu postotka ustanovljuje
sporazumno imovna općina sa svim upravnim općinama svoga područja,
(kao što je to već provedeno kod Slunjske i Đurđevačke imovne općine).


5. da se ukine naredba Ministarstva šuma i rudnika od 4. maja 1922. broj 13.054,
i da se sve šumarsko i lugarsko aktivno osoblje prevede na banovinski budžet, a
imovne općine u ime pokrića upravnih troškova za ovo osoblje da doprinesu godišnji
doprinos prema svojoj finansijskoj i ekonomskoj snazi. Visinu doprinosa odredjuje
Đan.
6. da se isplate tekućih penzija šumarskog i lugarskog osoblja prevedu isto tako
na banovinski budžet.
7. da se za dugove na plaćama aktivnom i penzioniranom osoblju dade primjerena
pripomoć iz banovinske blagajne. Raspodjelu pripomoći vrši Ban.
Provedba spomenutih mjera za sanaciju imovnih općina imala bi se provesti
putem Uredbe sa zakonskom snagom.


506