DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Prema takvom konkretnom stanju treba poduzimati mjere suzbijanja odnosno ograničavanja paše koza. Prva je od tih mjera postepeno smanjivanje broja trgovačkih koza bez obzira u kojem se rejonu i u kojoj kategoriji sela nalazu vlasnik takvih koza. Poslije trgovačkih koza dolaze koze »pod korist« a kao posljednje sredstvo koze onih seljačkih domova čiji broj koza prelazi neophodnu potrebu seljačkoga doma. 5) Stojeći na principu pravične oštete građanima za imovinu, koje će se morati odreći, priznati imaocu (vlasniku, posjedniku, gajaču ilil čuvaru) većega broja koza vrijednost čijeg imanja pokretnog ii nepokretnog, ne računajući koze, iznaša manje od 20—30.000 dinara, degresivnu odštetu za napuštene koze u novcu ili u naturi. Ako se ta. odšteta ne može priznati za sva za pašu zabranjena područja, ima se svakako priznati za ona područja, gdje je zabranjena paša zbog zaštite javnih interesa (zaštitne šume, bujičina područja i t. d.). Ili, ako se neznam iz kojih razloga ni ovako ograničena odšteta ne prizna, neka se po prethodnom odobrenju Ministarstva finansija odrede progresivne takse na svaku kozu preko onoga broja, koji je utvrđen za domaću potrebu siromašnim porodicama, a u korist općine u kojoj se vrši paša koza. Ta taksa neka se odredi opet prema imućstvenom stanju imaoca koza. 6) Lokalna vlast treba utvrditi, koje je sve mjere iz oblasti poljoprivrede i šumarstva potrebno poduzeti, u kojem ih vremenu sprovoditi, čijim sredstvima, da se narodu olakša postepena likvidacija koza na minimalan broj a eventualno u manje siromašnim krajevima na potpuno napuštanje koza. Ispitati, može li se sadanje ekonomsko stanje zemljoradnika popraviti ili ne može. (Na pr. da se koza može postepeno zamijeniti ovcom, da se ureduju postojeći pašnjaci, jedno i drugo uz pomoć države ili banovine, da se narodu daje trajna mogućnost zarade kod kuće ili na strani.) Ostavimo za sad ove mjere, što ih mnogi šumarski stručnjaci dobronamjerno navode ne vodeći dovoljno računa o pravom toku narodnoga života (prosvjećivanje naroda propagandom, dizanje općega kulturno-ekonomskog stanja sela, čak i stajsko hranjenje stoke). Na rezultat takvoga rada treba dugo čekati. Treba danas poduzeti samo one mjere, koje se odmah mogu realizirati a ono ostalo treba s tim uporedo raditi, jer će i to svojevremeno donijeti obilno koristi ali danas još ne može. 7) Pašu koza treba regulirati Zakonom i to Zakonom sa prelaznim karakterom, a ne Uredbom makar sa zakonskom snagom a pogotovo ne Pravilnikom, jer odnos koze prema šumi ne smije biti izložen promjenama a što je najgore, ne smiju odredbe Zakona ostati na papiru. Odredbu iz dokinutoga § 33 Z. š. treba staviti ponovno na snagu, ali sa slijedećim izmjenama i dopunama: Paša koza u šumama zabranjena je bez obzira na stečena prava po kojem pravnom osnovu. Drugi stav § 33 dio posljednje rečenice, koji glasi: »a uz potrebno ograničenje, kojim se osigurava održanje šume i prirodna snaga zemjišta « za sad, kroz nekoliko godina, izostaviti, kako bi šumarski stručnjaci imali slobodne ruke pri izboru, izručenju i obilježavanju površine za pašu. U tome bi se očitovao prelazni karakter Zakona o paši koza u šumama. U drugoj zakonskoj etapi ta bi se odredba ponovno ozakonila. Zakonom 590 |