DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 4 <-- 4 --> PDF |
I. Osnovi fotogrametrije Fotogrametrija je takova tehnička metoda izmjere, kod koje se iz fotografskih snimaka prostornog objekta izvodi njegova izmjera. Ova nam metoda omogućuje, da s razmjerno malim troškom i ii još manjim gubitkom vremena konstruiramo pregledne situacione planove (s izohipsama ili bez njih) bez potrebe da stupimo na odnosnu topografsku površinu. Geodetske dakle izmjere gotovo u cijelosti otpadaju. Tu i leži glavna korist fotogrametrije, — naročito kod nas u šumarstvu, — gdje nepristupni! tereni iziskuju velike troškove i gubitak vremena. Za naše je domaće prilike ta važnost još veća, ako uvažimo mnoge poznate mane i netočnosti današnjih katastralnih mapa, na kojima u glavnom baziraju svi reambulacioni radovi il sva naša uređajna kartografija. Prema izboru stajaliišne točke snimanja dijeli se današnja fotogrametrija na dvije grupe ii to na: a) TERESTRICKU FOTOGRAMETRIJU (Erdbildmessung), kod koje se stajalište odabire na zemlji, b) AEROTOPOGRAFIJU (Luftbildmessung), kod koje se stajalište uzima u zraku odnosno u avionu. Terestrička se fotogrametrija vrlo rijetko upotrebljava, jer je nepotpuna i neekonomična. Teško je i gotovo nemoguće pronaći na zemlji takova stajališta, odakle se fotogrametričkii može obuhvatiti jedna čitava terenska partija. U koliko to katkada i uspije, još će uvijek snimljeni teren sadržavati mnogo skrivenih prostora, koji se moraju ispuštati iz računa. U šumarstvu će kadgod moći poslužiti kod snimanja naročito važnih i instruktivnih manjih objekata, koji su uli teško pristupačni! ili geodetska izmjera uopće ne može doći u obzir (habitus izabranih stabala i t. d.). No za veće je radove u taksaciji ova vrsta izmjere posve neupotrebiva, pa je i ispuštam iz daljnjeg razmatranja. Daleko točnija a danas gotovo i ii posvuda primljena metoda a e r otopografij e osniva se, kako je navedeno, na odabiranju stajališta u zraku, kod čega se praktički topografska površina snima iz aviona, Ovu je metodu stvorila novovjeka aviaci´ja nakon iskustava u svjetskom ratu, gdje su se fotografska snimanja zemljišta pokazala kao vrlo podesna za izmjeru. Stoga početak njezinog razvoja pada iza 1918. godine, premda naročiti procvat bilježi baš u posljednjem deceniju. Princip se ovog načina sast´jji u tome, da se određeno zemljište mora sistematski! prelijetati u paralelnim zonama, iz kojih se istovremeno vrši automatsko fotografsko snimanje i to lako, da se snimci u istoj a zatim i u susjednim zonama međusobno djelomično pokrivaju. To djelo c) G ru b er : Bildmasstab und Kartenmasstab (Bildmessung und Luftbildwesen, Jahrg. 1937, Hf. 4), d) Gru b er : Luftbild-und Gebirgsvermessung und die hierzu dienenden Aufnahme- und Auswertegeräte (Bildmessung und Luftbildwesen, Jahrg. 1937, Hf. 4), e) Gru b er : Wie weit vermag Aerophotogrammetrie den Genauigkeitsansprüchen an Katasteraufnahmen Genüge zu leisten (Jena), f) Gesisner: Der Einsatz der Hansa-Luftbild G.m.b.H. für die Schaffung der Deutschen Grund-und Katasterplankarte 1:5000 (Bildmessung und Lufttoildwesen, Jahrg. 1936, Hf. 4), g) Nowa.tzky : Luftbildmessung für die Neuaufnahme und Berichtigung der Messtischblätter im Masstab 1:25O0O (Bildmessung u. Luftbildwesen, Jahrg. 1936. Hf. 4). 474 |