DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 14 <-- 14 --> PDF |
vladi mnogo stalo do toga, da se sačuvaju šume u kojima prevladuje jela, dakle šume u višim predjelima. U području pojedinačno u zakonu imenovanih šumskih ureda iznimno se produžuje držanje koza počam od 1937 g. do 23 aprila 1941 god. ali tako, da se do toga vremena svake godine zabranjuje od paše po jedna četvrtina svih jelovih šuma, koje do objave toga zakona nisu bile za pašu zabranjene. U slučaju pak, gdje u prostoru za faktičnu kozju pašu jelove šume zauzimaju prostor od Va—% toga prostora, zabranjuje se u tim jelovim šumama također paša odmah odnosno smanjuje se prostor za pašu u dva maha, ali se sa 23-IV-1938 zabranjuje posve. Ovo, koliko se odnosi na šume. Ako, slično našim prilikama, u nekim šumama ima livada, travnjaka a ima i nomješanih kultura, travnjaka mjestimično pokrivenih šumom, koje su ili u sklopu ili! sa rijetkim obrastom ili: sa pojedinačnim stablima, u takvim je slučajevima regulirana paša na ovaj način: u državnim, općinskim ili drugim šumama, zatim na prostorima, koji su djelomično šumom pokriveni i travnjacima, gdje postoje stečena djelomična prava za pašu takove stoke, može se zbog ishrane kućne stoke odrediti tako zvana ograđena livada u blizini naselja. Broj kućnih životinja za pašu u takovoj livadi određen je sa 2 koze u o.bičnim okolnostima sa tri u brdovitim, a 5 u vrlo brdovitim predjelima. U brdovitim predjelima, gdje je nemoguće razgraničiti ograđene livade za kućne životinje a da se u iste ne uključe i grupe jela, bora, crne omorike, šiljatoga ili lisnatoga hrasta, mogu se te grupe dodati takvoj livadi. Paša u šumama il na livadama državnim, iili općinskim ili onim, koje pripadaju cjelini stanovnika sela ili palanke, regulirana je tako, da pravo paše u onim državnim šumama, koje nisu zabranjene za pašu ili na mjestima djelomično pokrivenim šumama ili travnjacima, koji se ne nalaze u ravnicama kao i prihodi od eventualnog izdavanja tih prostorija pod najam, pripadaju dotičnim općinama. Kao olakšicu pojedincima ilil gajačima ili čuvarima koza, koji zbog zabrane odnosno ograničenoga držanja koza moraju da pokolju svoje koze, država predviđa odštetu. Pojedinim licima, koja su gojila od 80 do 200 koza, ako takva lica posjeduju imovinu manju od 50.000 drahmi, može država u roku od 3 godine, od kako je takovo lice zaklalo koze, podijeliti državnoga zemljišta do 15 dunuma obradivoga, ili do 30 dunuma zemlje, koja se može stalno iskorišćavati za gajenje drveta i to u ataru one općine, gdje leži za kozju pašu zabranjeni prostor jelove šume; razumije se, ukoliko ima raspoloživog za to državnog zemljišta. Osim toga ima pravo da dobije besplatno kroz 5 godina poslije klanja koza drvo za građu za svoie lične potrebe. Ako to lice ponovno nabavi koze, gubi pravo na olakšicu. Isto je tako određena zabrana odnosno ograničena paša zbog unapređenja šumarstva, zbog zaštitnog karaktera zemljišta, novog pošumljavanja, požara i iz arheoloških, historijskih i banjskih razloga. Kresanje grana za hranu kućnih životinja izuzetno je dozvoljeno bez plaćanja takse samo tamo, gdje je to od vajkada uobičajeno, i! samo na starim lisnatim drvetima, koja su ranije kresana. 585 |