DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Prema takvom konkretnom stanju treba poduzimati mjere suzbijanja
odnosno ograničavanja paše koza. Prva je od tih mjera postepeno
smanjivanje broja trgovačkih koza bez obzira u kojem se rejonu i u kojoj
kategoriji sela nalazu vlasnik takvih koza. Poslije trgovačkih koza dolaze
koze »pod korist« a kao posljednje sredstvo koze onih seljačkih domova
čiji broj koza prelazi neophodnu potrebu seljačkoga doma.


5) Stojeći na principu pravične oštete građanima za imovinu, koje
će se morati odreći, priznati imaocu (vlasniku, posjedniku, gajaču ilil čuvaru)
većega broja koza vrijednost čijeg imanja pokretnog ii nepokretnog,
ne računajući koze, iznaša manje od 20—30.000 dinara, degresivnu
odštetu za napuštene koze u novcu ili u naturi.


Ako se ta. odšteta ne može priznati za sva za pašu zabranjena područja,
ima se svakako priznati za ona područja, gdje je zabranjena paša
zbog zaštite javnih interesa (zaštitne šume, bujičina područja i t. d.). Ili,
ako se neznam iz kojih razloga ni ovako ograničena odšteta ne prizna,
neka se po prethodnom odobrenju Ministarstva finansija odrede progresivne
takse na svaku kozu preko onoga broja, koji je utvrđen za domaću
potrebu siromašnim porodicama, a u korist općine u kojoj se vrši paša
koza. Ta taksa neka se odredi opet prema imućstvenom stanju imaoca
koza.


6) Lokalna vlast treba utvrditi, koje je sve mjere iz oblasti poljoprivrede
i šumarstva potrebno poduzeti, u kojem ih vremenu sprovoditi,
čijim sredstvima, da se narodu olakša postepena likvidacija koza na minimalan
broj a eventualno u manje siromašnim krajevima na potpuno
napuštanje koza. Ispitati, može li se sadanje ekonomsko stanje zemljoradnika
popraviti ili ne može. (Na pr. da se koza može postepeno zamijeniti
ovcom, da se ureduju postojeći pašnjaci, jedno i drugo uz pomoć
države ili banovine, da se narodu daje trajna mogućnost zarade kod kuće
ili na strani.) Ostavimo za sad ove mjere, što ih mnogi šumarski stručnjaci
dobronamjerno navode ne vodeći dovoljno računa o pravom toku
narodnoga života (prosvjećivanje naroda propagandom, dizanje općega
kulturno-ekonomskog stanja sela, čak i stajsko hranjenje stoke). Na rezultat
takvoga rada treba dugo čekati. Treba danas poduzeti samo one
mjere, koje se odmah mogu realizirati a ono ostalo treba s tim uporedo
raditi, jer će i to svojevremeno donijeti obilno koristi ali danas još ne
može.


7) Pašu koza treba regulirati Zakonom i to Zakonom sa prelaznim
karakterom, a ne Uredbom makar sa zakonskom snagom a pogotovo ne
Pravilnikom, jer odnos koze prema šumi ne smije biti izložen promjenama
a što je najgore, ne smiju odredbe Zakona ostati na papiru.


Odredbu iz dokinutoga § 33 Z. š. treba staviti ponovno na snagu,
ali sa slijedećim izmjenama i dopunama:
Paša koza u šumama zabranjena je bez obzira na stečena prava
po kojem pravnom osnovu.


Drugi stav § 33 dio posljednje rečenice, koji glasi: »a uz potrebno
ograničenje, kojim se osigurava održanje šume i prirodna snaga zemjišta
« za sad, kroz nekoliko godina, izostaviti, kako bi šumarski stručnjaci
imali slobodne ruke pri izboru, izručenju i obilježavanju površine za pašu.
U tome bi se očitovao prelazni karakter Zakona o paši koza u šumama.
U drugoj zakonskoj etapi ta bi se odredba ponovno ozakonila. Zakonom


590