DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Vlasnicima šuma do 15 dunuma u čisto poljodjelskim predjelima


dozvoljava se kresanje grana samo u dolnjem dijelu stabala.


Nisu mii poznati šurnsko-gospodarski odnosi u Grčkoj ali smatram,


da su oni u pogledu paše koza na čitavom Balkanskom poluostrvu slični.


Istom u 1941 god. moći će se vidjeti, ukoliko je i kako stvarno


uspjela u Grčkoj akcija protiv koza.


Važno je naglasiti, da grčka država daje odštetu licima., koja u


kratkom vremenu moraju da smanje ili da se posve liše svoga imetka u


kozama, jer ih moraju rasprodati ili poklati.


A upravo ta okolnost, da vlasnici ili gajači ili čuvari većega broja


koza, dakle imaoci koza ma pod kojim pravnim naslovom,- primaju po


zakonu izvjesne olakšice kao naknadu za pretrpljenu štetu, znači, da je


grčka vlada ispravno shvatila situaciju onih svojih građana, koji zbog


zaštite stanovitoga javnoga interesa moraju da se odreknu ili da smanje


svoju imovinu, ako se tim ograničenjem ili odricanjem dovodi u pitanje


njihova egzistencja. Posve je dakle opravdano, da za to dade otštetu


onaj, u čijem se interesu to radi, a to je država kao zaštitnik javnih


interesa.


Kod nas je upravo ta okolnost, što se imaocima većega broja koza
upravo u susjedstvu Grčke, prilikom provođenja u život odredbe iz § 33
zakona o šumama, kad su mnogi žitelji klali svoje koze odnosno prodavali
ih u bescijnje, nije priznala nikakva olakšica, bila direktan povod
da se povuče odredba iz § 33 Zakona o šumama o ograničenom držanju
koza.


Važna je zatim odredba, koja predviđa pašu koza u kombinovanim
šumskim i pašnjačkim kulturama, što opet odgovara našim prilikama.


Izvan je svake sumnje, da bi naša država, kad bi usvojila princip
oštete, morala znatan dio svojih šuma prepustiti privatnim licima kao
naknadu za napuštene koze. S tim dolazimo do pitanja raseljavanja odnosno
kolonizacije takovih lica odnosno čitavih sela na državna zemljišta
u nizinama. To pitanje pokreću također neki šumarski stručnjaci kao
jedan od načina, kako da se riješimo zla.


Zato sam pokušao naći jedno srednje rješenje manje radikalno ali
za koje treba stanoviti period vremena.
Kako smo prije vidili, u našoj su državi šumarski stručnjaci nastojali
regulirati pašu koza ti šumi na razan način.


Da rezimiramo. U srbijanskom pravnom području zabranjena je
ispaša koza u šumama, koje su stavljene pod zabranu radi pošumljavanja
i podmladivanja. Dakle u svim ostalim šumama dozvoljena je paša koza,
kako za domaću potrebu tako i za trgovinu. Domaća besplatno, trgovačka
po taksi.


U dalmatinskom (rectius austrijskom) pravnom području dozvoljena
je isto tako paša koza u šumama, koje se ne pomlađuju. Paša nije
ograničena na domaću potrebu niti su propisane takse.


U crnogorskom je pravnom području zabranjena paša koza na svim
golim, suviše proređenim i šumom nepotpuno obraslim mjestima, zatim
u šumama sa zaštitnim karakterom, odnosno dopuštena je samo u odraslim
šumama, a nije u mladim, dakle nedoraslim, kojima stoka još može
naškoditi. Ograničenje je u Crnoj Gori veće nego u Srbiji i teže provedivo,
jer, da se postigne svrha, treba prije svega izdvajati površine oštećene
i proredene po čovjeku ili ostaloj prirodi zatim šume sa zaštitnim


586