DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 3 <-- 3 --> PDF |
.VUMÄRSKIJLsT GOD. 64. PROSINAC 1940. Ing. A. PER UŠIĆ (Beograd):* KOZA I ŠUMA1 (LA CHEVRE ET LA FORET) I. Ne samo šumarskim stručnjacima nego je još bolje i svakom seljaku poznato, kako se koza ishranjuje u šumama, u šikarama i na polju. Mučno je za šumarske krugove, što upravo tamo, gdje se šuma mora ne samo sačuvati već i podizati u javnom interesu, u planinskim i brdovitim krajevima, ima najviše koza i što one upravo na kršu djeluju tako, da uništavaju gotovo svu floru. Na kršu žiivi najsiromašniji narod. Koza mu mnogo daje a da ništa od njega ne traži. Zato kozu i drži najsiromašniji seljak. Koza je danas socijalno i ekonomsko pitanje, dok je kozarstvo kao privredna grana indikator kulturnoga stanja, a moglo bi se bez ustezanja reći i radne inercije jednog dijela našega naroda. Socijalno je pitanje u toliko, u koliko donekle zaustavlja proletarizaciju seljaka. Koza je i potreba i tradicija, i navika, i spekulacija. Sva naša nastojanja oko suzbijanja toga strašnoga zla za naše šume ostala su u većem dijelu države bezuspješna i pored toga, što je pitanje držanja koza bilo regulirano u svim našim pravnim područjima, jer je bilo nemoguće provesti onu »ili koza ili šuma, trećega nema.« U ovom ću referatu iznijeti te propise kao i opće smjernice kojima mislim da bi se trebali upravljati u našem nastojanju, ne bil li uspjelo naći neku sredinu, neko kompromisno rješenje i sadanji broj koza barem smanjiti, kad već nije uspjelo radikalno rješenje predviđeno bivšom odredbom iiz §-a 33 Z. š. Očekujem da će stručni krugovi ispuniti svoju dužnost i da će svaki otvoreno iznijeti ono svoje mišljenje, koje je u današnjim prilikama ostvarljivo. * Ovaj je članak napisan pred više cd godinu dana i predan Uredništvu Šumarskog Lista (Opaska uredništva). 1 Vidi: Predstavku profesora Poljoprivredno-šumarskog fakulteta Univerziteta u Zagrebu upućenu članovima Ministarskog savjeta (povodom glasina, da će se staviti" van snage § 33 Z. š. od 21-XII-1929 g.) oštampanu u Šumarskom listu 1930 g. str. 503, zatim djelo Dr. Ing. J. Balena: »Naš goli krš«, Zagreb, 1931 str. 303 i raspravu Milana Kneževića: »Hercegovačka koza« u Šumarskom listu 1937 g. br. 3 str. III. 573 |
ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Prema zvaničnim podacima Ministarstva poljoprivrede za 1937. g." ima u našoj državi 1,901.363 koza (i to: jaradi ispod jedne godine 412.574, koza i jarčeva preko jedne godine 1,488.789). A. Prema banovinama broj je koza ovako raspoređen : 1) Vardarska banovina 664.974 t. j. 35.0°/o 2) Zetska „ 413.447 t. j. 21.7% 3) Moravska 212.684 t. j . 11.2% 4) Primorska 197.209 t. j. 10.3% 5) Drinska 167.634 t.j. 8.8% 6) Vrbaska 135.587 t. 7.2% 7) Savska 56.143 t. 3.0% 8) Runavska 42.865 t. 3.0% 9) Dravska 10.554 t. 0.5% Po mišljenju stručnjaka iz Vardarske i: Zetske banovine broj je koza tamo stvarno veći. (Vidi si. 1.) KOZč nalooo stanovnika po banovinama dolazi %oza si. i. .. Broj koza na svaki 1 km2 površine pojedinih banovina: 1) Vardarska 18.1 2) Zetska 13.3 3) Primorska 10.0 4) Moravska 8.4 5) Vrbaska 7.2 6) Drinska 6.0 7) Savska 1.4 1.3 8) Dunavska 0.7 9) Dravska - Poljoprivredna godišnja statistika 1937 g. izdanje Ministarstva poljoprivrede. 574 |
ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 5 <-- 5 --> PDF |
C. Broj je koza na svakih 100 ha obrađene površine cijele zemlje 13.5, a po banovinama ovako : 1) Vardarska 2) Zetska 3) Primorska 4) Moravska 5) Vrbaska 6) Drinska 7) Savska 8) Dunavska 9) Dravska 33.4 28.0 16.3 15.1 12.6 11.8 2.4 1.6 1.3 D. Broj je koza na svakih 100 ha livada i pašnjaka za cijelu zemlju 72.2, a po banovinama ovako : 1) Vardarska 2) Vrbaska 3) Dunavska 4) Zetska 5) Moravska 6) Primorska 7) Drinska 8) Savska 9) Dravska 64.2 42.6 41.7 37.5 37.0 22.5 21.8 5.8 2.3 E. Broj je koza na svakih 100 ha šuma i šumskoga zemljišta prosječno za cijelu državu 25 komada, a po banovinama ovako : 1) Vardarska 2) Savska 3) Zetska 4) Moravska 5) Primorska 6) Dunavska 7) Drinska 8) Vrbaska 9) Dravska 57.6 40.0 37.5 32.5 30.0 27.5 15.0 12.6 1.5 F. Broj je koza na svakih 100 stanovnika za cijelu zemlju 13.84, a za pojedine banovine ovakc: 1) Zetska 2) Vardarska 3) Primorska 4) Moravska 5) Vrbaska 6) Drinska 7) Savska 8) Dunavska 9) Dravska (Vidi si. 2.) 42.7 42 3 21..1 14.6 12.4 10.4 2.3 1.7 1.0 8 Opterećena pripalim joj područjem Bosne i Hercegovine. 575 |
ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 6 <-- 6 --> PDF |
. 0 § i jKfflte´ . ,. , v § po 4.L .?^..? .... Y V/ .. , .. . ÜJ o . ć i t J ... t s s N Q Sr 576 |
ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 7 <-- 7 --> PDF |
G. Broj je koza na svakih 100 domaćinstava za cijelu zemlju 82.13, a za pojedine banovine : 1) Zetska 276.89 2) Vardarska 268.20 3) Primorska 164.35 4) Moravska 100.03 5) Vrbaska 90.27 6) Drinska 65.14 7) Savska 11.88 8) Dunavska 6.48 9) Dravska 4.85 H. Promjene u brojnom stanju u uporedenju sa stanjem u prethodnoj (1936. godini). Smanjenje broja koza za cijelu zemlju iznosi 4.630 komada (t. j . 1%); po banovinama je ovo smanjenje slijedeće : 1) Primorska 17.412 (8.3%) 2) Vardarska 757 (0.1%>) 3) Vrbaska 39 (0.02%) Povećanje je broja koza slijedeće : 1) Dravska 402 (3.8%) 2) Moravska 3.191 (1.5%) 3) Savska 736 (1.3%) 4) Dunavska 426 (1.07%) 5) Drinska 1.513 (0.9%) 6) Zetska 2.251 (0.7%) I. Godine 1931. bilo je brojno stanje koza u drugim Evropskim državama slijedeće : 1) Španija 4,524.934, 2) Grčka 4,179.214, 3) Njemačka 2,577.812, 4) Jugoslavija 1,928.224, 5) Francuska 1,884.770, 6) Italija 1,791.701, 7) Portugalija 1,577.700, 8) Bugarska 1,260.647, 9) Čehoslovačka 1,080.603. 10) Austrija 382.146, 11) Rumunija 352.845. 12) Norveška 331.141, 13) Švajcarska 235.827, 14) Poljska 226.780, 15) Litva 164.360, 16) Irska 158.484, 17) Holandija 131.252, 18) Švedska 66.257. 19) Vel. Britanija 48.338, 20) Malta 28.912, 21) Madžarska 22.184. 22) Danska 21.000, 23) Letonija 11.806, 24) Finska 10.500, 25) Luksenburg 6.662, 26) Estonija 2.000. J. U pogledu rasprostranjenosti broja koza na 1 km2 površine u pojedinim zemljama : 1) Grčka (nepoznato), 2) Portugalija 15.00, 3) Bugarska 12.22, 4) Španija 8.96, 5) Jugoslavija 7.75, 7) Švajcarska 5.71, 8) Njemačka 5.48, 9) Austrija 4.56, 10) Italija i Holandija 3.80, 11) Francuska 3.43, 12) Litva 2.91, 13) Irska 2.30, 14) Rumunjska 1.20, 15) Norveška 1.03, 16) Poljska 0,58, 17) Danska 0,48, 18) Madžarska 0,24, 19) Vel. Britanija 0,19, 20) Letonija 0.18, 21) Švedska 0,15, 22) Estonija 0,04, 23) Finska 0.03. Iz priložene tabele o rasprostranjenosti koza u našoj državi vidimo, da najviše koza ima u južnim većinom planinskim krajevima države. I sjevero-zapadni su krajevi većinom planinski ali kako su se ti krajevi razvijali pod povoljnim ekonomskim i kulturnim prilikama, nije tamo držanje koza s obzirom na šume i šumska zemljišta aktuelno. 577 |
ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 8 <-- 8 --> PDF |
U ravnu Vojvodinu doveli su kolonisti sobom koze, ali će one vremenom iz tamošnje sredine nestati. Na otoku Krku i Rabu ima koza, ali one pasu na vezu. Prema tomu strogo uzeto ne spadaju te koze u naše šumske štetočine. Najzapušteniji kraj ranije pokrajine Dalmacije (t. zv. Zagora) ima mnogo koza. Na fotografiji iz sreza Kninskoga u Dalmaciji vidimo kako se koza popela na drvo. Vjerujem, da to nije namješteno, jer se koza na kršu vrlo vješto penje/ (SI. 3.) Zahvaljujem gg. inžinjerima I, Smilaju i E. Vilčeku, koji su me pri izradi tabela pomogli te g. inž. Č. Koludroviću, koji mi je fotografiju poklonio. II. ZAKON O ŠUMAMA OD GOD. 1929. I PITANJE KOZA. Pod naročitim polit, prilikama donesen je jedinstveni zakon o šumama od 21-XII-1929 god. i naši dobronamjerni! šumarski stručnjaci iskoristili su tu priliku, da se prekine s tradicijom i zabrani paša koza u šumama, u opravdanoj pretpostavci, da će to naročito političko stanje duže potrajati. Donesen je bio § 33 koji je glasio: »Zabranjeno je puštati koze na pašu. Samo u siromašnim krajevima, u kojima je i do sada iz ekonomskih razloga bilo dozvoljeno puštanje koza na šumsku pašu, može opšta upravna vlast prvog stepena, na zvanični predlog opštine, pojedinim porodicama, koje ne plaćaju više od 50 Din. poreze, dozvoliti ispašu koza u vrlo ograničenom broju, koji je neophodno potreban za izdržavanje porodica i to samo na površinama, koje su u tu svrhu izlučene i obeležene, a uz potrebno ograničenje, kojim se osigurava održavanje šume i proizvodna snaga zemljišta.« Raspisom Ministarstva šuma i rudnika broj 12.445 od 14 aprila 1930 god., objašnjen je postupak prilikom odredbe iz § 33 Zakona o šumama. Pašu koza treba reducirati samo na porodice koje plaćaju ispod 50 dinara godišnje poreza. Potrebu koza za takovu porodicu treba ustanoviti i odrediti: odgovarajuću šumsku površinu a da s tim ne budu ugrožene šume i proizvodna snaga zemljišta. Svakako su izuzete od paše: šume zaštitne, one stavljene pod zabranu zbog podmladivanja, konačno šume, koje nilsu toliko odrasle, da im koze brstom ne bi mogle naškoditi. Raspisom istoga Ministarstva od 20 jula 1930 broj 23346 donesen je Pravilnik o puštanju koza u šume, kojim se upotpunjuje prednji raspis a zabrana je protegnuta i na bujična područja il detaljnije određeno, kako se ima postupati u pogledu broja koza i! površine za pašu. Naročito je trebalo ustanoviti: a) najveći neophodan broj koza za jednu porodicu, dok se napasivanje koza u šumi za špekulaciju i pod korist imalo zabraniti; b) površinu šuma potrebnu za pašu ustanovljenog broja koza, a da tiime ne bude ugroženo održavanje šume i proizvodna snaga zemljišta. Zakonom od 8 novembra 1930 ukinut je taj § 33 i »s t a v 1 j e n e na snagu one odredbe svih zakona, raspisa i naredaba, koje se odnose na pašu koza, a koje su važile za 4 Vidi Šumarski list od god. 1940 br. 10 str. 492 V. Op. ur. 578 |
ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 9 <-- 9 --> PDF |
pravna područja pojedinih banovina do 1 jula 1930 god.« Za izvršenje te odredbe »propisaće Ministar šuma i rudnika naročite Pravilnik e vodeći računa o specijalnim ekonomskim potrebama pojedinih banovina. Pri vršenju odredbe iz § 33 Zakona o šumama postupilo se, izgleda, suviše strogo imajući u prvom redu u vidu potrebe šumarstva i zaštitu javnih interesa a tek u drugom opće životne i ekonomske potrebe naroda. Znatan je broj koza u najkraćem vremenu bio uništen. Zato je narod, ali ne onaj najsiromašniji, kojemu nije bilo zabranjeno držati koze, nemajući naknade za kozu protestvovao tako, da je poslije nepunih 5 mjeseci po stupanju na snagu Zakona o šumama a posluje putovanja članova Kraljevske vlade u jesen 1930 god. po pojedinim krajevima države u cilju upoznavanja narodnih potreba na licu mjesta, § 33 Zakona o šumama stavljen van snage. III. ODREDBE ZAKONA, RASPISA I NAREDABA, STAVLJENE PONOVNO NA SNAGU ZAKONOM OD 8 NOVEMBRA 1930. Srbija. Zakon o šumama od 30. marta 1891. s kasnijim izmjenama i dopunama, Glava VII, regulirao je pitanje popaše članom 81 toga zakona: »U državnim šumama imaju pravo svi građani okolnih opština da puštaju besplatno na ispašu svoju domaću stoku, koju gaje kao privrednici. Ali ako popaše više ima no što je za njihovu stoku potrebno, može se puštati i trgovačka stoka po propisanoj taksi. Od ovoga se izuzimaju državni suvati, koji ne mogu biti opterećeni nikakovim uživanjima niti službenostima.« Po članu 89 »Prema ovim spiskovima, i vodeći računa o mestima, koja su stavljena pod zabranu radi pošumljavanja i pomlađivanja, određuju nadležne okružne šumske uprave u kojima se mestima može još po taksi puštati stoka na ispašu. « Južna Srbija (Makedonija). Važi isto što i za Srbiju. Crna Gora. Raspisom Ministra unutrašnjih djela od 16 aprila 1909 god. broj 2404, zabranjena je strofo ispaša koza bez odobrenja Ministarstva unutrašnjih poslova: »na svim golim suviše prorijeđenim i šumom nepotpuno obraslim mjestima uopšte, a naročito po vrletnim i kamenitim stranama, s kojih se voda naglo sliva i okolne puteve i zemlje zasipa kamenjem i pijeskom, a naročito ona planinska il močvarna mjesta, koja se iz klimatskih ili drugih kojih obzira moraju održavati u pošumljenom stanju.« (čl. 3) Po članu 17 »Da se koze puštaju na pašu i brst samo u odrasle šume, a nikako onamo, gdje ima mladara ili šumskih rasadnika.« Po članu 30 »Dozvoljeno je uživanje ispaše (dakle i koza) u šumama prema dosadašnjim običajima — čini se izuzetak za šume, koje su stavljene pod zabranu radi pošumljavanja ili podmlađivanja dok ne odrastu, da im stoka škoditi ne može.« Bosna i Hercegovina. U naredbi bivše zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 15-VIII-1879 broj 91504 Fin. 2570 pod tačkom 3 izrično je navedeno: »Koze i ovce su od paše u sklopljenim državnim šumama sasvim isključene.« 580 |
ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Taj zakonski propis važio je do donošenja Zakona o šumama od 21-XII-1929 god. Po stavljanju van snage odredbe iz § 33 Zakona o šumama Direkcija je šuma u Sarajevu uzdala raspis pod brojem 3628 od 14-111-1931, u kojem se ističe, da se u pogledu paše koza u sklopljenim državnim šumama ima primjenjivati citirana naredba bivše zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. Direkcija šuma u Sarajevu izdala je 8-V-1931 pod br. 10948 raspis svim šumskim upravama i; sreskim načelstvima, kojim pobliže objašnjava, koje se šume imaju smatrati kao sklopljene a to su: sve ćetinjaste šume, sve mješovite četinjaste i lisnate šume, sve sklopljene visoke šume, sve sklopljene srednje i niske šume, koje su na krševitom i strmom terenu a imaju karakter zaštitne šume. Da bi se barem djelomično i za jedan dio države riješilo pitanje ispaše koza, donio je Ministarski savjet (br. 501—35) Uredbu o držanju koza za teritorij Bosne, Hercegovine i Dalmacije. (Vidi Službene novine broj 147 od 28 VI 1935.) Ta Uredba nije predložena na saglasnost Narodnom predstavništvu u smislu odredbe iz § 63 stav 2 Fin. Zakona, jer je tadanji Ministar šuma i rudnika povukao svoj zahtjev, da se Uredba ozakoni te je rješenjem Ministra šuma i rudnika br. 20606-35 Uredba zadržana od izvršenja. Ta je Uredba odredbom iz § 120 Fin. zakona za 1938/9 god. po Narodnom predstavništvu uzeta na znanje time, da njena važnost prestaje 31 marta 1938. Dok se ne donesu Zakonom od 8 novembra 1930 predviđeni Pravilnici a zbog neodložne potrebe, da se reguliše pitanje ispaše koza u državnim šumama na teritoriji Bosne i Hercegovine, propisao je Ministar šuma i rudnika za Bosnu i Hercegovinu svojim rješenjem broj 3600 iz 1938 g. ova UPUSTVA za pašu koza u državnim šumama, državnim zemljištima i državnim planinskim pašnjacima na teritoriju ranije Bosne i Hercegovine. Srezovi su u Uputstvima nabrojeni. Donosim iz tih Uputstava najvažnije: 1) Zakonski propisi za pašu koza. Po § 2 Zakona od 8 novembra 1930 godine o izmenama i dopunama Zakonu o šumama od 21-XII-1929 godine, za pašu koza u državnim šumama, šumskim zemljištima i planinskim pašnjacima u napred navedenim srezovima važe odredbe svih zakona, raspisa i naredaba, koje su važile za te srezove do 1 jula 1930 godine a to su: Zemljišni Zakon od 7 ramazana 1274 godine (3 maja 1858 godine) — (§ 105); Šumski Zakon od 11 ševala 1286 god. (1869 god.) — (§ 13—16); Naredba bivše zemaljske vlade u Sarajevu od 15-VIII-1879 godine br. 9504; Instrukcija za šumarsku službu kod sreskiih načelstava u Bosni i Hercegovini! od ll-VII-1890 god. br. 37061/1 (§ 25); Zakon o zaštiti šumskog vlasništva od 28 jula 1913 god. (§ 13); zatim za pašu koza vrijede propisi Zakona o šumama od 21-XII-1929 god. (§ 30—32, 34—39) i § 3 Zakona od 8 novembra 1930 god. o izmjenama i dopunama Zakona o šumama od 21-XII-1929 godine. 581 |
ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Prednje odredbe sadržavaju slijedeće šumsko-policijske i šumskoprivredne propise kao i propise o iskorišćavanju paše. 2) Šumsko-policijski i šumsko-privredni propisi. Paša koza smije se dopustiti samo u onim državnim šumama ili njihovim dijelovima, u kojima koze neće biti od štete za podmladak i uzgojšume (§ 30 Zakona o šumama). Zabranjena je paša koza u visokim sklopljenim šumama (naredba bivše Zemaljske vlade u Sarajevu br. 9504/1879 godine). Zabranjeno je puštati u šumu na pašu veći broj koza i ostalog blaga nego što šuma može da podnese obzirom na svoje stanište i propise racionalnog gospodarenja (§ 31 Zakona o šumama). Zabranjeno je puštati koze na pašu u ona mjesta, koja su stavljena pod zabranu radi pošumljavanja ili podmlađivanja bilo za sve blago bilo samo za koze. Obzirom na naprijed izloženo paša koza može se dozvoliti samo u manje vrijednim izdanačkim i srednjim šumama i šikarama, koje za pašu koza i ostalog blaga odredi šumska uprava. 3) P r o p i s i o iskorišćavanju paše koza A) domaćih zemljoradnika. Domaćim zemljoradnicima dozvoljena je besplatna paša koza za vlastitu potrebu u državnim šumama i ii šumskim zemljištima. Ustanovi li šumska uprava, da dotična šuma i šumsko zemljište obzirom na svoje stanje ne može podnijeti onoliki broj blaga, koliki je prijavljen po spiskovima, reduciraće najprije: blago gradskog stanovništva; zatim blago stanovnika nezemljoradnika i to u prvom redu koze a onda ostalo blago. Bude li potrebna redukcija blaga i zemljoradnika, izvršiće redukciju na taj način, da po mogućnosti svakoj zemljoradničkojporodici ostane za pašu najmanje onoliko blaga, koliko je potrebno za izdržavanje i to od one vrste blaga, koju ta porodica ima. Ako koja zemljoradnička porodica osim koza ima i druge vrste blaga, reduciraće se u prvom redu koze. Redukcija će se u pravilu izvršiti proporcionalno, uzimajući u obzir broj stočnih grla, koji odgovara kapacitetu šume i brojstoke svakog prijavljenog lica. Kao domaće smatraju se one sopstvene koze, koje zemljoradnik drži za podmirenje svojih potreba., bez obzira da li ih je sam odgojio ili kupio, kao i one, koje uzima »na mlijeko« ili: »pod ćesim«. Koze uzete pod »ćesim« i »na mlijeko« pripustiće se na pašu u državnu šumu i šumska zemljišta samo onda, kada kapacitet šume to dozvoljava i to najviše po jedna koza na svako čeljade u porodici1. B) Zemljoradnika naseljenika Do zakonskog regulisanja besplatne paše koza zemljoradnika naseljenika iz Like, Dalmacije i ostalih krajeva Jugoslavije dozvoljava se na osnovu § 16 otomanskog šumskog zakona paša koza za domaću potrebu i onim naseljenicima u granicama katastarske općine u kojoj se selo nalazi a uz plaćanje takse. 582 |
ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 12 <-- 12 --> PDF |
C) Stanovnika sela nezemljoradnika. Stanovnicima sela nezemljoradnicima može šumska uprava na zasebnu molbu iznimno odobriti pašu vlastitih koza u granicama katastarske općine, ako to dozvoljava stanje šume i potreba ovlaštenika a po naplati takse. D) Gradskih stanovnika. Siromašnom stanovništvu gradova, varoši i varošica, može šumska uprava na posebnu molbu iznimno odobriti pašu vlastitih koza u okolnim državnim šumama i državnim šumskim zemljištima, ako to dozvoljava stanje šume i potreba ovlaštenika zemljoradnika a uz naplatu takse. ( E) Trgovačkih koza za trgovinu i špekulaciju. Paša trgovačkih koza u državnim šumama i šumskim zemljištima potpuno se zabranjuje, pošto to nedozvoljava današnje stanje šuma i potrebe ovlaštenih zemljoradnika. Kao trgovačke smatraju se one koze, koje pojedinci kao trgovci nabavljaju i drže u cilju dalje preprodaje. Koze koje ovlašteni zemljoradnici prodavaju kao višak svoje potrebe ne smatraju se trgovačkim kozama. Dalmacija. Zakonom od dneva 19. veljače 1873 »Kako da se prepriječe pojedine pohare škodne gojidbi šuma« propisano je između ostaloga slijedeće: »Na naznačena šumska mjesta može politička vlast zabraniti pašu«. (§ 63), zatim »Da se izdadu takove zaprijeke, (t. j . ograničenja paše, primjedba pisca), općinska upravništva, čuvši zbore seoske, naznačuju mjesta, na koja će se braniti kozama da pasu i predlaže ih političkoj kotarskoj vlasti, da ova izda zaprijeku. Kad ne bi upravništva općinska naznačila ta mjesta, gdje je kozama zapriječena paša, kad ne bi takovo naznačenje saodgovaralo gojidbi šumarskoj, ovlašćene su političke kotarske vlasti, da one po sebi same izdadu takove zaprijeke na trošak dotične općine.« (§ 4) Šumarstvo Dalmacije dolazi do izražaja samo u općinskim šumama. Vidimo, da paša koza nije bila posve zabranjena, već da su samo stanovita, tačno označena mjesta u šumama bila zabranjena. Dakle je u šumama, koje su se podmlađivale ili pošumljavale bilo predzabranama ili prirodnim ili ručnim pošumljavanjem, upravna vlast zabranila pašu, ako to nije učinila općina. Hrvatska i Slavonija. Po §-u 499 općega građanskoga zakonika nije dopušteno servitutno pravo »paše koza na šumskim stranama«. Po §-u 10 Zakona o šumama od 2-XII-1852 g. »U djelovima šumskim namienjenim za podmladak, gdje bi pasuća živina škodljiva mogla biti priraštaju, koji jurve obstoji ili koji se stopram uzgaja (kao što su branjevine), nije dopuštena pašnja šumska, u ostale dielove od šume slobodno je tjerati samo toliko živine, za koliko tamo potrebne krme imade«. Naredbom bivše Kr. zemaljske vlade, odjela za unutrašnje poslove od 25-VI-1907 br. 32759 reeulisano je pitanje držanja i paše koza »kako bi se podiglo narodno blagostanje u jednom dijelu zemlje naročito u bivšoj gornjoj krajini, jer je držanje koza po postojećim propisima bilo znatno oteščano.« Koze se mogu držati samo za vlastitu kućnu potrebu. 583 |
ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 13 <-- 13 --> PDF |
»Paša koza uopće je zabranjena na drvljem obraslim pašnjacima i u šumama, koje podpadaju pod ustanove §§. i 7 š. z. (zaštitne šume) i koje su po §§ 19 i 20 š. z. stavljene pod zabranu; koje se steru u vrelovju potoka, rieka i liekovitih voda; koje se u smislu §§ 3 i 10 š. z. imaju ponovno pošumiti, ili su branjevine i napokon u kojima je paša zabranjena u smislu zakona od 22-X-1895 o uređenju bujica (vododerina)«. »U obćinskim i zajedničkim šumama i na drvljem obraslim pašnjacima, koji nisu navedeni u § 3 o. n., dozvoljena je paša koza u koliko na to pristane posjednik, uz slijedeće uvjete: a) Šumarski tehničar (stručnjak) ima sporazumno sa zastupnikom posjednika ustanoviti predjele, gdje, dobu godine kada i! broj koza, koje će se prema vrsti i načinu uzgoja drveća, te množini hrane u dotični! predjel na pašu tjerati moći.« Po hrvatskom zakonu o uređenju bujica od 22-X-1895 »Koze zatečene u bujičnom području slobodno je lugarskom osoblju postreljati.« (§ 4). Po §-u 10 Naputka A) k zakonu od ll-VII-1881 imaju pravoužitnici imovnih općina za koze na koliko one u obće budu na pašu u šumama pripuštene — plaćati uvijek cijelu pristojbu. Slovenija. Po ranijem zakonu o šumama od .-..-1852 god. nije bila paša koza izrično zabranjena. Upravna je vlast mogla u smislu odredbe iz §-a 10 toga zakona da regulira pitanje paše. Komesar za agrarne operacije mogao je na osnovu zakona o razdiobi zajedničkih zemljišta zabraniti, regulisati i ograničiti pašu koza u zajedničkim šumama. Specijalne kakove odredbe o regulisanju prava paše koza do stupanja na snagu zakona o šumama od 21-XI-1929 god. nisu na području Slovenije postojale, već su pojedine općinske uprave za konkretne slučajeve izdavale potrebne odredbe za pašu koza u šumama. Veći se broj koza opažao samo u nekim planinskim i siromašnim kraškim predjelima. Broj koza stalno pada. Vojvodina. Po stupanju na snagu Zakona o šumama od 2-XII-1929 donijela je banska uprava raspis broj .-1867 od 24-IV-1930 g. kojim se objašnjava raspis Ministarstva šuma i: rudnika br. 12445-1930 g. Drugih raspisa iz ranijih godina navodno nije bilo. Koze se drže najviše u bivšoj Srbiji, dok je u Vojvodini; broj koza neznatan i nema uticaja na šume. Istra. Po izvještaju banske uprave Dravske banovine ./7 broj 3449/1-1938 od 24-1-1939 u susjednoj je pokrajini Istri bila zakonom od 11 novembra 1883 zabranjena svaka paša koza a samo dozvolom upravne vlasti mogla je pojedina porodica držati kože, ali samo pri kući. Bugarska. Kako je regulirano pitanje paše koza u Bugarskoj, nisam mogao razabrati iz prikaza Dra J. Balena »Pogledi na šumarstvo Bugarske « odštampano u Šumarskom Listu 1936 br. 1, 2—3, 5—7. U biblioteci Ministarstva šuma i: rudnika nisam mogao ništa naći. Grčka je Zakonom broj 875 od 22 septembra 1937 g. »O paši u šumama, djelomično šumom pokrivenim mjestima i travnjacima koji se ne nalaze u ravnicama« pošla putem vrlo radikalnoga likvidiranja pitanja paše koza. Po tomu je zakonu zabranjena paša koza u svim šumama, bez obzira na vrst vlasništva, ako je šuma jelova, ili čista, ili tako mješovita, da je u njoj jela pretežno zastupana (preko 0.5). Prema tomu grčkoj je 584 |
ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 14 <-- 14 --> PDF |
vladi mnogo stalo do toga, da se sačuvaju šume u kojima prevladuje jela, dakle šume u višim predjelima. U području pojedinačno u zakonu imenovanih šumskih ureda iznimno se produžuje držanje koza počam od 1937 g. do 23 aprila 1941 god. ali tako, da se do toga vremena svake godine zabranjuje od paše po jedna četvrtina svih jelovih šuma, koje do objave toga zakona nisu bile za pašu zabranjene. U slučaju pak, gdje u prostoru za faktičnu kozju pašu jelove šume zauzimaju prostor od Va—% toga prostora, zabranjuje se u tim jelovim šumama također paša odmah odnosno smanjuje se prostor za pašu u dva maha, ali se sa 23-IV-1938 zabranjuje posve. Ovo, koliko se odnosi na šume. Ako, slično našim prilikama, u nekim šumama ima livada, travnjaka a ima i nomješanih kultura, travnjaka mjestimično pokrivenih šumom, koje su ili u sklopu ili! sa rijetkim obrastom ili: sa pojedinačnim stablima, u takvim je slučajevima regulirana paša na ovaj način: u državnim, općinskim ili drugim šumama, zatim na prostorima, koji su djelomično šumom pokriveni i travnjacima, gdje postoje stečena djelomična prava za pašu takove stoke, može se zbog ishrane kućne stoke odrediti tako zvana ograđena livada u blizini naselja. Broj kućnih životinja za pašu u takovoj livadi određen je sa 2 koze u o.bičnim okolnostima sa tri u brdovitim, a 5 u vrlo brdovitim predjelima. U brdovitim predjelima, gdje je nemoguće razgraničiti ograđene livade za kućne životinje a da se u iste ne uključe i grupe jela, bora, crne omorike, šiljatoga ili lisnatoga hrasta, mogu se te grupe dodati takvoj livadi. Paša u šumama il na livadama državnim, iili općinskim ili onim, koje pripadaju cjelini stanovnika sela ili palanke, regulirana je tako, da pravo paše u onim državnim šumama, koje nisu zabranjene za pašu ili na mjestima djelomično pokrivenim šumama ili travnjacima, koji se ne nalaze u ravnicama kao i prihodi od eventualnog izdavanja tih prostorija pod najam, pripadaju dotičnim općinama. Kao olakšicu pojedincima ilil gajačima ili čuvarima koza, koji zbog zabrane odnosno ograničenoga držanja koza moraju da pokolju svoje koze, država predviđa odštetu. Pojedinim licima, koja su gojila od 80 do 200 koza, ako takva lica posjeduju imovinu manju od 50.000 drahmi, može država u roku od 3 godine, od kako je takovo lice zaklalo koze, podijeliti državnoga zemljišta do 15 dunuma obradivoga, ili do 30 dunuma zemlje, koja se može stalno iskorišćavati za gajenje drveta i to u ataru one općine, gdje leži za kozju pašu zabranjeni prostor jelove šume; razumije se, ukoliko ima raspoloživog za to državnog zemljišta. Osim toga ima pravo da dobije besplatno kroz 5 godina poslije klanja koza drvo za građu za svoie lične potrebe. Ako to lice ponovno nabavi koze, gubi pravo na olakšicu. Isto je tako određena zabrana odnosno ograničena paša zbog unapređenja šumarstva, zbog zaštitnog karaktera zemljišta, novog pošumljavanja, požara i iz arheoloških, historijskih i banjskih razloga. Kresanje grana za hranu kućnih životinja izuzetno je dozvoljeno bez plaćanja takse samo tamo, gdje je to od vajkada uobičajeno, i! samo na starim lisnatim drvetima, koja su ranije kresana. 585 |
ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Vlasnicima šuma do 15 dunuma u čisto poljodjelskim predjelima dozvoljava se kresanje grana samo u dolnjem dijelu stabala. Nisu mii poznati šurnsko-gospodarski odnosi u Grčkoj ali smatram, da su oni u pogledu paše koza na čitavom Balkanskom poluostrvu slični. Istom u 1941 god. moći će se vidjeti, ukoliko je i kako stvarno uspjela u Grčkoj akcija protiv koza. Važno je naglasiti, da grčka država daje odštetu licima., koja u kratkom vremenu moraju da smanje ili da se posve liše svoga imetka u kozama, jer ih moraju rasprodati ili poklati. A upravo ta okolnost, da vlasnici ili gajači ili čuvari većega broja koza, dakle imaoci koza ma pod kojim pravnim naslovom,- primaju po zakonu izvjesne olakšice kao naknadu za pretrpljenu štetu, znači, da je grčka vlada ispravno shvatila situaciju onih svojih građana, koji zbog zaštite stanovitoga javnoga interesa moraju da se odreknu ili da smanje svoju imovinu, ako se tim ograničenjem ili odricanjem dovodi u pitanje njihova egzistencja. Posve je dakle opravdano, da za to dade otštetu onaj, u čijem se interesu to radi, a to je država kao zaštitnik javnih interesa. Kod nas je upravo ta okolnost, što se imaocima većega broja koza upravo u susjedstvu Grčke, prilikom provođenja u život odredbe iz § 33 zakona o šumama, kad su mnogi žitelji klali svoje koze odnosno prodavali ih u bescijnje, nije priznala nikakva olakšica, bila direktan povod da se povuče odredba iz § 33 Zakona o šumama o ograničenom držanju koza. Važna je zatim odredba, koja predviđa pašu koza u kombinovanim šumskim i pašnjačkim kulturama, što opet odgovara našim prilikama. Izvan je svake sumnje, da bi naša država, kad bi usvojila princip oštete, morala znatan dio svojih šuma prepustiti privatnim licima kao naknadu za napuštene koze. S tim dolazimo do pitanja raseljavanja odnosno kolonizacije takovih lica odnosno čitavih sela na državna zemljišta u nizinama. To pitanje pokreću također neki šumarski stručnjaci kao jedan od načina, kako da se riješimo zla. Zato sam pokušao naći jedno srednje rješenje manje radikalno ali za koje treba stanoviti period vremena. Kako smo prije vidili, u našoj su državi šumarski stručnjaci nastojali regulirati pašu koza ti šumi na razan način. Da rezimiramo. U srbijanskom pravnom području zabranjena je ispaša koza u šumama, koje su stavljene pod zabranu radi pošumljavanja i podmladivanja. Dakle u svim ostalim šumama dozvoljena je paša koza, kako za domaću potrebu tako i za trgovinu. Domaća besplatno, trgovačka po taksi. U dalmatinskom (rectius austrijskom) pravnom području dozvoljena je isto tako paša koza u šumama, koje se ne pomlađuju. Paša nije ograničena na domaću potrebu niti su propisane takse. U crnogorskom je pravnom području zabranjena paša koza na svim golim, suviše proređenim i šumom nepotpuno obraslim mjestima, zatim u šumama sa zaštitnim karakterom, odnosno dopuštena je samo u odraslim šumama, a nije u mladim, dakle nedoraslim, kojima stoka još može naškoditi. Ograničenje je u Crnoj Gori veće nego u Srbiji i teže provedivo, jer, da se postigne svrha, treba prije svega izdvajati površine oštećene i proredene po čovjeku ili ostaloj prirodi zatim šume sa zaštitnim 586 |
ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 16 <-- 16 --> PDF |
karakterom. U Srbiji je to prosto. Pod zaštitom su samo šume koje se regeneriraju i to je svakomu jasno a narodu shvatljivo. U bosansko - hercegovačkom pravnom području nailazimo, može se reći, na neki posve drugačiji stručni kriterij za obranu šume od koze. Paša je koza zabranjena u sklopljenim šumama. Po spomenutom raspisu Direkcije šuma u Sarajevu broj 10948 iz 1931. g. »pod sklopljenim šumama treba smatrati sve čiste četinjaste šume, sve mješovite lisnate i četinjaste, sve sklopljene visoke šume, sve sklopljene srednje i niske, koje su na krševitom i strmom terenu a imaju karakter zaštitne šume.« Pojam sklopljene šume može da se tumači i proizvoljno, jer se stanovita šuma može isključiti od paše kao i dozvoliti za pašu. Šumarski su stručnjaci naklonjeni tomu, da što više eliminiraju djelovanje koza, jer oni redovno najšire tumače sve odredbe viših vlasti; kad se radi o čuvanju šuma. Sklopljena može biti i mlada šuma stara 30 i stara 150 godina. Ona, u kojoj se vrše pripremne radnje za prirodno naplodivanje kao i one sklopljene starije šume, gdje smo još daleko od t. zv. oplodnih sječa. U prebornim šumama u pravilu nema paše bez obzira na starost. Dakle ta odredba o »sklopljenosti« šume dosta je neodređena, proizvoljna, zato ne počiva na čvrstim nogama a što je glavno, narodnom je shvaćanju o pričinjavanju štete posve neshvatljiva. Nema sumnje, da se od napada koza htjelo sačuvati šume udaljenije od sela, jer te su svakako sklopljene, a one bliže selima više prorijeđene. Znači, da se u Bosni i Hercegovini dozvoljava paša koza u onim šumama, gdje je u Crnoj Gori ta ispaša zabranjena: u šumama suviše prorijeđenim i na šumom nepotpuno obraslim mjestima. A upravo u takvim šumama ima mnogo više hrane za koze nego u sklopljenim. Izgleda, da se sklopljene šume htjelo sačuvati od obaranja stabala. Dakle pored jednakoga i ekonomskoga i pravnoga shvatanja bosanskoga i srbijanskoga seljaka o njegovom odnosu na šumu i na štetu od koza, ipak postoji tako različno stručno regulisanje istoga odnosa. Drugim riječima,, šume su u blizini naselja žrtvovane, a spašavalo se je šume udaljene, za veliku šumsku industriju. Paša je dozvoljena samo za vlastitu potrebu besplatno zemljoradnicima, po mogućnosti i siromašnom gradskom stanovništvu, ali potonjima po naplati takse. Paša trgovačkih koza za trgovinu i spekulaciju posve je zabranjena. U dalmatinskom pravnom području nailazimo na odredbe jednake onima u Srbiji, jer je i u Dalmaciji! zabranjena paša koza samo na šumskim površinama koje se podmlađuju. U hrvatskom pravnom području izraženo je isto, zaštićuju se od živine šume, koje se podmlađuju i mlade šume, koje se uzgajaju (branjevine), a specijalno s obzirom na koze ograničuje se njihov broj na vlastitu kućnu potrebu. Bujična područja zaštićena su drakonskom mjerom: koze zatečene u bujičnom području mogu se na mjestu pobiti. Slovenija je napredna i disciplinovana kao i veći dio Hrvatske, a Vojvodina nije siromašna. Zato u tim krajevima odnos koza prema šumama nije tako štetan kao u južno-istočnim krajevima. Spomenut ću i zakonske termine za ishranu koza u šumama: u Srbiji ispaša, popaša, u Crnoj Gori ispaša, paša i brst, u Dalmaciji, Bosni i Hrvatskoj paša koza. Naš sadanji zakon o šumama kao i prva novela tomu zakonu od 8. VI. 1930. služe se riječju paša. 587 |
ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Prema tomu treba ostati kod te riječi i pod njom razumijevati; i onu štetu na drveću, što ju čini čobanin kresanjem grana, da bi zimi prehranio koze. Dakle zbog kratkoće izražavanja služit će nam riječ paša za sve radnje u vezi sa ishranom koza u samoj šumi i na šumskom zemljištu. IV. ŠTO DA RADIMO? Sadanje faktično (ne pravno) stanje, po kom se koze drže u neograničenom broju u većem dijelu države, treba što prije regulirati, jer, u koliko to stanje i štiti pojedinačne interese, nanosi ono veću štetu općim interesima, specijalno interesima poljoprivrede i šumarstva, a u protivnosti je i sa osnovnim principima naše konkretne šumsko-gospodarske politike. Moramo nastojati, da se izvrši postepena i sistematska koordinacija interesa pojedinca i pojedinih krajeva sa interesima cjeline i normalnog ekonomskog napretka te cjeline, dakle koordinacija interesa siromašnog zemljoradnika i ostalih imaoca koza sa opravdanim interesima vlasnika šuma i cjeline bez obzira na stečena prava iz onih vremena, kad se je šume krčiti moralo, jer su bile zaprijeka prostornom razvijanju i napretku naroda, i; kad su tu ulogu osim sikire i vatre vršile i koze. Potrebno je dakle utvrditi opće smjernice akcije, koje mogu da važe za pojedine krajeve, jer su odnosi u pojedinim krajevima različni. Po utvrđenju općih i posebnih (regionalnih) smjernica ima se akcija valjano organizirati zakonskim putem i donijeti realne pravilnike tako, da u izvjesnom vremenu mora biti uspjeha. Potrebno je izvršiti nekoje predradnje, da se dobije opća ekonomska slika pojedinog kraja u državi s obzirom na držanje koza. Tako je potrebno prethodno : a) utvrditi, koji su krajevi u državi, u kojima koze ugrožavaju šume, najviše zaostali kulturno i ekonomski. Stepenovatil to stanje po banovinama, srezovima, općinama, selima. Krajeve dijeliti na planinske, brdovite i nizinske. Za svaki kraj točno utvrditi, može H seljak da još za sad živi bez koze; b) bez obzira na to, može li da živi bez koze iili ne, razgraničiti kulture pašnjaka od kultura šuma. U nekim se banovinama prilikom katastarskog premjera vrši i razgraničenje pašnjaka (šikara, drvljem obraslih pašnjaka) od šuma. Upravo u tim krajevima ima razmjerno najveći broj koza, jer su šikare prava kozja domena. Prema tomu moglo bi se reći, da je u tim krajevima još preuranjeno regulirati pitanje paše koza u šumama. Kako uporedo s radom katastra rade i šumarski stručnjaci na izdvajanju šuma od pašnjaka obraslih šumskim drvećem, veći će dio toga posla biti ipak dovršen do onoga vremena, dok se pitanje paše koza regulira. Čim je to razgraničenje kultura provedeno, treba utvrditi najveći mogući prostor za pašu koza u suradnji sa agronomom. Pri tomu treba utvrditi ovo: da li su i koliko međusobno prostorno i privredno povezani prostori za proizvodnju drva sa prostorima za proizvodnju stočne hrane i da li ima prostora, koji istovremeno služe ii jednoj i1 drugoj svrsi; drugim riječima, utvrditi, kako se međusobno odnose šume cjelice koje zauzimaju veći kompaktni prostor sa šumama, koje služe ii za stočnu 588 |
ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 18 <-- 18 --> PDF |
hranu, brst i list, a jedne i druge vrsti tih šuma sa šumama u kojima ima livada kao i s livadama, koje su obrasle šumskim drvećem; c) po saslušanju i međusobnom dogovoru svih vlasnika šuma jednoga upravnog područja utvrditi, u kojim šumskim predjelima koze čine najveću štetu, odnosno, koje su šume s obzirom na njihovu vrijednost i važnost i za opću i lokalnu nacionalnu privredu najviše izložene štetama od koza i te štete stepenovati (štete u mladim šumama, zaštitnim, prebornim, predzabranama, zatim štete u šumama koje su odrasle, sklopljene, štete u šumama degeneriranim, u šikarama, na goletima). Na osnovu utvrđenoga stanja treba da su stručna lica načisto s tim, koje se od tih šuma moraju zabraniti! za svaku pašu koza. Kao opće smjernice predlažem da se uvaže ove: 1) Potrebno je još danas računati s činjenicom, da se u znatnom dijelu naše države paša ne cijeni manje od drveta, a to naročito u krajevima, gdje šume ne služe industriji. Naša šumarska privreda treba da se izgrađuje više u pravcu narodnoga šumarstva a manje industrijskoga, kako je to dosad zavedeno. 2) Šumarski stručnjaci treba da su načisto s tim, koje šume trebaju apsolutno zaštitu od paše koza. Treba utvrditi pozitivan i određen stručni kriterij, pristupačan narodnom shvatanju, dakle razumljiv. Akcija mora da je jedinstvena a ne složena od upravo protivnih stručnih komponenata, jer se u jednoj banovini brani paša u sklopljenim šumama a u drugoj u nesklopljenim. Za to postoje dva riješenja: "ili radikalno ili prclazno, etapno. Pokušaj radikalnog rješenja (§ 33 Z. š.) nije uspio ni u vanrednim prilikama. Preostaje nam prelazno, dakle kompromisno, ali takovo, koje mora konačno dovesti do pozitivnoga rezultata, ako se akcija pravodobno organizira tako, da nam takovo rješenje uspije nametnuti javnom mišljenju. Početi s pravnim stanjem a zatim preći na faktično. Pridržavajući se oprobanoga principa pravnoga kontinuiteta u reguliranju stanovitoga ekonomskoga odnosa, kako je on bio reguliran u većem dijelu države, mora se po mojem mišljenju: a) bezuslovno i beziznimno zabraniti paša koza: u šumama, koje se obnavljaju ili se moraju obnoviti, u šumama zaštitnoga karaktera, dakle i onima na bujičnom području. b) uslovno i iznimno, prema lokalnim odnosima, utvrđenim gore pod slov. a)—c), dozvoliti pašu koza: u svim odraslim šumama osim u urednim prebornim i šumama koje nisu normalne, u kojima dakle treba uspostaviti go spodarski red (šikare, degenerirane šume). 3) Kad se utvrde objekti, koji moraju bezkompromisno biti zaštićeni, utvrditi, koje sve il kolike površine mogu doći u obzir za pašu koza. Pri tomu kategorirati i šumo-vlasnike u one, koji su prema prirodi svoga gospodarstva dužni u prvom redu da podnesu žrtve, da trpe pašu koza, a to su općine, sela (općinski pašnjaci, utrine, zatim općinske i selske šume, u kojima pasu koze stanovnika dotične općine ili sela), zatim država (šume državne) pa konačno privatnici. U cilju postepenoga suzbijanja štete od koza ima se odustati od dosadanjeg linearnog suzbijanja u cijeloj državi ili cijeloj pokrajini ili čitavom jednom kraju. 589 |
ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Prema takvom konkretnom stanju treba poduzimati mjere suzbijanja odnosno ograničavanja paše koza. Prva je od tih mjera postepeno smanjivanje broja trgovačkih koza bez obzira u kojem se rejonu i u kojoj kategoriji sela nalazu vlasnik takvih koza. Poslije trgovačkih koza dolaze koze »pod korist« a kao posljednje sredstvo koze onih seljačkih domova čiji broj koza prelazi neophodnu potrebu seljačkoga doma. 5) Stojeći na principu pravične oštete građanima za imovinu, koje će se morati odreći, priznati imaocu (vlasniku, posjedniku, gajaču ilil čuvaru) većega broja koza vrijednost čijeg imanja pokretnog ii nepokretnog, ne računajući koze, iznaša manje od 20—30.000 dinara, degresivnu odštetu za napuštene koze u novcu ili u naturi. Ako se ta. odšteta ne može priznati za sva za pašu zabranjena područja, ima se svakako priznati za ona područja, gdje je zabranjena paša zbog zaštite javnih interesa (zaštitne šume, bujičina područja i t. d.). Ili, ako se neznam iz kojih razloga ni ovako ograničena odšteta ne prizna, neka se po prethodnom odobrenju Ministarstva finansija odrede progresivne takse na svaku kozu preko onoga broja, koji je utvrđen za domaću potrebu siromašnim porodicama, a u korist općine u kojoj se vrši paša koza. Ta taksa neka se odredi opet prema imućstvenom stanju imaoca koza. 6) Lokalna vlast treba utvrditi, koje je sve mjere iz oblasti poljoprivrede i šumarstva potrebno poduzeti, u kojem ih vremenu sprovoditi, čijim sredstvima, da se narodu olakša postepena likvidacija koza na minimalan broj a eventualno u manje siromašnim krajevima na potpuno napuštanje koza. Ispitati, može li se sadanje ekonomsko stanje zemljoradnika popraviti ili ne može. (Na pr. da se koza može postepeno zamijeniti ovcom, da se ureduju postojeći pašnjaci, jedno i drugo uz pomoć države ili banovine, da se narodu daje trajna mogućnost zarade kod kuće ili na strani.) Ostavimo za sad ove mjere, što ih mnogi šumarski stručnjaci dobronamjerno navode ne vodeći dovoljno računa o pravom toku narodnoga života (prosvjećivanje naroda propagandom, dizanje općega kulturno-ekonomskog stanja sela, čak i stajsko hranjenje stoke). Na rezultat takvoga rada treba dugo čekati. Treba danas poduzeti samo one mjere, koje se odmah mogu realizirati a ono ostalo treba s tim uporedo raditi, jer će i to svojevremeno donijeti obilno koristi ali danas još ne može. 7) Pašu koza treba regulirati Zakonom i to Zakonom sa prelaznim karakterom, a ne Uredbom makar sa zakonskom snagom a pogotovo ne Pravilnikom, jer odnos koze prema šumi ne smije biti izložen promjenama a što je najgore, ne smiju odredbe Zakona ostati na papiru. Odredbu iz dokinutoga § 33 Z. š. treba staviti ponovno na snagu, ali sa slijedećim izmjenama i dopunama: Paša koza u šumama zabranjena je bez obzira na stečena prava po kojem pravnom osnovu. Drugi stav § 33 dio posljednje rečenice, koji glasi: »a uz potrebno ograničenje, kojim se osigurava održanje šume i prirodna snaga zemjišta « za sad, kroz nekoliko godina, izostaviti, kako bi šumarski stručnjaci imali slobodne ruke pri izboru, izručenju i obilježavanju površine za pašu. U tome bi se očitovao prelazni karakter Zakona o paši koza u šumama. U drugoj zakonskoj etapi ta bi se odredba ponovno ozakonila. Zakonom 590 |
ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 20 <-- 20 --> PDF |
treba propisati: šume zaštitne, u bujičnom području, stavljene pod zabranu zbog pomlađivanja izuzimaju se od paše koza i za kućnu potrebu.« Priznati odštetu ili druge olakšice licima, čija se imovina provođenjem zakona smanjuje ili je se moraju posve odreći, a u slučaju kad je u pitanju zaštita kojega javnoga interesa. Posebne smjernice treba da utvrdu svaka banska uprava za svoje područje, odnosno dvije ili više banskih uprava za ono, na kojem vladaju slične prilike. Resume. La statistique sur le nombre de chevres en Yougoslavie et dans quelques autres pays d´Europe, les bois en viguer concernant les chevres en Yougoslavie et en Qrece aiasi que l´avis de l´auteur sur la reglemantion de cette question en Ycugoslavie. Ing. STJEPAN FRANČ1ŠKOV1Ć (Zagreb): SAVREMENI PROBLEMI UREĐIVANJA ŠUMA U NJEMAČKO) (ZEITGENÖSSISCHE PROBLEME DER FORSTEINRICHTUNG IN DEUTSCHLAND) Od svih je evropskih naroda najviše u području šum. gospodarstva stvorio njemački narod. Nigdje drugđe nisu temeljna načela naše nauke tako solidno postavljena i tako rigorozno kroz dugi niz godina provadana. Svjedoče za to golemi kompleksi uređenih šuma, čije prvotno uređivanje siže unatrag preko jednog stoljeća, — u doba, kad je još naš narod »junakovao i hajdukovao«. Svjedoče za to i plejade šumarskih radnika i učenjaka, koji su se podigli do visine svjetskoga glasa. Već je površni posmatrač stupanjem u tu zemlju impresioniran rezultatima jedne stare visoke kulture. Sve je to izraženo u današnjem stanju njemačkih šuma unatoč ratnih nedaća i unatoč mnogih zabluda, koje je šumarska nauka u svom polaganom razvoju prošla. Jer i1 zastranjenja u nauci mogu razumljivo nastati samo u jednoj konstruktivnoj ii dinamičnoj sredini, koja ih je doduše počinila, ali koja će ih vremenom spoznati a potom i ukloniti. Sve je to potrebno naglasiti, kad se -želi donijeti prikaz sadanjih pogleda na uređivanje šuma u jednoj tako velikoj i naprednoj zemlji, kako bi si svaki objektivan šumarski stručnjak mogao stvoriti svoj samostalan sud. Kao učesniku našeg službenog putovanja u Njemačku (juli 1939) stavljeno mi je u dužnost, da s naučne strane obradim sve dobivene impresije. Nažalost radil skučenog prostora i opsežne građe nije moguće, da u jednom prikazu obuhvatim sve grane šumskog gospodarstva. Stoga sam odlučio, da u ovom referatu obuhvatim samo načelne probleme uređivanja šumskog gospodarstva prema pogledima, kako su ih iznesli 591 |