DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 33     <-- 33 -->        PDF

masa, raznih gospodarskih tipova kao i primjera, gdje je veličina drvne
mase bila u toku vremena izvrgnuta raznim promjenama. Nu temeljni
je uslov, da se ta upoređiivanja osnivaju na podacima periodički ustanovljivanih
drvnih zaliha.


3) Prostorni red.


Otkad su se pojavile težnje, da se kod uzgoja šuma ima u većoj
mjeri voditi briga o prirodnim uslovima, pojavilo se i pitanje, da li je
uopće zadaća uređivanja šuma, da se brine za prostorni poredak t. j . za
poslove uzgajanja šuma. Većinom se došlo do zaključka, da ova pitanja
ne spadaju u oblast uređivanja šuma. Postavilo se je pitanje:


a) da li uopće treba sastaviti neki plan o prostornom redu,
b) tko je pozvan da taj plan sastavi (centralna taksacija ili lokalni
upravitelj).


Sastavak plana o prostornom redu (po taksaciji) odbijalo se je
stvarno s razloga, što su taj plan sastavljali šumarski asistenti centralnih
taksacionih ureda. Interesantno je, da se već dulje vremena u Njemačkoj
opažaju tendencije, da se ne samo ovaj plan, nego i uopće sastav svih
uređajnih elaborata, povjeri lokalnim upraviteljima. Tome nasuprot treba
uvažiti slijedeće:


Kako prije tako je i sada zadaća šumarskih asistenata kod centralnih
taksacija, da utvrde sadanje stanje šuma. Pokazalo se je, da se samo u
centralnim taksacionim uredima može steći ona specijalna praksa i znanje,
koje je potrebno za sastav karata o bonitetima staništa i uopće za
utvrđivanje šumsko-gospodarskog stanja u doba uređivanja. U Pruskoj
su 1931. godine već bili učinili pokušaj, da se dokinu centralni taksacioni
uredi. Pokušaj je propao pa su morali uspostaviti prijašnje stanje. Ne
smije se zaboraviti, da je veliki posao sastavljanja uređajnih elaborata
zajednička zadaća svih organa, počev od asistenata taksacije, lokalnih
upravitelja, inspekcionih organa Da sve do najviših predstavnika uprave
šuma.


Sve, što važi općenito za sastav uređajnih elaborata, važi i za planove
oko regulisanja prostornog reda u šumi. To se pitanje ne može
jednostavno napustiti. Donekle je to moguće u prebirnoj šumi. Nu takovih)
osim nekoliko izuzetaka u Schwarzwaldu u Njemačkoj zapravo i nema.
Nijemci doduše teže za što prirodnijim oblikom šume, za mješovi tom
sastojinom stepenaste forme pa u tu svrhu i primjenjuju
dugačko pomladno doba, ali je ta po njihovom vlastitom priznanju
još daleko od prebirne šume. Zato će plan o prostornom redu i nadalje
zadržati svoju veliku važnost. Kod njegovog se sastava ima voditi računa
i o svim pojedinačnim disciplinama šumarske nauke, specijalno o
postulatima uzgajanja, iskorišćavanja i zaštite šuma te napokon i o organizaciji
rada u šumi, kako bi se došlo do korisne sinteze. U ovom je
pravcu pokazao pravi put Ch. Wagne r kao nitko prije njega. I ako
nije moguće u svim točkama prihvatiti Wagnerove zaključke obzirom na
rubn u sječ u (Blendersaumschlag), ipak se ne može osporiti golema
prednost njegovog postupka, prema kojem se pomlađivanje vrši na
jednoj uskoj pruzi, zapravo liniji. Njegova je ideja prihvaćena kod gotovo
svih modernih sistema uređivanja šuma. Ona nije primjenjena samo u
Wagnerovoj rubnoj sječi, već je nalazimo i u t. zv. klinastoj sječi
(Keilschirmschlag), u bavarskoj oplodnoj sječi (Saumfemel),
u »A b r ü c k s c h i r m s c h 1 a g u« Braunschweiga, u Kautzovoj


604